1                            Poslovni broj: Kv I-62/2020-4

Poslovni broj: Kv I-62/2020-4

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Višnje Strinić kao predsjednice vijeća te Marice Šćepanović i Bruna Kleina kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vesne Šarolić kao zapisničarke, u posebnom kaznenom postupku za opoziv uvjetne osude osuđeniku D. K. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u svezi stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 126/19; dalje u tekstu: KZ/11), na sjednici vijeća održanoj 28. prosinca 2020. u nazočnosti osuđenika D. K., zamjenika branitelja osuđenika I. T., odvjetnika u S., zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Splitu F. B. i zamjenika opunomoćenika oštećenika E. S., odvjetnika u S.,

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 564. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 70/17 i 126/19, dalje u tekstu: ZKP/08) uz primjenu članka 58. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 126/19, dalje u tekstu: ZKP/08)

OSUĐENOM: D. K., sinu D. i M. rođene V., rođenom ... u L., s boravištem u K. L., državljaninu Republike Hrvatske

opoziva se uvjetna osuda primijenjena pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu broj K-13/2014 od 26. svibnja 2015. potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-551/15-8 od 8. svibnja 2017., nakon čega se određuje izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

Obrazloženje

Osuđenik D. K. pravomoćno je osuđen presudom Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-13/14 od 26. svibnja 2015., zbog tri kaznena djela i to dva kaznena djela iz članka 246. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i jednog kaznenog djela iz članka 279. stavka 1. KZ/11, i to na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, te je potom protiv istog izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci) izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca neće izvršiti ukoliko osuđenik u roku od 4 godine ne počini novo kazneno djelo. Također, istom presudom je na temelju članka 57. stavka 5. KZ/11 osuđeniku na uvjetovani dio kazne temeljem članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 naložena posebna obveza da u roku od 3 godine i 6 mjeseci po pravomoćnosti presude popravi štetu nastalu počinjenjem kaznenih djela i to na način da uplati novčani iznos od 3.603713,91 kunu na račun oštećenika. Nadalje, presudom je temeljem članka 57. stavka 5. u svezi sa člankom 38. stavkom 5. KZ/11 određeno da u odnosu na uvjetovani dio kazne sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca ako u roku od 3 godine i 6 mjeseci osuđenik ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu naloženu presudom.

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj IKž-551/15-8 od 9. svibnja 2017. odbijena je žalba osuđenika i potvrđena presuda u dijelu koji se odnosi na istog pa je dana 9. svibnja 2017. presuda stekla svojstvo pravomoćnosti.

Oštećenik A. M. d. kao pravni sljednik K. d. u. s. putem opunomoćenika T. M., odvjetnika u Z. podneskom od 11. studenog 2020. zatražio je opoziv uvjetne osude protiv osuđenika D. K.

Na sjednici vijeća održanoj 28. prosinca 2020. pročitan je prijedlog za opoziv uvjetne osude kojeg je opunomoćenik oštećenika predao na pošti preporučenom pošiljkom 11. studenog 2020., a koji je kod ovog suda zaprimljen 16. studenog 2020. te je pregledan spis K-13/2014.

Zamjenik opunomoćenika oštećenika je naveo da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u prijedlogu za opoziv uvjetne osude te je predložio da sud osuđenom D. K. opozove uvjetnu osudu obzirom da isti do danas nije ništa uplatio na ime posebne obveze naložene mu pravomoćnom presudom.

Osuđenik D. K. je naveo da nije postupio po pravomoćnoj sudskoj presudi odnosno da nije na ime posebne obveze koja mu je presudom naložena ništa platio.

Naglasio je kako je njegova financijska situacija teška, da je bez imovine, te da njegova supruga i troje djece žive u unajmljenom stanu. Dodao je kako je izgubio kuću u L. te da nema financijske mogućnosti niti ikakvog načina ispuniti posebnu obvezu koja mu je sudskom odlukom naložena. Prije nego je donesena pravomoćna sudska presuda da se pokušao dogovoriti s predstavnikom oštećenika, ali u tome nije uspio, a kasnije više istog nije ni kontaktirao.

Zamjenik branitelja osuđenika odvjetnik I. T. se pridružio navodima osuđenika te je opreza radi istaknuo prigovor zastare opoziva uvjetne osude.

Zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Splitu je naveo da s obzirom da osuđenik D. K. nije podmirio ni najmanji iznos kao i s obzirom na značajan protek vremena od pravomoćnosti presude, kao i činjenicu da se osuđenik sada nalazi na izdržavanju kazne te iz njegovih navoda iznijetih na sjednici vijeća sasvim jasnim proizlazi da isti predmetni dug odnosno neće podmiriti odnosno posebnu obvezi izvršiti, pa je predložio opozvati uvjetnu osudu prema osuđeniku.

Prijedlog za opozivom uvjetne osude je osnovan.

Naime, tijekom postupka nije bilo prijeporno da osuđenik D. K. nije postupio prema presudi Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-13/14 od 26. svibnja 2015. jer nije u ostavljenom roku od 3 godine i 6 mjeseci računajući od pravomoćnosti presude popravio štetu nastalu počinjenjem kaznenih djela i to na način da uplati novčani iznos od 3.603.713,91 kunu na račun oštećenika.

Oštećenik A. M. d. kao pravni sljednik K. d. u. s. putem opunomoćenika T. M., odvjetnika u Z. podneskom od 11. studenog 2020. izvijestio ovaj sud kako osuđenik do sada nije oštećeniku popravio štetu te je zatražio opoziv uvjetne osude protiv osuđenika D. K.

Pregledom spisa utvrđeno je kako je osuđenik D. K. bio dužan ispuniti posebnu obvezu na način da u ostavljenom roku od 3 godine i 6 mjeseci računajući od pravomoćnosti presude, odnosno do 9. studenog 2020. popravio štetu nastalu počinjenjem kaznenih djela i to na način da uplati novčani iznos od 3.603.713,91 kunu na račun oštećenika.

Rok za opoziv uvjetne osude je sukladno članku 58. stavku 8. KZ/11 počeo teći od 9. studenog 2020. (do kada je osuđenik bio dužan ispuniti posebnu obvezu a koju nije ispunio), a prema citiranoj odredbi uvjetna osuda se ne može opozvati nakon što je proteklo godinu dana od isteka roka određenog za izvršenje obveze (do 9. studenog 2021.).

Nadalje, prema članku 58. stavku 7. KZ/11 uvjetna osuda se ne može opozvati nakon što su protekle dvije godine od isteka vremena provjeravanja (koje je 9. svibnja 2021., odnosno 4 godine računajući od pravomoćnosti presude tj. od 9. svibnja 2017.), a što je u konkretnom slučaju 9. svibnja 2023.

Dakle, osuđenik je imao dovoljno vremena takvu obvezu ispuniti, a što nije učinio. Osuđenik nije niti djelomice podmirio dug oštećeniku niti istog kontaktirao pa ni u tom smislu nije iskazao svoju namjeru i volju da obešteti oštećenika. Osim toga na sjednici vijeća održanoj 28. prosinca 2020. osuđenik je kazao da nema financijske mogućnosti i načina ispuniti tu posebnu obvezu jer nema imovine i loših je imovinskim prilika.

Kod takvog stanja stvari, odnosno kod navoda obrane osuđenika kao I opunomoćenika i zamjenika opunomoćenika oštećenika proizlazi da osuđenik nije ispunio svoju obvezu to je vijeće sukladno odredbi članka 564. stavka 4. ZKP/08 prema njemu opozvao uvjetnu osudu na način da će se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca izrečena pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu broj K-13/2014 od 26. svibnja 2015. potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-551/15-8 od 8. svibnja 2017., ima izvršiti.

Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 28. prosinca 2020.