- 1 -              Rev 1205/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1205/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlljt. R. G., iz V., kojeg zastupa majka i zz T. G., a nju punomoćnik B. H., odvjetnik u V., protiv tuženika škola M., V., kojeg zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1363/2019-2 od 4. kolovoza 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pn-216/2018-11 od 13. veljače 2019., u sjednici održanoj 23. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pn-216/2018-11 od 13. veljače 2019. suđeno je:

 

„Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:  Nalaže se tuženiku škola M., ..., OIB: ..., da tužitelju mlt. R. G., OIB: ..., zastupan po majci i z.z. T. G., oboje iz V., ... isplatiti iznos od 30.000,00 kn na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed diskriminatornog ponašanja tuženika i to sa zakonskom zateznom kamatom od 13. veljače 2019. pa do plaćanja po stopi koja se određuje svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

U preostalom dijelu za iznos od 10.000,00 kn odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.601,56 kn sa zateznom kamatom od 13. veljače 2019. pa do plaćanja po stopi koja se određuje svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1363/2019-2 od 4. kolovoza 2020. odlučeno je:

 

„I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pn-216/2018-11 od 13. veljače 2019., u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pn-216/18-11 od 13. veljače 2019. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke i sudi:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

 

Nalaže se tuženiku škola M., ..., OIB: ..., da tužitelju mlt. R. G., OIB: ..., zastupan po majci i z.z. T. G., oboje iz V., ... isplatiti iznos od 30.000,00 kn na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed diskriminatornog ponašanja tuženika i to sa zakonskom zateznom kamatom od 13. veljače 2019. pa do plaćanja po stopi koja se određuje svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“

 

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 4.375,00 kn u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

V. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupaka u 1.562,50 kn u roku od 15. dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP/19).

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Prema odredbi čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19 – dalje: ZID ZPP), odredbe toga Zakona o reviziji primjenjivat će se i na sve postupku u tijeku u kojima do stupanja na snagu toga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka. Taj Zakon stupio je na snagu 1. rujna 2019. (čl. 121. toga Zakona).

 

Kako je u ovom postupka pobijana drugostupanjska odluka donesena povodom tužbe za zaštitu od diskriminacije to se u ovom postupku glede revizije ne primjenjuje odredba čl. 385. ZPP/19, već odredba čl. 382.a ZPP/19. Iz navedenog razloga predmetni prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije razmatran je kao revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. al. 3. ZPP.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382.a toga Zakona ispituje pobijanu presude samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužitelj drugostupanjsku presudu pobija iz revizijskog razloga bitnih povreda odredaba parničnom postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Uvodno pozivanje na revizijski razlog bitnih povreda odredaba postupka tužitelj ničim navedenim u obrazloženju revizije ne obrazlaže, pa ne postoji određeno navedeni razlog u okviru kojeg bi ovaj sud, sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, mogao ispitivati postojanje bitnih povreda postupka u postupanju drugostupanjskog suda, odnosno u pobijanoj presudi.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete za koju smatra da mu je nastala kao učeniku škole M. zbog diskriminacije, segregacije i uznemiravanja.

 

Tijekom postupka utvrđeno je:

 

- da je maloljetni tužitelj upisan u prvi razred u školskoj godini 2014/2015 u školi M.;

- da je maloljetni tužitelj dijete sa utvrđenim teškoćama u razvoju odnosno s dijagnozom zaostajanja u psihomotornom razvoju (umjerenom), i poremećajima socijalnog funkcioniranja;

- da je pravobraniteljica za osobe sa invaliditetom, povodom prigovora roditelja, naložila provođenje stručno pedagoškog nadzora kod tuženika radi utvrđivanja opravdanosti iznesenih pritužbi roditelja;

- da je Agencija, u stručno pedagoškom nadzoru utvrdila niz propusta u radu tuženika;

- da je tužitelj 13. studenog 2015. zaprimio od strane Ureda pravobraniteljice za osobe sa invaliditetom i Agencije svu relevantnu dokumentaciju povodom stručno pedagoškog nadzora;

- da je maloljetni tužitelj 29. svibnja 2015. ispisan iz škole M.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud djelomično usvaja tužbeni zahtjev, uz zaključak (povodom istaknutog prigovora zastare) da je „ (…) tužitelj tek 4. studenog 2015. saznao za postojanje diskriminacije jer se tek tada upoznao sa nalazom i utvrđenjem Agencije, a kako je predmetna tužba podnesena 27. lipnja 2018., to je istaknuti prigovor zastare neosnovan (…)“, primjenom odredbe čl. 230. st. 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/05 - dalje: ZOO). Dakle, prvostupanjski sud otklanja prigovor zastare uz zaključak da je početak tijeka zastare počeo teći na dan kada je tužitelju dostavljen nalaz o provedenom stručno-pedagoškom nadzoru Agencije.

 

Suprotno tome, drugostupanjski sud u pobijanoj presudi ocjenjuje osnovanim prigovor zastare. Takvo shvaćanje temelji na utvrđenjima (temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP):

 

- da iz dopisa Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom (dalje: Pravobraniteljica), upućenog 19. siječnja 2015. Ministarstvu te dopisa od 9. siječnja 2015. upućenog Agenciji proizlazi da su roditelji maloljetnog tužitelja podnijeli pritužbu na rad stručnog povjerenstva za utvrđivanje psihofizičkog stanja radi određivanja primjernog programa školovanja i primjerenih oblika pomoći tijekom školovanja;

 

- da su u svojoj pritužbi Pravobraniteljici naveli su kako „(…) sve osobe uključene u postupak za određivanje oblika školovanja maloljetnog tužitelja, unaprijed donose zaključke, međusobno se dogovaraju i sukladno tome kasnije izrađuju svoje preporuke i nalaze“, da je odnos prema tužitelju i njegovim roditeljima „uznemirujući“, da tuženik nije proveo postupak za osiguravanje asistenta u nastavi, da tužitelj nije dobio besplatne udžbenike na početku školske godine te da tužitelj takvo postupanje škole doživljava kao diskriminaciju, segregaciju i uznemiravanje.

 

Na temelju navedenih utvrđenja sud zaključuje kako su roditelji maloljetnog tužitelja, nedvojbeno za postupanje tuženika znali već u trenutku pisanje pritužbe Pravobraniteljici, a to je bilo (svakako) prije 19. siječnja 2015. (dana kojeg je Pravobraniteljica uputila dopis Ministarstvu – s obzirom na to da u tužbi nije naveden datum kad je pritužba poslana Pravobraniteljici ), to je do dana podnošenja tužbe (27. lipnja 2018.) protekao trogodišnji rok zastare, propisan odredbom čl. 230. st. 1. ZOO.

 

U revizijskoj fazi postupka sporno je kada je počela teći zastara potraživanja tužitelja odnosno je li potraživanje tužitelja u zastari.

 

Prema odredbi čl. 230. st. 1. ZOO, potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Iz navedene zakonske odredbe slijedi da se pod saznanjem za štetnika razumijeva saznanje za osobu koja je štetu učinila. Saznanje za štetu obuhvaća saznanje i opsega i visine štete što znači i relevantnih činjenica iz kojih oštećenik može zaključiti o opsegu štete.

 

Tužitelj u reviziji, vezujući početak tijeka zastare ovog potraživanja za dan kada je saznao za sadržaj nalaza o provedenom stručno – pedagoškom nadzoru Agencije (13. studenog 2015.), osporava zaključak suda da bi za postupanje tuženika znali u trenutku pisanje pritužbe Pravobraniteljici (svakako prije 9. siječnja 2015). pa da bi od tada počeo teći tijek roka zastare. Naime, tužitelj smatra da je tek primitkom nalaza o provedenom stručno–pedagoškom nadzoru saznao za opseg štete te da mu je tim saznanjem počeo teći zastari rok za podnošenje tužbe.

 

Ovaj sud smatra pravilnim zaključak suda o početku tijeka zastare tužiteljevog potraživanja. Ono revizijskim navodima nije dovedeno u pitanje.

 

Štoviše, po ocjeni ovog suda, u okolnostima konkretnog slučaja - kada je nesporno utvrđeno da se tužitelj ispisao iz škole 29. svibnja 2015., a tužba je podnesena 27. lipnja 2018., za ocjenu osnovanosti prigovora zastare potraživanja naknade štete zbog uznemiravanja potpuno je neodlučan trenutak kada je tužitelj saznao sadržaj nalaza o provedenom stručno – pedagoškom nadzoru Agencije (13. studenog 2015.).

 

Naime, povreda dostojanstva predstavlja subjektivni osjećaj osobe koji je uzrokovan vanjskim, ponižavajućim ili uvredljivim ponašanjem drugih, iz njenog okruženja. Povreda prava osobnosti tuženika zbog uznemiravanja svakako je prestala danom kada se ispisao iz škole.

 

Dakle, kako je navodna diskriminacija svakako prestala 29. svibnja 2015. a tužba je podnesena 27. lipnja 2018., to je protekao trogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 230. st. 1. ZOO:

 

Iz navedenog proizlazi da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 230. st. 1. ZOO, kad je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

 

              U smislu navedenog, nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, pa je valjalo na temelju čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 23. prosinca 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.