- 1 -              Rev 1222/2020-2

 

 

 

 

Broj: Rev 1222/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja M. A. iz G. G., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u Z., protiv ovršenika I. A. iz G. G., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1158/19-2 od 14. listopada 2019., kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Ovr-2002/13-5 od 8. siječnja 2014., te je odbačen prijedlog za ovrhu, u sjednici održanoj 23. prosinca 2020.,

 

r i je š i o   j e:

 

1. Prihvaća se revizija ovrhovoditelja, preinačava se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1158/19-2 od 14. listopada 2019. i sudi:

 

Odbacuje se žalba ovršenikovog dužnika A. T. kao nedopuštena.

 

2. Nalaže se A. T. naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka u iznosu od 4.687,50 kn, u roku od 8 dana od primitka ove odluke.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Ovr-2002/13-5 od 8. siječnja 2014. prihvaćen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja te je na temelju ovršne isprave –zadužnice solemnizirane po javnom bilježniku V. Č. iz Z. pod brojem OV-4966/13 od 23. travnja 2013. radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja određena ovrha pljenidbom tražbine koju ovršenik ima prema dužniku A. T.

 

              Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1158/19-2 od 14. listopada 2019., usvojena je žalba A. T., ukinuto je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Ovr-2002/13-5 od 8. siječnja 2014., te je odbačen prijedlog za ovrhu od 8. svibnja 2013.

 

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1942/2020 od 12. kolovoza 2020. a temeljem odredbi čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koji se u ovršnom postupku primjenjuje pozivom na odredbu čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje: OZ) ovrhovoditelju je dopušteno podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1158/19-2 od 14. listopada 2019., kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Ovr-2002/13-5 od 8. siječnja 2014., te je odbačen prijedlog za ovrhu, zbog pravnog pitanja:

 

"Ima li ovršenikov dužnik, u ovršnom postupku koji se vodi na temelju glave XIII Ovršnog zakona („Narodne novine „broj 112/12, 25/13 i 93/14), pravo izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi koje je doneseno u odnosu na novčanu tražbinu koju ovršenik ima prema trećoj osobi koja je ovršenikov dužnik?"

 

              Na temelju navedenog dopuštenja, protiv drugostupanjskog rješenja reviziju u zakonskom roku podnio je ovrhovoditelj pozivom na odredbu čl. 382. ZPP, navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s obzirom na to da je o tim pitanjima revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, ali o postavljenom pravnom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu odluku preinači na način da se preinači drugostupanjsko rješenje i odbaci žalbu A. T., podredno ukine drugostupanjsko rješenje uz naknadu troškova postupka i revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

              Revizija je dopuštena i osnovana.

 

              Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Prema odredbi st. 3. ovog čl., u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

              U ovoj pravnoj stvari ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave zadužnice solemnizirane po javnom bilježniku V. Č. pod brojem OV-4966/13 od 23. travnja 2013. a radi naplate potraživanja ovrhovoditelja u iznosu od 196.000,00 kn i troškova ovršnog postupka od 4.485,00 kn sve sa pripadajućim zateznim kamatama koji isti ima prema ovršeniku. Prijedlog za ovrhu podnesen je i na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovrv-2002/13-5 od 8. siječnja 2014. u kojem je po ovršnom prijedlogu ovrhovoditelja I. A. (ovdje ovršenika) protiv ovršenice A. T. a radi naplate iznosa od 137.625,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama određena ovrha na nekretninama ovršenice.

 

              Utvrdivši da ovršenik nije podmirio potraživanje ovrhovoditelja u iznosu od 196.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama prvostupanjski sud je donio predmetno rješenje o ovrsi temeljem zadužnice solemnizirane po javnom bilježniku V. Č. pod brojem OV-4966/13 od 23. travnja 2013. radi naplate navedene nepodmirene tražbine i troškova ovršnog postupka u iznosu od 4.485,00 kn pljenidbom novčane tražbine koju ovršenik ima prema svojem dužniku A. T. u iznosu od 137.625,00 kn i ovršnog troška u iznosu od 5.700,00 kn sve sa pripadajućim zateznim kamatama a na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-727/13-6 od 19. travnja 2013. u svezi koje je upisana zabilježba ovrhe na nekretninama A. T., prijenosom tražbine na ovrhovoditelja te stjecanjem založnog prava ovrhovoditelja na ovršenikovoj tražbini. 

 

Povodom žalbe ovršenikovog dužnika A. T., rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1158/19-2 od 14. listopada 2019., ukinuto je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj Ovr-2002/13-5 od 8. siječnja 2014., te je odbačen prijedlog za ovrhu od 8. svibnja 2013.

 

U obrazloženju postavljenog pitanja ovrhovoditelj u reviziji navodi kako je pobijana odluka posljedica pogrešnog stava drugostupanjskog suda da ovršenikov dužnik ima pravo izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi koje je doneseno u odnosu na novčanu tražbinu koju ovršenik ima prema osobi koja je ovršenikov dužnik (čl. 176. st. 4. OZ). Ujedno ukazuje i na različitu praksu drugostupanjskih sudova u odnosu na postavljeno pitanje. (odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5294/08-3 od 12. kolovoza 2008., Pž-4446/2011-3 od 28. siječnja 2013. kao i odluka Pž-5328/05-3 od 25. listopada 2006.).

 

U odgovoru na postavljeno pitanje treba voditi računa o slijedećim odredbama OZ:

 

- odredbom čl. 1 OZ određeno je da izraz »stranka« označava ovrhovoditelja i ovršenika te predlagatelja osiguranja i protivnika osiguranja, dok izraz »sudionik« označava osobu koja u postupku ovrhe ili osiguranja nije stranka, a u postupku sudjeluje zbog toga što se u njemu odlučuje o nekom njezinu pravu ili zbog toga što za to ima pravni interes;

- odredbom čl. 11. OZ određeno je da se protiv rješenja donesenoga u prvom stupnju može se izjaviti žalba, ako tim Zakonom nije drukčije određeno;

- odredbom čl. 50. st. 1. OZ određeno je da "(…) ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi (…)" dok je st. 6. istog čl. određeno da ovrhovoditelj može žalbom pobijati rješenje o ovrsi ako je njime prekoračen njegov zahtjev te zbog odluke o troškovima postupka;

- odredbom čl. 59. st. 1 OZ određeno je da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom;

- odredbom čl. 176. st. 1. OZ određeno je da se pljenidba provodi dostavom ovršenikovu dužniku rješenja o ovrsi kojim se ovršenikovu dužniku zabranjuje da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu, a ovršeniku se zabranjuje da tu tražbinu naplati ili da inače raspolaže njome i zalogom koji je dan za njezino osiguranje dok je stavkom 4. istog članka određeno da ovršenikov dužnik nema pravo žalbe protiv rješenja o pljenidbi;

- odredbom čl. 181. st. 1 OZ određeno je da će sud, na prijedlog ovrhovoditelja, zatražiti od ovršenikova dužnika da se u roku koji odredi sud očituje o tome priznaje li i u kojem iznosu zaplijenjenu tražbinu i je li voljan namiriti je, te je li njegova obveza da namiri tu tražbinu uvjetovana ispunjenjem neke druge obveze.

 

Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, iz citiranih odredbi Ovršnog zakona proizlazi kako ovršenikov dužnik nema pravo žalbe protiv rješenja o ovrsi (o pljenidbi).

 

Postupanja ovršenikovog dužnika u ovršnom postupku regulirana su odredbom čl. 181. st. 1 OZ, kojom je propisano da se po prijedlogu ovrhovoditelja može zatražiti od ovršenikova dužnika da se u roku koji odredi sud očituje o tome priznaje je li i u kojem iznosu zaplijenjenu tražbinu i je li voljan namiriti je, te je li njegova obveza da namiru tu tražbinu uvjetovana ispunjenjem neke druge obveze. Citirana odredba ne može se ni dovesti u vezu s odredbom čl. 59. OZ-a koja se odnosi na pretpostavke za prigovor treće osobe, prema kojoj je propisano da treća osoba ima pravo izjaviti prigovor, ako tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu, te traži da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom. Dakle, ovršenikov dužnik (koji nije treća osoba), nije dopuštena žalba protiv rješenja o ovrsi.

 

To znači kako, u konkretnom slučaju, ovršenikov dužnik A. T. u odnosu na koju ovršenik ima tražbinu temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-727/13 od 19. travnja 2013.) nije stranka u postupku koja bi imala pravo žalbe (čl. 11. i 50. OZ) protiv rješenja o ovrsi niti je osoba iz odredbe čl. 59. OZ koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu. Naime, podnositeljica žalbe protiv rješenja o ovrsi A. T. ima status ovršenikovog dužnika a odredbom čl. 176. st. 4. OZ izričito je navedeno da ovršenikov dužnik nema pravo žalbe protiv rješenja o pljenidbi.

 

Nakon svega izloženog treba zaključiti da se drugostupanjska odluka temelji na shvaćanju koje je suprotno shvaćanju izraženom u citiranim odlukama jer pobijana odluka donesena povodom žalbe ovršenikovog dužnika koji nema pravo žalbe protiv rješenja o ovrsi. Kako je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, to je valjalo (čl. 395. st. 1. ZPP) reviziju ovrhovoditelja uvažiti, preinačiti drugostupanjsko rješenje i odbaciti žalbu ovršenikovog dužnika kao nedopuštenu (čl. 400. st. 3. u vezi s čl. 358. st. 3 ZPP i odredbom čl. 21. st. 1. OZ).

 

Kad se povodom pravnog lijeka preinačuju nižestupanjske odluke, potrebno je odlučiti o ukupnim troškovima spora (čl. 166. st. 2. ZPP).

 

Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova postupka, vodeći računa o pravilima iz odredbe čl. 400. st. 3. u vezi s čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP i odredbom čl. 21. st. 1 OZ, te primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 - dalje: OT) ovrhovoditelju je kao opravdan priznat trošak sastava revizije u iznosu od 3.750,00 kuna (Tbr. 10/4 u vezi s Tbr. 13/1 Tarife) što s PDV-om na odvjetničku uslugu od 937,50 kuna iznosi 4.687,50 kuna.

 

Stoga je A. T. naloženo nadoknaditi ovrhovoditelju troškove u iznosu 4.687,50 kn (toč. 2. izreke ovo rješenja).

 

Zagreb, 23. prosinca 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.