1              Poslovni broj: Gž-442/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-442/2020-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, Andree Boras Ivanišević, kao suca ovog suda, u pravnoj stvari tužiteljice I. P. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku K. Š., odvjetniku iz O. društva K. Š. & partneri iz Z., protiv tuženika A. O. d.d. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima I. G. i M. T., odvjetnicima iz O. društva G. & partneri iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-3090/2017-25 od 26. studenog 2019., 28. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-3090/2017-25 od 26. studenog 2019. u pobijanom dijelu dosuđenih zateznih kamata, kao i odluci o troškovima postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužiteljici iznos od 6.745,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. rujna 2017. pa do isplate, te zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos od 4.000,00 kuna tekuće od 19. rujna 2017. do 17. lipnja 2019., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 14.052,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. studenog 2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Protiv navedene presude u dosuđenom dijelu kamata, kao i protiv odluke o troškovima postupka, pravodobnu i dopuštenu žalbu izjavljuje tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14 i 70/19, dalje: ZPP), uz žalbeni prijedlog da se pobijana presuda preinači, sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora čini zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi kao posljedicu prometne nezgode koja se dogodila dana 23. srpnja 2017. u kojoj je tužiteljica sudjelovala kao vozač vozila osobnog automobila marke Mercedes, klasa A, reg. oznake …, kojom prigodom je tužiteljica pretrpjela tjelesne ozljede zbog kojih je došlo do povrede prava osobnosti.

Kako u postupku među strankama nije sporan osnov odgovornosti za štetu, niti pasivna legitimacija, to je prijeporna samo visina potraživanja, jer tuženik u odgovoru na tužbu ističe da težina ozljeda koje je te prigode zadobila tužiteljica, ne opravdavaju dosuđenje više zatražene naknade, osporavajući tužiteljici pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe.

Naime, u postupku nije bilo sporno da je tuženik nakon podnošenja tužbe isplatio tužiteljici na ime naknade neimovinske štete u svezi s predmetnom prometnom nezgodom i iznos od ukupno 4.000,00 kuna s danom 17. lipnja 2019.

Prvostupanjski je sud po provedenom postupku, posebno cijeneći nalaz i mišljenje vještaka sudskog vještaka dr. T. T. utvrdio da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju od 23. srpnja 2017. zadobila lake tjelesne ozljede i to: trzajnu ozljedu vratne kralježnice i natučenje lijeve strane prsnog koša, zbog čega je ovratnik nosila oko 2 tjedna time da je liječenje je završeno 18. rujna 2017. boravkom u dnevnoj bolnici. Prema mišljenju vještaka tužiteljica je trpjela primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, nakon čega slijedi sekundarni strah zbog brige za zdravlje jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i slabijeg intenziteta 3 tjedna uz zaostao blaži povremeni kasni strah u sličnim situacijama u prometu te doživljaj fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, te slabijeg intenziteta još 3 tjedna.

Stoga je sud prvog stupnja smatrao da je tužiteljica ostvarila pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, a time i na pravičnu novčanu naknadu zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi, pa je tužiteljici ukupno s tog osnova tj. zbog povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje u odnosu na neimovinsku štetu utvrdio iznos od 9.800,00 kuna.

Kako je tužiteljica potraživala i naknadu imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći, to je sud prvog stupnja, sukladno odredbama članka 1045. stavka 1. i 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05,41/08 i 125/11, dalje: ZOO), kod neprijeporne činjenice među strankama da jedan sat usluge nemedicinske njege i pomoći iznosi 15,00 kuna, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka da je tužiteljici ukupno bilo potrebno tuđe njege i pomoći ukupno 63 sat, tužiteljici utvrdio u iznosu od 945,00 kuna.

Kako je tužiteljici tuženik dana 17. lipnja 2019. isplatio tužiteljici nesporni iznos od 4.000,00 kuna s naslova neimovinske štete, to je, sukladno odredbi članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 36/09,75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP), a koji zakon je lex specialis u odnosu na ZOO, kojom je propisan je postupak i rokovi za rješavanje odštetnih prava, a temeljem odredbe članka 1103. ZOO-a i članka 12. stavaka 1. i 4. ZOOP-a, prvostupanjski sud tužiteljici na dosuđeni iznos od 6.745,00 kuna (za neimovinsku štetu i imovinsku štetu za tuđu pomoć) dosudio kamate počevši od 19. rujna 2017. (kada je i liječenje tužiteljice okončano) pa do isplate, a kako je to tužiteljica i zahtijevala i to po kamatnoj stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO-a.

Iz istog razloga sud je obvezao tuženika platiti tužiteljici na nesporno tijekom postupka isplaćeni novčani iznos s osnova neimovinske štete od 4.000,00 kuna, zatezne kamate počevši od 19. rujna 2017. do dana isplate, tj. dana 17. lipnja 2019.

Neosnovano tuženik osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude u dijelu kojim je odlučeno o tijeku zateznih kamata na pripadajuću neimovinsku štetu kao posljedicu ozljeđivanja u predmetnoj nezgodi.

Na konkretni slučaj je u odnosu na dospijeće obveze tuženika kao odgovornog osiguratelja primijeniti odredbe članka 12. ZOOP-a. Naime, prema odredbi članka 1103. novog ZOO/2005 obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, time da se ova odredba, naravno, odnosi samo na tijek kamata na neimovinsku štetu. U smislu odredaba članka 1103. ZOO/2005, kao opće odredbe o dospijeću neimovinske štete, ta šteta načelno dospijeva onog dana kada oštećenik osobi odgovornoj za štetu (štetniku ili odgovornom osiguratelju) podnese pisani odštetni zahtjev ili tužbu, pri čemu jedinu iznimku predstavlja situacija kada se zahtijeva naknada neimovinske štete koja je nastala kasnije.

Međutim, odredbama članka 12. ZOOP-a i članka 1103. ZOO-a na različit način je uređeno dospijeće naknade neimovinske štete, pa s tim u svezi i tijek zateznih kamata. Naime, odredba članka 1103. ZOO-a, za razliku od ZOOP-a, predviđa iznimku u slučajevima kada je neimovinska šteta nastupila naknadno. Ovo nas dovodi do pravne situacije u kojoj je moguće da jedna šteta prema ZOO-u ili ZOOP-u ima posve drugačiji trenutak dospijeća obveze naknade štete, a time i početak tijeka zateznih kamata koje u slučaju zakašnjenja isplate pripadaju oštećeniku.

Tako bi proizlazilo primjenom odredbi ZOO-a, neovisno o trenutku podnošenja zahtjeva odnosno tužbe, ukoliko je neimovinska šteta nastala naknadno odnosno po završetku liječenja, da bi i kamate na pripadajuću naknadu neimovinske štete mogle početi teći tek slijedeći dan od utvrđenog dovršetka liječenja i to rješenje je u skladu s odredbom članka 1103. ZOO, i to je jedina iznimka kada se zahtijeva naknada neimovinske štete koja je nastala kasnije, što u praktičnoj primjeni pred sudovima izazivalo podosta prijepora (vidi Rev-655/09-2 od 23.10.2013.).

Pitanje dospijeća obveze osiguratelja na isplatu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu potrebno je promatrati s aspekta odredbe članka 12. stavka 4. ZOOP-a, a ne članka 1103. ZOO-a, jer je ZOOP lex specialis u odnosu na ZOO u svim pitanjima kojima se uređuje odgovornost osiguratelja u sporovima u kojima ovaj odgovara temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti za štete nastale uporabom motornog vozila. Stoga obvezu po članku 12. ZOOP-a osiguratelj ne može niti odgoditi, nego je dužan u propisanom roku donijeti odluku o odštetnom zahtjevu i o toj odluci u formi obrazložene ponude, odnosno utemeljenog odgovora pisano obavijestiti oštećenu osobu. Međutim, dovršetak liječenja obzirom na prihvaćeni stav sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova radi razmatranja spornih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje u svrhu ujednačavanja sudske prakse u Solarisu od 11. i 12. travnja 2016., ne utječe na dospijeće tuženikove obveze na isplatu pripadajuće novčane naknade na neimovinsku štetu. Naime, oštećeniku pripadaju zatezne kamate na iznos pripadajuće naknade neimovinske štete od dana podnošenja zahtjeva tuženiku kao odgovornom osiguratelju, kako za štetu koja je u tom trenutku nastala, tako i onu koja ju tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva.

Stoga tužiteljici, u skladu s citiranom odredbom članka 12. ZOOP-a, pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana podnošenja zahtijeva za isplatu te štete, pa je sud prvog stupnja pravilno priznao tužiteljici pravo na zateznu kamate kako je to zatraženo od dana dovršetka liječenja iako bi istoj ovo pravo pripadalo od dana podnošenja zahtijeva obzirom na postojeću medicinsku dokumentaciju neovisno o trenutku dovršetka liječenja i to kako na dosuđenu razliku naknade na ime neimovinske štete u visini od 5.800,00 kuna do isplate to i na zakašnjelu isplatu glavnice od 4.000,00 za razdoblje od 19. rujna 2017. do 17. lipnja 2019., ali i tuđu njegu i pomoć od utvrđenih 945,00 kuna.

Naime, kao što je ranije ukazano liječenje obzirom na prihvaćeni stav sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova radi razmatranja spornih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje u svrhu ujednačavanja sudske prakse u Solarisu od 11. i 12. travnja 2016., ne utječe na dospijeće tuženikove obveze na isplatu pripadajuće novčane naknade na neimovinsku štetu.

Zatezne kamate, pak, prema ZOOP-u na naknadu neimovinske i imovinske štete teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u smislu članka 12. stavka 4. jer je kao što je rečeno u konkretnom slučaju Zakon o obveznim osiguranjima u prometu lex specialis u odnosu na ZOO te uređuje tijek kamata u odnosu na cjelokupni odštetni zahtjev koji u sebi sadržava kako neimovinsku tako i imovinsku štetu.

Iz iznesenih razloga neosnovani su žalbeni navodi, pa je žalbu tuženika temeljem odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a budući ovaj sud nije našao ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u cijelosti valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu.

Potvrđena je i odluka o troškovima postupka je zasnovana na valjanoj primjeni odredaba članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a. Naime, iako je pobijana odluka donesena dana 26. studenog 2019., a ZID ZPP stupio na snagu 1. rujna 2019., te se u ovoj pravnoj stvari ima primijeniti člankom 28. ZID ZPP-a upravo izmijenjena odredba članka 154. ZPP-a, za ukazati je kako je za obračun troškova postupka mjerodavna vrijednost konačno postavljenog zahtjeva samo u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u postupku, što nije konkretni slučaj jer je tužiteljica u predmetnom postupku uspjela u cijelosti.

 

U Splitu, 28. prosinca 2020.

Sutkinja:

Andrea Boras-Ivanišević