1                           Poslovni broj: 19 UsIgr-312/20-5

 

 

              Poslovni broj: 19 UsIgr-312/20-5

             

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E 

             

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje Pamele Jerković kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice N. J. iz P., S. .., zastupane po opunomoćenicima I. T. i B. M., odvjetnicima u S., T. H. b. z. .., protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravni odjel za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, Split, Domovinskog rata 2, radi ovrhe komunalne naknade, dana 28. prosinca 2020. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenjem  rješenja tuženika Klasa: UP/II 363-03/20-02/0065 urbroj:2181/1-10/13-20-0002 od 12. lipnja 2020. godine i rješenja Općine Podstrana, Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalne poslove i zaštitu okoliša Klasa: UP/I-415-06/20-02/63 urbroj:2181/02-06-1-20-1 od 30. ožujka 2020. godine.                                                          

 

                                                               r i j e š i o  j e

 

   Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe u ovom sporu.

 

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 363-03/20-02/0065 urbroj:2181/1-10/13-20-0002 od 12. lipnja 2020. godine odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja o ovrsi O. P., Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalne poslove i zaštitu okoliša Klasa: UP/I-415-06/20-02/63 urbroj:2181/02-06-1-20-1 od 30. ožujka 2020. donesenog na temelju ovršnih isprava rješenja o komunalnoj naknadi Klasa: UP/I-363-03/18-04/1530 urbroj: 2181/02-06-1-18-1 od 1. ožujka 2018.  Klasa: UP/I-363-03/19-04/1600 urbroj:2181/02-06-1-19-1 od 25. veljače 2019. godine, a kojim rješenjem je  utvrđeno dospjelo dugovanje komunalne naknade u ukupnom iznosu od 799,71 kuna.

Tužiteljica u tužbi ističe kako nije vlasnica nekretnine za koju je utvrđeno postojanje dugovanja komunalne naknade. Navodi kako je prestala biti vlasnicom te nekretnine još u ožujku 2017. godine. Predlaže da sud poništi prvostupanjsko kao i osporeno rješenje tuženika, ujedno predlaže da sud odredi da tužba ima odgodi učinak u ovoj pravnoj stvari.

Tuženik, u odgovoru na tužbu, pozivom na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

            S obzirom na sadržaj tužbe i činjenicu da stranke izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, to je primjenom odredbe članka 36. stavak 1. točka 4.  Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS),odlučeno spor riješiti bez rasprave. 

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem je doneseno osporeno rješenje.

            Drugih dokaznih prijedloga nije bilo. 

            Tužbeni zahtjev nije osnovan.

            Čitanjem spisa tuženika ovaj sud je utvrdio:

-          da se u tom spisu nalazi rješenje o utvrđivanju tužiteljičine  obveze komunalne naknade u iznosu od 50,23 kuna mjesečno Klasa: 363-03/18-04/1530 urbroj: 2181/02-06-1-18-1 od 1. ožujka 2018. godine koje je snabdjeveno potvrdom da je izvršno dana 16. travnja 2018. godine, rješenje Klasa: UP/I-363-03/19-04/1600 urbroj:2181/02-06-1-19-1 od 25. veljače 2019. godine,  o utvrđivanju tužiteljičine obveze komunalne naknade u iznosu od 602,71 kn godišnje, s potvrdom da je postalo izvršno dana 26. travnja 2019.

-          da je u tomu spisu prvostupanjsko rješenje o ovrsi od 30. ožujka 2020. godine kojim je utvrđeno da tužiteljica na dan 31. siječnja 2020. godina ima dospjelo dugovanje u iznosu od 799,71 kn, i troškom ovrhe u iznosu od 200,00 kn te je naloženo  Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima tužiteljice, ukoliko ona ne ispuni svoje obveze u roku za dobrovoljno izvršenje,

-          da je u tomu spisu izvadak iz poslovnih knjiga komunalne naknade   na ime tužiteljice, na kojoj je evidentirano tužiteljičino dugovanje neplaćenih obroka komunalne naknade od 1. ožujka 2018. godine do 10. prosinca 2019. godine u  iznosu od 753,45 kn i kamata u iznosu od 46,26, dakle u ukupnom iznosu od 799,71 kn kako je i određeno u prvostupanjskom rješenju o ovrsi, a tužiteljica u ovome sporu ni ne tvrdi da bi taj iznos podmirila.

       Dakle, iz stanja spisa koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu proizlazi da je zbog neizvršavanja obveze plaćanja komunalne naknade prvostupanjsko tijelo na temelju navedenih ovršnih isprava donijelo prvostupanjsko rješenje o ovrsi kojim je odredilo prisilnu naplatu duga.

Pritom, a suprotno tužbenim prigovorima tužitelja, u prvostupanjskom su rješenju iskazani iznosi dugovanja sukladni ovršnoj ispravi te knjigovodstvenom izlistu stanja tužiteljičinog duga, kako u pogledu dugovanih iznosa, tako i u pogledu razdoblja na koje se odnose.

U odnosu na tužbeni navod tužiteljice da nije vlasnica predmetne nekretnine pa da stoga nije dužna platiti iznos naveden u rješenju o ovrsi, valja reći kako se u konkretnom slučaju radi o prisilnoj naplati duga komunalne naknade, pa u ovom sporu, jednako kao i u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nema mjesta prigovorima kojima se dovodi u pitanje zakonitost ovršne isprave, jer je tužiteljica bila ovlaštena te prigovore isticati u postupcima u kojima je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade, a u okviru kojih su donesena rješenja Klasa: 363-03/18-04/1530 urbroj: 2181/02-06-1-18-1 od 1. ožujka 2018. godine i rješenje Klasa: UP/I-363-03/19-04/1600 urbroj:2181/02-06-1-19-1 od 25. veljače 2019. godine.

Kako se, u konkretnom slučaju radi o dugovanju tužiteljice koje je utvrđeno izvršnim upravnim rješenjima, koje dugovanje je dospjelo, neplaćeno i nezastarjelo, to je pravilno prvostupanjsko tijelo odredilo predmetnu ovrhu. 

Stoga je ovaj sud osporeno rješenje ocijenio zakonitim, a tužbene navode neosnovanima, pri čemu nije našao ostvarenje kojega od razloga ništavosti (iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“ broj 47/09) na koje pazi po službenoj dužnosti (prema članku 31. stavku 2. ZUS-a) pa je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a presuđeno kao u izreci.

Tužiteljica je predložila da se na temelju odredbe članka 26. ZUS-a odredi odgodni učinak tužbe.

Člankom 26. stavkom 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano. Stavkom 2. istog članka propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

Kako tužiteljica, po ocjeni ovoga suda, nije u dostatnoj mjeri dokazala niti učinila vjerojatnim da  bi joj izvršenjem osporavanog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, to nisu  ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, ovo tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

 

U Splitu, 28. prosinca 2020. godine

                

             

                      S U D A C

 

                                Ana Jurišić, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a). Protiv rješenja nije dopuštena žalba.