Broj: Kž 601/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. V. B. zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 1. u svezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 3. listopada 2016. broj K-33/2015-11, u sjednici održanoj 24. kolovoza 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom, na temelju čl. 452. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08), odbijena je optužba protiv opt. V. B. zbog kaznenog djela iz čl. 281. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97). Istom presudom, na temelju čl. 453. st. 1. toč. 3. ZKP/08, opt. V. B. je oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 246. st. 1. u svezi st. 2. KZ/11 i kazneno djelo iz čl. 248. KZ/11.

 

              Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1.-5. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračunskih sredstava.

 

              Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 5. i toč. 11. ZKP/08, te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 2. ZKP/08, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na žalbu podnio je optuženik, putem branitelja B. M., odvjetnika iz V., s prijedlogom odbiti žalbu državnog odvjetnika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

              Prije održavanja sjednice vijeća spis je, na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              Žalba državnog odvjetnika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 5. i toč. 11. ZKP/08 je osnovana.

 

              Prvostupanjski sud je ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08 kada je primijenio odredbu čl. 452. st. 1. toč. 4. ZKP/08 i odbio optužbu zbog kaznenog djela iz čl. 281. st. 1. i 2. KZ/97, pogrešno, smatrajući kako „ ... nema prijedloga vjerovnika za pokretanje kaznenog postupka ..." (str. 11, odlomak 2 pobijane presude).

 

              U pravu je državni odvjetnik da postoji prijedlog vjerovnika za pokretanje kaznenog postupka zbog kaznenog djela iz čl. 281. st. 1. KZ/97.

 

Ovo kazneno djelo je ostvareno i kada je oštećen najmanje jedan od vjerovnika. Međutim, iz sadržaja optužnog akta proizlazi da je oštećeno više vjerovnika kada je optuženik, kao direktor I.T. I. d.o.o. I., stavio jednog vjerovnika i to svoju suprugu, u povoljniji položaj, premda je imao " ... dospjele nepodmirene dugove prema radnicima i drugim trgovačkim društvima te proračunu Republike Hrvatske ...".

 

Prijedlog za pokretanje kaznenog postupka protiv optuženika je jasno sadržan u „Izjavi za županijsko državno odvjetništvo Vukovar“ jednog od oštećenih, radnika D. Z. (list 4-5 spisa), koji je cijeli radni vijek proveo u tvrtki I.T. I. d.o.o. I.. Ovaj je radnik u svojoj izjavi, zaprimljenoj u Državnom odvjetništvu 26. ožujka 2012. (list 4-5 spisa) izložio kako brojni postupci optuženika navode na zaključak "... da g. B. V. svjesno vodi tvrtku u stečaj ... sve ukazuje da ima učinjenih teških krivičnih djela ...", te traži od državnog odvjetnika ispitati navedeno, kako bi „ ... pokušali spasiti tvrtku od g. B. i stečaja ... jer se tim činom spašava najmanje 100 obitelji ... “. D. Z. je ponovno došao u prostorije Državnog odvjetništva 16. srpnja 2012. (list 26 spisa) te požurio postupanje i ujedno nadopunio prijavu protiv optuženika, s prijedlogom da se zatraži izvješće od stečajnog upravitelja.

 

Takvo postupanje oštećenog radnika treba promatrati u kontekstu odredbe čl. 48 ZKP/08 i mora se smatrati kao prijedlog za pokretanje kaznenog postupka.

 

Kao što je već navedeno, optuženik je jednog vjerovnika, svoju suprugu, stavio u povoljniji položaj, premda je tvrtka u kojoj je bio direktor imala dospjele nepodmirene dugove i prema proračunu Republike Hrvatske.

 

Pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske poduzima Državno odvjetništvo.

 

S tim u svezi, Građansko-upravni odjel Državnog odvjetništva u Vukovaru je u svom dopisu od 5. prosinca 2012. (list 65-66 spisa) izvijestio Kazneni odjel Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru, kako je „ ... u vrijeme prijeboja žiro račun stečajnog dužnika bio u blokadi, te se na taj način pogodovalo L. B. u odnosu na ostale vjerovnike ... „. Nadalje, Građansko-upravni odjel Državnog odvjetništva je izvijestio Kazneni odjel Županijskog državnog odvjetništva (list 150-151 spisa) o saznanjima dobivenim tijekom stečajnog postupka nad tvrtkom I.T. I. d.o.o. I., te dostavio izvješće stečajne upraviteljice, kao i rješenje Trgovačkog suda u Osijeku kojim se otvara prethodni stečajni postupak nad tvrtkom I.T. I. d.o.o. I., a sve to radi daljnjeg postupanja, jer je „ ... u konačnici oštećena i Republika Hrvatske ...“.

 

Takvo postupanje radi zaštite imovine Republike Hrvatske, smatra se kao prijedlog za pokretanje kaznenog postupka. Uostalom, prilikom podizanja optužnice, državni odvjetnik je dao dokaze da je dano odobrenje za vođenje kaznenog postupka u svezi kaznenog djela iz čl. 281. KZ/97 te je iste i naveo u obrazloženju optužnice (list 236-237 spisa), pa je zato, suglasno odredbi čl. 197. st. 1. i 2. ZKP/08, takva optužnica i bila potvrđena od strane Optužnog vijeća Županijskog suda u Vukovaru (list 247-248 spisa).

 

S obzirom na izloženo, u pravu je državni odvjetnik da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08, jer je povrijedio propise kaznenog postupka o pitanju postoji li prijedlog oštećnika, te pogrešno primijenio odredbu čl. 452. st. 1. toč. 4. ZKP/08 i odbio optužbu zbog kaznenog djela iz čl. 281. st. 1. i 2. KZ/97.

 

              U pravu je žalitelj i kada tvrdi da je prvostupanjski sud, svojom odlukom kojom je na temelju čl. 453. st. 1. toč. 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe optuženika zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 1. u svezi st. 2. KZ/11 i kaznenog djela iz čl. 248. KZ/11, ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

Konkretna odluka suda kojom je optuženika oslobodio od optužbe, iziskuje iznošenje razloga na osnovu kojih odlučnih činjenica je izveden zaključak o deficitu jasnih dokaza za postojanje odnosnih kaznenih djela. Prvostupanjski sud, međutim, nije izložio razloge zašto smatra da nema dokaza, već se zadovoljio, olako, iznesenim konstatacijama kako se radi o građanskopravnom odnosu "... a ni u kom slučaju se ne radi o povredi dužnosti zaštite tuđih imovinskih interesa ...", odnosno, kako optuženik nije niti mogao počiniti kazneno djelo iz čl. 248. KZ/11 jer "... očito nije obnašao funkciju direktora ...". Kraj takvih apodiktičnih konstatacija da se ne radi o kaznenom djelu, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da bi se moglo iščitati kako sud smatra da djela za koja se optuženik optužuje, po zakonu, nisu kaznena djela. Optuženik nije u pravu kada, u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, navodi kako "... oslobođenje od optužbe se primjenjuje u oba slučaja i kada se optuženik tereti za kazneno djelo koje po zakonu nije kazneno djelo i kada nije dokazano da djelo za koje je optužen on počinio. Drugim riječima, i da postoji eventualna razlika, kako to tumači državni odvjetnik, uvjeti za oslobađanje od optužbe stoje i optuženik je oslobođen pravilno temeljem zakona ...". Optuženik, u odgovoru na žalbu, zanemaruje kako razlozi presude moraju biti u suglasju s izrekom, pa ako je optuženik oslobođen jer nema dokaza da je počinio kazneno djelo, treba jasno izložiti na temelju kojih odlučnih činjenica je izveden upravo takav zaključak.

 

U pravu je žalitelj da su izneseni razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni, jer je prvostupanjski sud propustio obrazložiti zašto smatra da nema dokaza da bi optuženik počinio kaznena djela iz čl. 246. i čl. 248. KZ/11. Olako zaključujući kako se radi o građanskopravnom odnosu, sud je propustio izložiti razloge zašto smatra da nema dokaza da bi optuženik povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa Nije se bavio ni okolnostima u kojima je potpisan odnosni sporazum, kada tvrtka čije je imovinske interese optuženik bio dužan štititi, nije bila u mogućnosti plaćati svoje obveze jer je žiro-račun bio blokiran a stečaj nužan, niti se bavio namjerom optuženika zašto je baš tada, tim pravnim poslom, ponovno postao vlasnik nekretnine. Isto tako, olako zaključujući kako „očito“ optuženik nije imao obvezu voditi poslovne knjige, sud prvog stupnja je propustio izložiti razloge na osnovu kojih je to odlučnih činjenica zaključio kako nema dokaza da bi optuženik propustio voditi poslovne knjige, koje je bio dužan voditi. Iz obrane optuženika, naime, proizlazi da je nakon odlaska u mirovinu i dalje pripremao dokumentaciju, imao ključeve društva i vršio nadzor nad njime, a navodni prestanak zastupanja nije niti prijavio nadležnom registru trgovačkog suda.

 

S obzirom na izloženo, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da se presuda ne može ispitati, jer su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni izreci.

 

              U ponovljenom postupku prvostupanjski sud treba otkloniti ukazane povrede, izvesti sve potrebne dokaze te savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima. Na temelju takve ocjene izložiti će sve nesporne činjenice, te određeno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane. Pri tome osobito treba cijeniti vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, uz potpuno harmoniziranje izreke i razloga presude, koju treba obrazložiti u skladu s odredbom iz čl. 459. ZKP/08.

 

Primjenom odredbe čl. 483. st. 1. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci.  

 

Zagreb, 24. kolovoza 2017.