REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 139 P-2580/19-19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Tihani Cišper u pravnoj stvari
tužiteljice L. P., OIB: …, C., koju zastupa punomoćnica D. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik H. Lj., odvjetnik u O. d. L. i p. u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2020. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice D. P., odvjetnice u Z. i zamjenika punomoćnika tuženika J. D., odvjetnika u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 23. prosinca 2020.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 11.817,44 kune sa zakonskim
zateznim kamatama tekućim na iznos:
- 61,23 kuna od 1.9.2007. do isplate
- 60,52 kuna od 1.10.2007. do isplate
- 60,44 kuna od 1.11.2007. do isplate
- 61,04 kuna od 1.12.2007. do isplate
- 61,02 kuna od 1.1.2008. do isplate
- 61,74 kuna od 1.2.2008. do isplate
- 137,43 kuna od 1.3.2008. do isplate
- 139,00 kuna od 1.4.2008. do isplate
- 135,23 kuna od 1.5.2008. do isplate
- 134,59 kuna od 1.6.2008. do isplate
- 135,18 kuna od 1.7.2008. do isplate
- 133,02 kuna od 1.8.2008. do isplate
- 133,58 kuna od 1.9.2008. do isplate
- 133,86 kuna od 1.10.2008. do isplate
- 146,56 kuna od 1.11.2008. do isplate
- 138,80 kuna od 1.12.2008. do isplate
- 145,57 kuna od 1.1.2009. do isplate
- 148,80 kuna od 1.2.2009. do isplate
- 150,62 kuna od 1.3.2009. do isplate
- 147,93 kuna od 1.4.2009. do isplate
- 147,24 kuna od 1.5.2009. do isplate
- 145,27 kuna od 1.6.2009. do isplate
- 144,23 kuna od 1.7.2009. do isplate
- 144,13 kuna od 1.8.2009. do isplate
- 145,41 kuna od 1.9.2009. do isplate
- 143,21 kuna od 1.10.2009. do isplate
- 144,62 kuna od 1.11.2009. do isplate

2 Poslovni broj 139 P-2580/19-19

- 149,05 kuna od 1.12.2009. do isplate - 149,95 kuna od 1.1.2010. do isplate - 151,86 kuna od 1.2.2010. do isplate - 151,86 kuna od 1.3.2010. do isplate - 153,46 kuna od 1.4.2010. do isplate - 154,89 kuna od 1.5.2010. do isplate - 154,89 kuna od 1.6.2010. do isplate - 158,46 kuna od 1.7.2010. do isplate - 163,81 kuna od 1.8.2010. do isplate - 165,31 kuna od 1.9.2010. do isplate

- 169,36 kuna od 1.10.2010. do isplate - 172,28 kuna od 1.11.2010. do isplate - 174,23 kuna od 1.12.2010. do isplate - 169,75 kuna od 1.1.2011. do isplate - 172,14 kuna od 1.2.2011. do isplate - 174,02 kuna od 1.3.2011. do isplate - 181,19 kuna od 1.4.2011. do isplate - 185,52 kuna od 1.5.2011. do isplate - 192,76 kuna od 1.6.2011. do isplate - 195,91 kuna od 1.7.2011. do isplate - 184,20 kuna od 1.8.2011. do isplate - 183,38 kuna od 1.9.2011. do isplate

- 183,74 kuna od 1.10.2011. do isplate - 185,65 kuna od 1.11.2011. do isplate - 188,48 kuna od 1.12.2011. do isplate - 152,88 kuna od 1.1.2012. do isplate - 152,88 kuna od 1.2.2012. do isplate - 186,84 kuna od 1.3.2012. do isplate - 187,54 kuna od 1.4.2012. do isplate - 188,87 kuna od 1.5.2012. do isplate - 187,99 kuna od 1.6.2012. do isplate - 187,01 kuna od 1.7.2012. do isplate - 187,29 kuna od 1.8.2012. do isplate - 186,70 kuna od 1.9.2012. do isplate

- 187,80 kuna od 1.10.2012. do isplate - 183,36 kuna od 1.11.2012. do isplate - 184,87 kuna od 1.12.2012. do isplate - 186,25 kuna od 1.1.2013. do isplate - 186,25 kuna od 1.2.2013. do isplate - 186,25 kuna od 1.3.2013. do isplate - 187,92 kuna od 1.4.2013. do isplate - 186,26 kuna od 1.5.2013. do isplate - 183,26 kuna od 1.6.2013. do isplate - 181,23 kuna od 1.7.2013. do isplate - 183,12 kuna od 1.8.2013. do isplate - 184,23 kuna od 1.9.2013. do isplate

- 186,58 kuna od 1.10.2013. do isplate

- 185,64 kuna od 1.11.2013. do isplate i to od dospijeća do 31. prosinca 2007. prema
stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine",
broj 76/96., 72/02. i 153/04.), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj
stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza

2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za

3 Poslovni broj 139 P-2580/19-19

referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu 9.175,00 kuna
sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2020. do isplate, prema
prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine
od nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadom parničnih troškova.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi navodi da je, kao korisnica kredita, sklopila s tuženikom, kao
davateljem kredita, Ugovor o kreditu broj … koji je solemniziran 28. rujna 2006.
kod Javnog bilježnika Ante Brekala iz Požege pod brojem OU-652/06, a kojim je odobren i
stavljen na raspolaganje iznos od 32.144,35 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po
srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita. Člankom 6. Ugovora
ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca s početnim anuitetom od 457,35 CHF. U članku 4.
Ugovora o kreditu ugovoreno je da je tužiteljica dužna tuženiku platiti redovnu kamatu koja je
promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika, a ugovorena je početna kamatna stopa od
5,20%. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja

2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u
dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.
povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim
ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna
kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s
jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Predmetne odluke i
pravna stajališta potvrđeni su i revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj
Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Navedene presude obvezujuće su i u ovom postupku u smislu
utvrđenja postojanja povrede prava i interesa tužiteljice kao potrošača te u pogledu utvrđenja
korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena
promjenjiva kamatna stopa. Budući je tuženik mijenjao kamatnu stopu i na temelju tako
promijenjene kamatne stope obračunavao i naplaćivao povišene iznose anuiteta, tužiteljica
smatra da joj pripada preplaćeni novčani iznos razlike između iznosa uplaćenih anuiteta
nakon povišenja kamatne stope i anuiteta koje je doista bila dužna platiti po početnoj
ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,20%. Stoga predlaže da sud naloži tuženiku da joj isplati
razliku više uplaćenih iznosa i to u ukupnom iznosu od 11.164,27 kuna sa zakonskim
zateznim kamatama koje ne preplaćene mjesečne iznose teku od uplata pojedinih anuiteta kao
i da joj tuženik nadoknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od
presuđenja do isplate.

Tužiteljica je podneskom od 1. rujna 2020. (stranica 72-75 spisa), a nakon provedenog
financijskog vještačenja, precizirala tužbeni zahtjev na način da potražuje preplaćeni iznos s
osnove promjenjive ugovorne kamatne stope u iznosu 11.817,44 kune sa zakonskim zateznim
kamatama, kao i da joj tuženik nadoknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama
tekućim od presuđenja do isplate.

Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti prvenstveno
ističući prigovor neurednosti tužbe, jer tužba ne sadrži deklaratorni tužbeni zahtjev kojim se
traži utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa tužiteljica nema pravni
interes za podnošenje kondemnatornog zahtjeva. Tužiteljica se ne može pozivati na presudu iz

4 Poslovni broj 139 P-2580/19-19

kolektivnog postupka zaštite potrošača Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-
7129/13, jer se njezin tužbeni zahtjev ne odnosi na naknadu štete, već na isplatu. Predmetni
Ugovor o kreditu je solemniziran, ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta i time
predstavlja odraz stvarne volje ugovornih strana. Osim toga, tužiteljica je poslovno sposobna
osoba koja niti jedan dio ponuđenog Ugovora nije izdvojila kao sporno i nije tražila
razjašnjenja ugovornih obveza, već je svojom slobodnom voljom pristupila sklapanju
Ugovora. Pogrešno tužiteljica tumači presudu u kolektivnom sporu na način da zaključuje da
bi se radilo o fiksnoj kamatnoj stopi, jer sud nije dovodio u pitanje legitimno pravo da se u
ugovorima o kreditu ugovara promjenjiva kamatna stopa. Tuženik tvrdi da ugovorna odredba
kojom se banka ovlašćuje mijenjati kamatnu stopu nije nepoštena, niti je obveza temeljem
takve kamate neodrediva, a ugovorena kamata svakako nije viša od zakonom dozvoljene i
mijenjana je sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije oscilacije su izvan nadzora
tuženika te je tužiteljica izričito pristala na klauzulu o promjeni kamatne stope. Kamatna stopa
je mijenjana sukladno odgovarajućim regulatornim propisima Hrvatske narodne banke i
usklađeno je s zahtjevima Zakona o potrošačkom kreditiranju. Ističe prigovor zastare u
odnosu na sve potraživane iznose s dospijećem unazad tri godine od podnošenja tužbe.
Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu parničnih troškova.

Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (stranica 6-8
spisa), otplatnu tablicu s prikazom efektivne kamatne stope (stranica 9 spisa), plan otplate
(stranica 10 spisa), pregled uplata (stranica 11-13 spisa), Opće uvjete poslovanja s građanima
(stranica 31-35 spisa), Informaciju o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana
promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke (stranica 36-39 spisa) i proveo je
financijsko vještačenje po vještaku R. v. d.o.o. (stranica 61-65 spisa).

Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza
zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08.,
123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19.-dalje: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev u
cijelosti osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati razliku između anuiteta po
početnoj kamatnoj stopi i anuiteta koje je tuženik obračunavao prema promjenjivoj kamatnoj
stopi, jer tužiteljica tvrdi da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi kojom je povrijeđeno
njezino potrošačko pravo.

Na temelju priložene dokumentacije utvrđeno je:

- da su tužiteljica i tuženik 28. rujna 2006. sklopili Ugovor o kreditu u iznosu kunske

protuvrijednosti od 32.144,35 CHF (stranica 6-9 spisa),

- da je ugovorena redovna godišnja kamata od 5,20% koja je promjenjiva sukladno
odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila (članak 4. ugovora),
- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj
protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan
plaćanja prema otplatnoj tablici (članak 6.2. Ugovora),

- da je namjena kredita kupnja vozila (članak 2.1. Ugovora), - da je kredit otplaćen 14. siječnja 2013.

U odnosu nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate vođen je
sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji
je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012. kojom je utvrđeno da je tuženik
(kao II. tuženik) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne
interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u

5 Poslovni broj 139 P-2580/19-19

istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-
ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom
postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom
tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja
ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno
pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji
utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju
kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada
važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna

2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje
protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07.,
125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te
suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9.
travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i
revizija ovdje tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni
broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda
u Zagrebu.

Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača
odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem
razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne
interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužiteljicu) sklapajući ugovore o
kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena
redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s
jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme
sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu
pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih
parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za
posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom
povećanju kamatnih stopa.

Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan
je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za
utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate. U tom pravcu
nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne
zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda
donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona o zaštiti
potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u
postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate. Stoga nije bilo potrebe
za saslušanje osobnog bankara V. S. i javnog bilježnika na okolnost pregovaranja o
pojedinim odredbama Ugovora. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti
potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i
obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati
na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka

502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni
postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane
zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno
za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti
potrošača (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018.-2 od 19. ožujka 2019.).

6 Poslovni broj 139 P-2580/19-19

Neosnovan je prigovor zastare, jer je podnošenjem tužbe u postupku za zaštitu
kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja

2012., došlo do prekida zastare u smislu članka 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne
novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO). Potraživanje tužiteljice
zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a i tužiteljica je
mogla od prvog naplaćenog anuiteta, u roku 5 godina, tražiti od tuženika povrat iznosa
naplaćenog na temelju ništetne ugovorne obveze. Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži isplatu
za razdoblje od 1. rujna 2007. do otplate kredita 14. siječnja 2013. U odnosu na prvo
(najstarije) potraživanje došlo je do prekida zastare 4. travnja 2012. i zastara u odnosu na
preplaćenu kamatu iznova počinje teći 14. lipnja 2014. (zbog toga što je 13. lipnja 2014.
donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13
kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, a koja
odluka obvezuje sud u ovom sporu). Člankom 245. stavak 1. ZOO-a propisano je da se
vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.
Tužiteljica je tužbu podnijela 9. svibnja 2019. iz čega slijedi da prigovor zastare nije osnovan
(pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od 20. ožujka

2018.).

Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena
promjenjiva kamatna stopa to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik
nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno,
sukladno članku 323. ZOO-a. tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama
koje su utvrđene ništetnim. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta
i to zbog obračunate promjenjive redovne kamatne stope.

Okolnost što tužiteljica nije postavila deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti
predmetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu odlučne za predmet ovog spora, jer o
ništetnosti sud odlučuje kao o prethodnom pitanju i to pozivajući se na direktan učinak tužbe
za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Stoga nije osnovan prigovor tuženika da je
ovakva tužba neuredna i nepodobna za raspravljanje zbog nedostatka postavljanja
deklaratornog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti.

Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo financijsko vještačenje po
R. v. d.o.o. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da razlika u isplatama
mjesečnih anuiteta koje je platila tužiteljica u odnosu na mjesečne anuitete da kamatna stopa
nije bila promjenjiva za utuženo razdoblje iznosi 2.155,44 CHF, odnosno 11.817,44 kune.

Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok tuženik prigovara da
se nalaz i mišljenje bazira na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna
kamatna stopa, pa se na temelju takvog nalaza kao dokaza ne može prihvatiti tužbeni zahtjev i
da vještak treba dopuniti vještačenje tako da utvrdi kolika bi bila realna kamatna stopa,
odnosno povećanje kamatne stope i da pri tome uzme u obzir kretanje parametara za
određivanje kamatne stope. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da
je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a. Prigovori koje iznosi
tuženik su pravne naravi o kojima je sud dao svoju ocjenu u prethodnom dijelu obrazloženja.
Stoga takvi prigovori tuženika ne dovode u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja, jer je
vještak nalaz i mišljenje izradio u skladu sa zadatkom suda te je odbijen prijedlog tuženika da
se provede dopunsko financijsko vještačenje kao nepotrebno.

Slijedom navedenog, sud je tužiteljici dosudio preplaćenu kamatu u mjesečnim
iznosima kako je to tužiteljica precizirala sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a u ukupnom
iznosu od 11.817,44 kune. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužiteljici pripadaju zakonske

7 Poslovni broj 139 P-2580/19-19

zatezne sukladno članku 1115. ZOO-a i to od kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz
nalaza i mišljenja vještaka te točke 6. Ugovora o kreditu. Visina stope zakonske zatezne
kamate dosuđena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a.

Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a pri čemu je
sud uzeo u obzir uspjeh u sporu u osnovi i visini prema konačno postavljenom zahtjevu, zbog
čega tužiteljici pripada trošak u cijelosti. Priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1-100
bodova), sastava podneska od 8.7.2019. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na pripremnom
ročištu 16.7.2019. (Tbr. 9/1-100 bodova), sastava podneska od 1.9.2019. (Tbr. 8/1-100
bodova), zastupanja na ročištu 3.12.2020. (Tbr. 9/1-100 bodova) i pristup ročištu za objavu
presude (Tbr. 9/3-50 bodova), što iznosi 550 bodova. Uzimajući u obzir vrijednost jednog
boda od 10,00 kuna i uvećano za 25% PDV-a trošak iznosi 6.875,00 kuna. Također joj je
priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu 1.500,00 kuna, trošak sudske pristojbe na
tužbu u iznosu 400,00 kuna i sudske pristojbe na presudu u iznosu 400,00 kuna pa ukupno
dosuđen trošak iznosi 9.175,00 kuna.

Na dosuđeni trošak tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku

30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.) i članku

29. stavak 1. i 2. ZOO/05 tekuće od presuđenja do isplate.

Tužiteljici, sukladno članku 155. stavak 1. ZPP-a, nije priznat trošak sastava podneska
od 13. svibnja 2019. i 6. kolovoza 2019., jer ovi podnesci nisu bili potrebni radi raspravljanja
i donošenja sudske odluke.

Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen budući je tužiteljica u
cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom.

Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. prosinca 2020.

Sutkinja Tihana Cišper

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 od objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun. uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po pun.