- 1 -              Revd 3104/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3104/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M., iz R., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R., protiv tuženice Z. d.d. Z., koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva P. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-866/2018 od 28. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-800/2017 od 26. srpnja 2018., u sjednici održanoj 23. prosinca 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-866/2018 od 28. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-800/2017 od 26. srpnja 2018., u odnosu na pitanja:

 

„1. Je li odredba čl. 23. st. 1. toč. C) Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj u slučaju prijevremene konačne otplate kredita dužan tuženiku platiti  naknadu   prema Odluci o Tarifi naknada za usluge  tuženika odnosno općim uvjetima poslovanja tuženika važećim u trenutku prijevremene otplate:

 

              a) suprotna odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a u svezi s  čl. 1024. st. 4. istog Zakona, odnosno načelu zabrane zlouporabe prava, i kao takva ništetna jer čini nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru tuženik kao banka trebao dobiti do kraja njegova trajanja (neostvarene kamate) ?

 

              b) nerazumljiva jer ne sadrži referentnu stopu, odnosno nije precizno predviđen način utvrđivanja visine sporne naknade, pri čemu tuženik čak niti ne tvrdi da je tužitelj mogao utjecati na ovakvu odredbu jer se o istoj nije posebno unaprijed pregovaralo, pa tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj ugovorne odredbe, te je kao takva prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pa je shodno tome nepoštena i ništetna u smislu odredbe članka 87. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, 46/07 i 79/07, dalje u tekstu: ZZP/03), (odnosno prema odredbi članka 102. u svezi odredbom članka 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 75/09, 123/09, 78/12, 56/13 i 41/14) ?

 

2. „Je li sud po službenoj dužnosti morao paziti na ništetnost odredbe čl. 23. st. 1. toč. C) Ugovora o kreditu, tim više što se tužitelj pozvao na čl. 322. st. 1. ZOO-a, pa je stoga neprihvatljivo i nezakonito stajalište i prvostupanjskog i drugostupanjskog suda da je postupanje tuženika protivno moralu društva (dakle ništetno), međutim kako se tužitelj (po mišljenju Suda) nije izrijekom, pa ni konkludentnim radnjama, pozvao na to da je odredba protivna moralu, to da Sud nije niti mogao usvojiti tužbu?“

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-866/2018 od 28. travnja 2020., odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-800/2017 od 26. srpnja 2018.

 

Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio prijedlog za dopuštenje revizije u kojem su postavljena pravna pitanja sadržaja citiranog u izreci ovoga rješenja.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio kako je pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Ovo stoga što je riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od shvaćanja izraženog u odlukama drugih drugostupanjskih sudova, te odluci ovog revizijskog suda, i to: Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2359/17 od 23. studenog 2017., Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1837/14-2 od 5. studenog 2014. te u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt 145/06-2 od 23. studenog 2006.

 

Slijedom izloženog, u ovoj pravnoj stvari ispunjene su pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. podst. 1., u svezi čl. 387. st. 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 23. prosinca 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.