Baza je ažurirana 20.07.2025. 

zaključno sa NN 78/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj P..

R. H.
O. S. U. S.
Stalna služba u T. O. bana Berislavića 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

O. sud u S., S. služba u T., po sucu D. M. kao sucupojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1/ A. H. pok. A., OIB:iz T., P.b. 51 i 2/ V. H., iz T., P.b. 51, oboje zastupani po punomoćniku Z. S., odvjetniku u T., protiv tužene R. H., , zastupana po O. d.o., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave održane dana 12.studenog 2020. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, anakon objave dana 23. prosinca 2020. godine,

p r e s u d i o j e

I/ Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

'' Utvrđuje se da su tužitelji pod 1/ H. A. pok. A., i
pod 2/ H. V. ud. V., suvlasnici zemljišta u T. zvanogK. " označeno kao čest.zem. 2895, čest.zem. 2898/1, sve upisano u ZU 814 k.o. T. i to svaki za po ½ dijela cjeline, pa se nalaže brisanje prava vlasništva na čest.zem. 2895 i 2898/1 upisanih u ZU 814 k.o. T. sa imena O. i. i
brisanje upisanog organa upravljanja N. O. O. T., te upis pravavlasništva na čest.zem. 2895 i čest.zem. 2898/1 upisanih u ZU 814 k.o. T. na ime tužitelja pod 1/ H. A. pok. A. za 1/2 dijela cjeline tužitelja pod 2/ H. V. ud. V., za 1/2dijela cjeline.''

II/ Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 16.268,85, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužba tužitelja A. H. pok. A. protiv tužene R. H. radi
utvrđenja i upisa prava vlasništva primljena je u sud 23. rujna 2009.godine (l.s. 1,2).



2

Poslovni broj P..

Tužitelj u povjesnici tužbe tvrdi da je na nekretninama označenim kao čest. zem. 2895,
2898 i 2899, sve upisano u ZU 814 k.o. T. upisano pravo vlasništva na općenarodnu
imovinu, da se predmetne nekretnine nalaze unutar obuhvata prostornog plana G. T.,
a izvan građevinskog područja, te da iste predstavljaju poljoprivredno zemljište slijedom čega
je tužena pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari. Dalje, da je tužitelj stvarni vlasnik i
posjednik predmetnih nekretnina koje je stekao dosjelošću budući se osobno i preko svog
pravnog prednika A. H. pok. V. nalazi u zakonitom, istinitom i savjesnom
posjedu predmetnih nekretnina neprekidno kroz period dulji od 100 godina. Tužitelj uređuje
tužbeni zahtjev na način da je isti sadržaja kao u izreci ove presude podneskom od 22.
prosinca 2016.godine (l.s. 125.).

Odgovor na tužbu tužene od 17. prosinca 2009.godine primljen je u sud 21. prosinca 2009. godine (l.s.4,5).

Tužena u odgovoru na tužbu prigovara pasivnoj legitimaciji, te osporava stjecanje
prava vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću. Tijekom ovog postupka je tužena
tvrdila i da je dio čest. zem. koja je predmet ovog postupka u naravi put. Predlaže odbiti tužbu
i tužbeni zahtjev.

Tijekom ovog postupka je preminuo tuženik A. H. pok. A. radi čega je
rješenjem ovog suda poslovni broj Pod 15. svibnja 2014. godine prekinut postupak
temeljem čl. 212. st.1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (
''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH,
84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i
89/14 Odluka USRH i 70/19) kojim je propisano da se postupak prekida kad stranka umre.
Rješenjem ovog suda poslovni broj P-674/09 od 15.svibnja 2014. godine pozvani su
nasljednici pokojnog tužitelja A. A. H. pok. A. i to A. H. pok.
A. i V. H. ud. V. da preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari temeljem čl.

215. st. 1. ZPP-u kojim je propisano da se postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u
članku 212. toč. 1. do 5. ZPP-u nastavlja kada nasljednik ili skrbnik ostavštine, novi zakonski
zastupnik, stečajni upravitelj ili pravni sljedbenici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih
sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine. Raspravljanje je
nastavljeno pod novim poslovnim brojem P..

Tijekom ovog postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem zahtjeva za mirno
rješenje spora od 28. listopada 2008.godine, izvatka iz zemljišne knjige i povijesnog izvatka
iz zemljišne knjige za čest. zem. koje su predmet postupka, povijesni izvadak iz katastara za
predmetnu čest. zem, uvidom u spis ovog suda posl.br. P., kopije katastarskog
plana,identifikaciju "Gea-X" od prosinca 2009.godine, dodatka ugovora o doživotnom
uzdržavanju sklopljenim između V. H. ud. V. i A. H. kao davatelja
uzdržavanja te A. H. kao primatelja uzdržavanja, kao i ugovora od 9.svibnja

2001.godine između istih stranaka, smrti list A. I. H. , rješenja o
nasljeđivanju A. H. pok. V. , rješenje o nasljeđivanju A. H. pok. V.
O.,rješenja OS u T. posl.br. O.od 26.listopada 1965.g. , Dosudnice
od 21.prosinca 1928.g. posl.br. A,28 te podataka povijesti prometna na kat. česticama od

23.kolovoza 2016.godine. Tijekom ovog postupka sud je izveo dokaz uviđajem na licu mjesta
uz sudjelovanje sudskog vještaka mjernika Ž. Š. na ročištu 28. svibnja 2010. godine koji
je za potrebe ovog postupka izradio pisani nalaz i mišljenje od 26. veljače 2013. godine (l.s.
23-25), a dao je i svoj usmeni nalaz i mišljenje na ročištu dana 27.listopada 2016.godine (l.s.



3

Poslovni broj P……

121). Tijekom ovog postupka sud je izveo dokaz i saslušanjem svjedoka A. B. i Kaje
Rožića (l.s.61,62) , te saslušanjem u svojstvu parnične stranke tužitelja A. H. pok.
A..

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka je sud donio presudu kojom je prihvatio
tužbeni zahtjev, te rješenje da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na
čest. zem. 2899 k.o. T., temeljem slijedećeg obrazloženja:

Predmet ovog postupka je tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti traže da ih se utvrdi vlasnicima čest.zem. 2895 i 2898 upisanih u ZU 814 k.o. T. i to svakog za po 1/2 dijela.

Nije bilo prijeporno između parničnih stranaka da su se tužitelji prije podnošenja
tužbe u ovom predmetu obratili tuženoj sa zahtjevom za mirnim rješenjem ovog spora (čl.

186. a. Zakona o parničnom postupku - ''Narodne novine'' broj …….dalje: ZPP) podneskom od

28.listopada 2008.godine.

U parnicama radi utvrđenja postojanja kakvog stvarnog prava, sud je kao bitnu
činjenicu dužan utvrditi, odnosno identificirati predmet spora. Isti je u predmetnom postupku
pokazano od strane tužitelja uviđajem na licu mjesta dana 28. svibnja 2010. godine uz pomoć
stručnog znanja vještaka Ž. Š., ovlaštenog vještaka za geodeziju sa liste Ž.
suda u Splitu, koji je predmetnu nekretninu u pisanom nalazu i mišljenju od 26. veljače 2013.
godine predmetne nekretnine identificira kao čest. zem. 2895 i 2898 k.o. T. .

Vještak u smislu odredbe čl. 260. ZPP-a na ročištu dana 27. listopada 2016.godine
daje i svoj usmeni nalaz i mišljenje u kojem navodi kako u vrijeme izmjere put preko
predmetnog zemljišta nije postojao, kako je za vrijeme uviđaja postojao put koji je išao uz
južnu granicu jedne od predmetnih nekretnina, ali ne i preko nje, anulirajući na taj način
tvrdnje tužene kako bi dio predmetnih nekretnina predstavljao nerazvrstanu cestu radi čega bi
se u ovaj postupak trebao uključiti i G. T..

Na vještačenje vještaka Ž. Š. parnične stranke nisu imale primjedbi, a isto
vještačenje prihvaća i ovaj sud kao nepristrano, obrazloženo, izrađeno po pravilima struke
koje sadrži sa ovaj spor sve potrebne podatke.

Nalazom i mišljenjem vještaka, pored već izloženog o identifikaciji predmeta prijepora
između parničnih stranaka, te podataka da preko predmetnih nekretnina ne prolazi put kako je
to tvrdila tužena, potvrđeni su navodi tužitelja kako su nekretnine koje su predmet ovog
postupka jedinstvena cjelina sa čest. zem. 2893 i 2894 k.o. T. u odnosu na koje je tužitelju
A. H. (zvani A.) pok. A. (pravni prednik tužitelja) prihvaćen tužbeni zahtjev
od ovog suda pod poslovnim brojem P..potvrđen od Ž. suda u B. pod
brojem -…….od 31. svibnja 2007. godine.

Čitanjem i pregledom izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. 2895 i 2898 upisane u
ZU 814 k.o. T. proizlazi da je kao vlasnik na tim nekretninama upisana O.
O. a kao organ upravljanja N. odbor općine T..

Čitanjem i pregledom uvjerenja G. T., Upravnog odjela za prostorno
planiranje, urbanizam i graditeljstvo, Klasa……, Ur. broj …….od 17.kolovoza 2016.godine je utvrđeno kako su se nekretnine označene kao zk. č. zem. 2895



4

Poslovni broj P-4458/2019

i 2898 k.o. T. na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu (24.srpnja

1991.godine) nalazile izvan "građevinskog područja naselja".

Slijedom izloženog, budući je u konkretnom predmetu utvrđeno kako je upisani
vlasnik predmetnih nekretnina općenarodna imovina, a kao organ upravljanja N. O.
O. T., te da se predmetne čest. zem. nalaze izvan građevinskog područja naselja,
suprotno tvrdnjama tužene, ista je pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari (zapisnik s
načelom otvorenog pravosuđenja l.s. 69, izvadak iz zemljišne knjige l.s. 116, uvjerenje l.s.
120).

Imajući u vidu namjenu predmetnih nekretnina na dan 24. srpnja 1991. godine,
odnosno da su iste bile izvan građevinskog područja, sasvim je logično da se istima kao
vlasnica upisuje R. H. (što je utvrđeno čitanjem i pregledom povijesnog izvatka
iz zemljišne knjige) , a sve temeljem odredbe st.1. čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu
(Nar.nov.br……).

Čitanjem i pregledom podatka D. geodetske uprave, P. u. za k.
S., Odjela za katastar nekretnina Trogir, Klasa:.., Ur.broj:…..
od 23.kolovoza 2016.godine utvrđeno je kako prema najstarijoj dokumentaciji Odjela
katastra čest. zem. zemljišno knjižne oznake 2895 površine 356 m2 je upisana u posjedovnom
listu 294 na ime H.-K.-A. pok. V. iz T., a čest. zem. 2898 površine
2536 m2 na ime V. T. i D. pok. I. iz T..

Svjedoci A. B. i K. B. imaju neposredna i posredna saznanja o posjedu na
predmetnim nekretninama. Otac svjedoka B. je u vlasništvu imao nekretninu u susjedstvu
predmetnih nekretnina, te je na predmetnim nekretninama viđao tužiteljeva oca A. i
njegovog pok. brata V. i to od šezdesetih godina prošlog stoljeća. Po pričanju svojih
prednika otac od tužitelja je zemlje stekao obrađivanjem. Sve su predmetne nekretnine
ograđene kamenim suhozidima. Na njima su se sadile masline, a prije toga buhač. Svjedoku
Rožić je poznato da se otac tužitelja zvao A. (iskazom parnične stranke utvrđeno da mu se
otac zvao A. ali da su ga zvali A.) koji da je sa svojim sinovima i pokojnim bratom
V. radio na predmetnim nekretninama. Po pričama pravnih prednika svjedoku je
poznato da je na istima sađen buhač (''buvar''), a kasnije da su se brala drva za taklice. U
djetinjstvu da je u susjedstvu tih nekretnina vodio krave u ispašu, a isto da su činili i
tužiteljevi pravni prednici.

Sud poklanja svoje povjerenje iskazima saslušanih svjedoka. Iskazi svjedoka bili su
neposredno uvjerljivi, sukladni i logični, imajući pri tom u vidu notornu činjenicu
tradicionalnog sakupljanja ljekovitog bilja u okolici T. i njegovu preradu koju je
desetljećima za području grada T. obavljala tvrtka B. koju je kasnije preuzela
farmaceutska tvrtka P. D. buhač buvar, za kojeg svjedoci iskazuju da su ga
prednici tužitelja uzgajali na predmetnim nekretninama je ljekovito bilje koje se koristilo u
ispaši stoke, u narodnoj medicini, a također i kao sirovina za izradu botaničkog insekticida.
Prema podacima dostupnim ovom sudu derivat iz dalmatinskog buhača kojeg svjedoci iz
postupka nazivaju buvarom bio je učinkovit na oko 75% poznatih insekata.

Iskazima saslušanih svjedoka su potvrđene tvrdnje tužitelja i njihovog pravnog
prednika da su se tužitelji njihovi pravni prednici nalazili u posjedu predmetnih nekretnina i to
po iskazima saslušanih svjedoka, dovodeći njihove iskaze u vezu sa priloženim ispravama
najkasnije od 60 tih godina prošlog stoljeća (deseta godina života svjedoka Bilića bi bila oko



5

Poslovni broj P..

1960-te, iz rješenja o nasljeđivanju iza smrti djeda tužitelja A. H. proizlazi da mu je
otac djeda naslijedio po njegovoj smrti 1964. godine). Za dodati je u ovom kontekstu da iz
smrtnog lista pokojnog djeda tužitelja proizlazi da je isti bio pokojnog V. i da je bio rođen

1922. godine.

Saslušanjem u svojstvu parnične stranke tužitelja A. H. pok.H. je utvrđeno
da se njegov otac zvao A., a njegov djed također A. i da je isti preminuo 1964. godine.
Djed A. da je imao jednog muškog nasljednika i to njegovog oca sada pok. A.
zvanog A.. Kćeri da su se odrekle nasljedstva u korist njegovog oca, a da su nasljednik iza
smrti oca on i tužena V. H., supruga njegovog pok. brata V. H.. Utvrđeno je i
da su se na predmetnim nekretninama brale taklice kao i da su nekretnine služile za ispašu i
sadnju buhača. Predmetne nekretnine da su dobivene od težaka, pretežno od plemićkih
obitelji, ali u njihovom slučaju da je djed A., dakle, onaj koji je preminuo 1964. godine
dobio predmetne nekretnine od svog pradjeda pok. V. H. što mu je poznato po
pričama oca. Također i da njegovu obitelj nitko nije ometao u posjedu predmetnih nekretnina.
Iskazom tužitelja je utvrđeno i da je za njegovo obitelj posao čuvanja stoke na predmetnim
nekretninama obavljala osoba N. K. iz L. kojeg su zvali ''Junak''.

Sud poklanja povjerenje iskazu saslušanog tužitelja smatrajući ga neposredno
uvjerljivim, sukladnim ostalim izvedenim dokazima i logičnim. Iskaz tužitelja sukladan je
iskazu saslušanih svjedoka R. i B.. On je logičan i sukladan navodima svjedoka o
notornoj činjenici tradicionalnog sakupljanja ljekovitog bilja (buhač) u okolici T..
Njegov iskaz nije suprotan od onog što je sud utvrdio čitanjem i pregledom u spis dostavljenih
rješenja o nasljeđivanju. Tako iz rješenja o nasljeđivanju iza umrlog Antona Hrabar pok.
V., djeda tužitelja proizlazi da je isti rođen 9. siječnja 1882. godine, a umro 5. kolovoza

1964.godine. U pravu je stoga tužitelj kada tvrdi da mu je djed preminuo u dobi od oko 80
godina. Proizlazi i da je nasljednik A. H. pok. V., tužiteljevog djeda onaj prvotni
tužitelj u predmetu A. H. pok. A., tužiteljev otac. Tim rješenjima je utvrđeno i da
je pravni prednik tuženika bio upravo onaj V. H. od kojeg su parnične stranke po
tvrdnjama tužitelja A. H. naslijedile predmetne nekretnine.

Više od utvrđenog u ovom postupku, sud je čitanjem spisa poslovni broj P…..
O. s. u T. utvrdio da je iskaz tužitelja sukladan i iskazu njegovog oca sada
pokojnog A. H. (zv. A.) pokojnog A. koji je također iskazivao kako su čest.
zem. koje su bile predmet tog postupka (a za koje je sud utvrdio nakon pregleda vještačenja
kako su opravdane tvrdnje tužitelja da čine jednu cjelinu sa predmetnim nekretninama) služile
za ispašu i sadnju buhača, kao i da je ''junak'' N. K. iz L. čuvao stoku za njegovu
obitelj na tim nekretninama.

Imajući u vidu da su predmetne nekretnine bile u posjedu tužitelja i njihovih pravnih
prednika još u vrijeme pokojnog V. H. čiji se sin A. H. pokojnog V. rodio

1882. godine, tužitelji su nedvojbeno u posjedu predmetnih nekretnina najkasnije od druge
polovine 19 stoljeća.

U vrijeme primjene pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika postojanje ili
nepostojanje posjeda procjenjivalo se po subjektivističkoj koncepciji. Prema toj koncepciji
faktično držanje stvari (Corpus) kao konstitutivni element posjeda se traži i volja (animus) da
se stvar drži kao svoja, za sebe (animus rem sibi habendi). Za corpus kod posjeda stvari nije
potrebno fizičko držanje stvari, nego je dovoljna faktična mogućnost raspolaganja sa stvari tj.
da posjednik uz redoviti tijek događaja može sa stvari raditi po volji. Dakle, kada se radi o



6

Poslovni broj P..

posjedu nekretnine nije potrebna svakodobna prisutnost na nekretnini da bi se moglo govoriti
da je određena osoba u posjedu nego je bitno da određena osoba ima mogućnost svakodobnog
raspolaganja s nekretninom.

Nadalje, pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva
nastupaju po samom pravu (ipso iure) istekom potrebnog vremena za stjecanje prava
vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem
dosjelosti. Obzirom na vrijeme stjecanja ovdje su mjerodavna pravila Austrijskog općeg
građanskog zakonika - primjenjuje temeljem odredbe čl.1. Zakona o načinu primjene pravnih
propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine koji Zakon je objavljen u ''Narodnim
novinama'' br. 73/91, dalje: Ogz) koja se primjenjuju temeljem odredbe čl. 388. st. 2. Zakona
o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' br…….;
dalje :ZV).

Dosjelošću se po Ogz-u stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj
ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je
sposoban da bude vlasnik te stvari. Vrijeme potrebno za dosjelost je 40 godina i teče prije

6.travnja 1941.godine. Kako su se kontinuirano prednici tužitelja i tužitelj nalazili u posjedu
predmetne nekretnine 40 godina prije navedenog roka isti su stekli vlasništvo predmetnih
nekretnini dosjelošću.

Za reći je također da tuženici tijekom ovog postupka nisu dokazali da su prednici
tužiteljice bili u nesavjesni (nepošteni) posjednici, odnosno da su znali ili s obzirom na
okolnosti mogli posumnjati da im ne pripada pravo na posjed prijeporne nekretnine što samo
dodatno kompromitira njihove tvrdnje i zahtjev za odbijanjem tužbenog zahtjeva.

Tijekom postupka je tužitelj povukao tužbu u odnosu na čest. zem. 2899 k.o. T., u
odnosu na istu doneseno rješenje o povlačenju. Parnične stranke tada nisu popisale trošak pa
sud o istom nije ni odlučivao.

Odluka prvostupanjskog suda poslovni broj Pod 14. ujka 2017. godine
ukinuta je rješenjem Ž. suda u D. poslovni broj .od 5. lipnja

2019. godine. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da je drugostupanjski sud
mišljenja da žaliteljica osnovano ukazuje da tužitelj nije dokazao da su pravni prednici
tužitelja u samostalnom i savjesnom posjedu od druge polovice 19. stoljeća. Naime, da iz
procesne građe ne proizlazi naprijed navedeni zaključak prvostupanjskog suda, jer saznanja
saslušanih svjedoka A. B. i K. R., o posjedu prednika tužitelja sežu unazad do 60-
ih godina prošlog stoljeća, a prednik tužitelja da je upisan kao posjednik nekretnine tek od

1982. godine. Iako da prvostupanjski sud smatra utvrđenim da su pravni prednici tužitelja i to
do 1941. godine stekli pravo vlasništva dosjelošću, da isti ne navodi tko je od tužiteljevih
prednika stekao vlasništvo dosjelošću, tj. tko je i u kojem vremenu dosjedao, kada je
dosjedanje započelo i kada su se stekli uvjeti nakon dovršenog dosjedanja da se stekne pravo
vlasništva.

S obzirom da tužitelji tvrde da se nalaze u posjedu predmetnih nekretnina, u nastavku
postupka treba utvrditi da li su tužitelji odnosno njihov pravni prednik, kao prvotni tužitelj
koji je tijekom postupka umro, a koji je tužbu podnio 23. rujna 2009., unatrag 40 godina
računajući od 17. studenog 1999. bio u posjedu predmetnih nekretnina.



7

Poslovni broj P..

To iz razloga jer je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine u
članku 388. stavak 4. propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan

8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije tog
datuma. Dana 17. studenog 1999. U. sud R. H. je ukinuo članak 388.
stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine („N. n. “,
broj…… u daljnjem tekstu: ZV), (Odluke U-I.., U, U-I., U-I
.i U-I .od 17. studenog 1999. N. n., broj .od 4.
prosinca 1999.). Odredbom članak 159. stavak 4. ZV-a određeno je da ako se nekretnina
nalazi u vlasništvu R. H., županije i jedinice lokalne samouprave i s njima
izjednačenih pravnih osoba, tada je za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed
u dvostrukom trajanju, dakle, za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošteni posjed
40 godina. Prema tome da prvostupanjski sud nije uopće utvrđivao činjenice da li postoje
pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini prije 8.
listopada 1991. kada je ukinuto društveno vlasništvo. Ovo iz razloga jer je prema pravnom
shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama Rev.od 29.
siječnja 2019. i Rev-x-..od 7. svibnja 2019., kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću
na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme
dosjelosti računati vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava
osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na
temelju drugih odredaba tog Zakona. Ž. sud u citiranoj odluci upućuje prvostupanjski
sud i na praksu Europskog suda za ljudska prava u svojoj presudi T. protiv R.
H. broj 35298/04 izrazio je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik
posjedovanjem nekretnina u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege,
na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja

1997. postao vlasnik posjedovanje nekretnine, odnosno da posljedicu ukidanja odredbi članka

388. stavak 4. ZV-a ne može snositi osoba koja je stekla neko pravo, tj. da se greške koje su
počinila državna tijela mora snositi država, te se greška ne smije ispravljati na trošak
pojedinca, posebice kada ne postoje drugi suprotstavljeni interesi. Također i da u presudama
E. suda R. i drugi protiv H. broj 37685/10 i J. protiv H.
broj 22768/12/10 izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u
smislu odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe, odnosno
da nije odlučno da li je tužba podnesena nakon 17. studenog 1999., kao dana donošenja
navedene odluke U. suda R. H., kojim je odredba članka 388. stavak 4.
ZV-a ukinuta.

Odluka višeg suda sadrži i uputu ovom sudu prema kojoj će u ponovljenom postupku
prvostupanjski sud otkloniti nedostatke na koje je ukazano, sukladno iznesenim primjedbama
i uputama nadopuniti dokazni postupak, ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog
shvaćanja koji je Europski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv
R. H. kada se radi o stjecaju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u
društvenom vlasništvu, te imati u vidu da li se radi o poštenom posjedniku koji se istina
predmnijeva, odnosno pretpostavlja (onaj tko se poziva na nepošten posjed dužan je to i
dokazati), a sve zbog toga što nepošten posjednik ne može dosjelošću uopće steći pravo
vlasništva. Potom će pravilnom ocjenom izvedenih dokaza, kao i onih koje će u daljnjem
tijeku postupka izvesti, utvrditi sve odlučne činjenice te pravilnom primjenom materijalnog
prava ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

U nastavku postupka prvostupanjski sud je izveo dokaz čitanjem i pregledom povijesti
promjena na katastarskim česticama 493/1 i 493/2 k.o. Trogir, podatke o identifikaciji čestica



8

Poslovni broj P

(uspoređenje zk i kat.brojeva jer je na ovom području dvostruka numeracija), prijavni list za
zemljišnu knjigu Ureda katastar broj UP I ..rješenje Općinskog suda u
Trogiru poslovni broj R1..od 18. siječnja 2011. godine, prijepis posjedovnog lista,
saslušani su svjedoci A. B., K. R. i M. R..

Daljnjih dokaza parnične stranke nisu imale.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Predmet postupka je deklaratorni zahtjev tužitelja za utvrđenje suvlasništva temeljem
dosjelosti na nekretninama navedenim u tužbenom zahtjevu, kao i kondemnatorni zahtjev za
uknjižbu njihovog prava vlasništva i ujedno brisanje prednika tuženice.

Čitanjem i pregledom povijesnog izvatka D. geodetske uprave, Područnog ureda
za katastar S., Ispostave za katastar nekretnina Trogir od 2. prosinca 2019. godine je
utvrđeno da :

- su od osnutka katastarskog operata u posjedovni list 294 kat. čest.493/1 i 493/2

k.o. T., upisane na ime H. K. A. p. V., T..

Da su kat. čest.493/1 i 493/2 k.o. Trogir upravo zemljišnoknjižne čest. zem. 2895 i
2898/1 k.o. T. (utužene/predmetne) proizlazi iz identifikacije čestica koja je izdana od
Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar S., Ispostava za katastar nekretnina
Trogir dana 4. listopada 2019. godine (l.s. 140).

U situaciji kada je i viši sud u ukidnoj odluci navodi upis prednika tužitelja kao
posjednika u katastru ''tek od 1982. godine'', trebalo je utvrditi tko je H. K. A.
p. V. prvi upisani posjednik na nekretninama koje su predmet spora.

Tužitelji tijekom postupka tvrde da je to djed njihovog oca (l.s. 64), dakle, pradjed
tužitelja, a dokaz za to bi trebala biti D. br. A.Iz D. proizlazi da je
ostavitelj HD. reč. (zvani) K. V. umro 4. lipnja 1928.g u T. i da su neki
od njegovih nasljednika sinovi A., I., K., M. i S. (5 sinova).

Ta tvrdnja tužitelja da je H. reč. (zvani) K. V. irelevantna je kada je u
nastavku postupka utvrđeno da ta osoba i najstariji upisani posjednik nisu ista osoba.

Tijekom ovog postupka je pročitan i sudski spis ovog suda P..Nejasnoće
vezane uz najstarijeg upisanog posjednika u katastru i njegovu povezanost sa tužiteljima su i
veće kad se čita kupoprodajna pogodba koja prileži tom spisu - l.s. 23 - ili barem ta njena
stranica. Tamo piše da upisani težak prodaje ''A.I., K, M i Sbraći
K. V. određenu težaštinu. Međutim, kada isti potpisuju tu pogodbu (1920.g.,
dakle prije smrti H. reč. K. A. pok. V), svaki od njih ima iza imena i
prezimena i dodatak ''reč. K. V., a jedan od njih/potpisnika je i A. H. reč.
K. V. (l.s. 24 spisa P-, poleđina), kojeg sud u sada pravomoćnoj presudi
(P.) smatra ocem tužitelja (u tom predmetu je tužitelj A. H., otac tužitelja u
ovom predmetu), dakle djedom tužitelja u ovom predmetu. Da ostavinu H. A. pok.
V. (djed tužitelja) nasljeđuje njegov sin A. H. pok. A. (otac tužitelja) razvidno
je iz rješenja ovog suda posl. Br. O.od 26.listopada 1964. godine (l.s. 67). Da su A.
H. pok. A., A. H. pok. A., A. H. pok. A., A. H. pok.



9

Poslovni broj P.

A. i A. I. H. pok. A. ista osoba, razvidno je iz rješenja ovog suda posl.br. R1.od 18. siječnja 2011. godine.

Slijedom svega izloženog, prvi upis posjednika u katastru od strane tužitelja ne bi bio
od iz 1982. godine, već je prvi upis posjednika u katastru onaj pravnog prednika tužitelja
H. K. A. p. V. koji je djed tužitelja, otac njihovog oca Ante, prvotužitelja u
ovom predmetu koji je tijekom postupka preminuo.

Slijedeći uputu višeg suda, dosalušanjem u svojstvu svjedoka A. B. i K. R.
utvrđen je posjed tužitelja od 1955. godine na ovamo (svjedok Bilić iskazuje u vezi
predmetnog zemljišta od 1955.g., a svjedok R. od 1960.g.). Svjedok B. osobna
zapažanja o tome tko je radio na predmetnoj nekretnini kako iskazuje ima od 6.-te, 7.-dme
godine života što je životno i logično, a u ovom dijelu njegov iskaz je precizniji nego kada je
isti svjedok prvi put saslušan. Prednik tužitelja, njihov otac A., tada da je na predmetnom
zemljištu sadio masline, da su imali nešto stoke i da se na predmetnoj čest. zem. sadio i
''buvar'' (buhač-biljka, značenje te biljke u gospodarstvu T. i okolice objašnjeno je
naprijed u presudi koja je ukinuta). Potpuno je logično onda i da je prvi upisani posjednik od
osnutka katastra otac tužitelja A. H. , pok. V. (K.). Naprijed navedeno su
neposredna saznanja svjedoka o posjedu prednika tužitelja nad predmetom spora. Posredna
saznanja K. R. dolaze od njegovog oca koji da mu je pričao kako je otac tužitelja
(dakle posjednik A.) predmetnu nekretninu naslijedio od djeda i pradjeda. Potpuno logičan
iskaz i točno posredno saznanje kada u sudskom spisu kao dokaz imamo rješenje o
nasljeđivanju da je otac tužitelja jednini nasljednik svog prednika H. A. pok. V..
Taj prednik, djeda oca tužitelja bio je rođen 9. siječnja 1882. godine, pa kad je dokazano da je
isti predmetne nekretnine naslijedio od svog oca, logično je da je posjed tužitelja najkasnije
počeo prije početka pretprošlog stoljeća i da je onaj prvi posjednik bio otac A. H.
pok. V., slijedom čega su se uvjeti dosjedanja stekli posjedovanjem od najmanje 40 godina
prije 6.travnja 1941.godine po pravnim pravilima tada važećeg OGZ-a.

Više od naprijed utvrđenog, tijekom ovog postupka iskazima saslušanih svjedoka B.
i R., kojima sud poklanja svoje povjerenje, utvrđen je i posjed tužitelja unatrag 40 godina
računajući od 17. studenog 1999. godine. To iz razloga što je svjedok B. u svom iskazu
naveo da je od 6.-te, 7.-dme godine dolazi sa ocem na susjedno zemljište (već je naprijed
napisano da je ovaj iskaz svjedoka B. logičan i precizniji u odnosu na prije dani iskaz,
logično je da se sjeća iskazanog u dobi od 6,7 godina), a da je rođen 1948. godine, kada je na
predmetnom zemljištu viđao oca tužitelja da ga obrađuje. Dakle, posjed je najkasnije od 1955.
godine, po neposrednom saznanju ovog svjedoka (po posrednom saznanju kako je prije
napisano najkasnije od pretprošlog stoljeća). Kontinuiranost posjeda razvidna je kada se sa
ovim iskazom povezuje iskaz svjedoka R. temeljem njegovog neposrednog saznanja, koji
je 60.-tih godina prošlog stoljeća, dolaskom na njihovo susjedno zemljište, viđao na
predmetnom zemljištu oca tužitelja. Kontinuitet posjeda tužitelja na predmetu spora proizlazi
i iz iskaza saslušanog tužitelja A. H. koji je na predmetnom zemljištu od kada je bio
dijete, sa ocem i bratom brao taklje.

Svjedok A. B., kojem sud poklanja svoje povjerenje, a kako je to naprijed
navedeno, u svom iskazu na upit punomoćnika tužitelja iskazuje da mu je poznato tko su
D. i T. V., da su to osobe koje su imale čest. zem. sjeverozapadno od predmetnih.
Isto proizlazi i iz iskaza svjedoka K. R.. Nadopunjujući dokazni postupak, postupajući
na takav način i po uputi višeg suda iz ukidne odluke, sud je izveo dokaz saslušanjem u
svojstvu svjedoka i M. R.. Ovaj neposredno uvjerljiv svjedok, čiji je iskaz sukladan



10

Poslovni broj P..

nekim ostalim izvedenim dokazima (svjedok B. B. potvrđuje da je D. V.
njena baka, a T. V. njena sestra, da je zemljište koje je naslijedila susjedno od
zemljišta tužitelja.

Kako to u svojoj odluci navodi i Ž. sud, presumira se pošten posjed. Tuženik ničim tijekom ovog postupka nije dokazao da bi tužiteljev posjed bio nepošten.

Da je provedena parcelacija čest. zem. 2898 k.o. T. i da su od iste nekretnine
formirane čest. zem. 2898/1 površine 2436 m2 (dio kat. čest. 493/1) i čest. zem. 2898/2
površine 112 m2 (dio kat.čest. 493/2), sve k.o. T., razvidno je iz prijavnog lista za
zemljišnu knjigu Ureda katastar broj UP ……koji prileži spisu.

Slijedom svega utvrđenog, odlučeno je kao u izreci točke I presude.

Odluka o parničnom trošku je utemeljena na čl. 154. st.1. i 155. ZPP-u i Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N. n. broj:,
………: dalje: OT).

Tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe, zastupanja na 13 ročišta, sve od po 75
bodova (VPS označe u tužbi je 10.000,00 kuna), sve temeljem Tbr. 7.t.1. ,8.t.1. i 9.t.1. OT, te
trošak jednog ročišta u iznosu od 100 bodova (uviđaj), ukupno 1150 bodova, imajući u vidu
da je vrijednost jednog boda 10,00 kuna temeljem Tbr. 50 OT, sveukupno 11.500,00 kuna.
Uvećano za trošak uviđaja, vještačenja i izlazak izvan zgrade suda radi saslušanja svjedoka u
iznosu od 4.368,85, te sudsku pristojbu presude u iznosu od 400,00 kuna, sveukupni trošak
tužitelja iznosi 16.268,85 kuna.

Radi izloženog je odlučeno kao u točki II izreke presude.

O. S. U. S.
S. s. u T.

23. prosinca 2020. godine

S U D A C

D. M.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Ž. sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, putem ovog suda u 3 primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po pun.,
2 Tuženiku po pun.,
3 Spis, ovdje.





11

Poslovni broj P……





Broj zapisa: eb2f5-25526

Kontrolni broj: 059e3-42b1d-3e02b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=DRAŽEN MARAVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati
izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu