Broj: Kž 298/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. B., zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 16. kolovoza 2017. broj Kv-I-166/17 (K-31/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 25. kolovoza 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. B., zbog dva kaznena djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 27. listopada 2016. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. B. po braniteljici, odvjetnici I. K., ne navodeći izričito žalbene osnove, s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske prvenstveno ukine Rješenje o produljenju istražnog zatvora, uvaži žalbu sukladno žalbenim razlozima, s obzirom na činjenicu da se koluzijska i iteracijska opasnost može prevenirati i drugom blažom mjerom“.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika i nemogućnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Pri tome pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima optuženika o tome da nije recidivista niti osoba sklona činjenju kaznenih djela, a čime osporava postojanje opasnosti da bi optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, ponovio kazneno djelo. Međutim, upravo suprotno proizlazi iz podataka u spisu (izvadak iz kaznene evidencije za optuženika, list 115. i 116.) iz kojih proizlazi da je optuženi D. B. osuđivana osoba i to zbog počinjenih kaznenih djela teške tjelesne ozljede i teške krađe. Iako se ne radi o istovrsnim kaznenim djelima kao što su kaznena djela za koja je sada osnovano sumnjiv, kazneno djelo teške tjelesne ozljede, kao i kaznena djela za koja je sada osnovano sumnjiv, kazneno djelo protiv života i tijela, a ista karakteriziraju elementi nasilja. Prema tome, očigledno je da se u konkretnoj situaciji radi o osobi koju ranija pravomoćna osuđivanost nije poučila o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela niti je utjecala na njega da svoje ponašanje uskladi s pravnim poretkom, već je, naprotiv, njegovo kriminalno ponašanje progrediralo, a s obzirom da se sada tereti za počinjenje težih kaznenih djela.

Isto tako, okolnosti koje i nadalje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod optuženog D. B., i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno prvostupanjski sud temelji, kako u načinu počinjenja terećenih mu kaznenih djela, koji upućuje na agresivnost, bezobzirnost i visok stupanj upornosti optuženika u protupravnom postupanju, tako i na karakteristikama njegove osobnosti utvrđenima nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra mr. sc. dr. I. P.-Č. (list 392. do 411.). Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je optuženik osoba poremećene strukture ličnosti na razini emocionalno nestabilnog, graničnog tipa koji se manifestira izljevima ljutnje koji mogu dovesti do nasilja ili eksplozivnog ponašanja, pri čemu su osobe s tim poremećajem nestabilne u međuljudskim odnosima, impulzivne i nepredvidive, imaju intenzivan strah od napuštanja te čine u tom pravcu velike napore da bi izbjegle napuštanje manifestirajući često neprimjereni bijes koji se javlja kod prekida veze, pa tako i djela koja su optuženiku stavljena na teret proizlaze iz njegove osnovne strukture ličnosti te dugotrajne senzibiliziranosti prema ponašanju svoje djevojke, ali i mnogih institucija koje su odgovorne za njegovo dijete, zbog čega je za pretpostaviti da je između optuženika i oštećenika došlo do neke konfliktne situacije u kritično vrijeme što je djelovalo u pravcu porasta već nagomilane afektivne tenzije kod optuženika i do slabljenja obrambenih mehanizama i oslobađanja agresije počinjenjem terećenih djela. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da izložene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje ukazuju da kod optuženika postoji konkretna i razborito predvidiva opasnost da će, u slučaju puštanja na slobodu, počiniti isto ili slično kazneno djelo.

Upravo zbog karakteristika ličnosti optuženika njemu se, prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, pruža zdravstvena skrb u istražnom zatvoru Zatvora u Z., a ista mu je bila pružena i dok se nalazio u bolnici za osobe lišene slobode, pa je neosnovan žalbeni navod optuženika da se njegovo „adekvatno liječenje“ ne može ostvariti dok je lišen slobode i zbog čega smatra da bi trebao biti ukinut istražni zatvor.

Pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodom o tome da optuženik ima roditelje koji su stari i nemoćni te im je potreba pomoć optuženika. Ovo iz razloga što je optuženik, prema vlastitom iskazivanju, nezaposleni građevinski radnik bez primanja, dok iz podataka u spisu proizlazi da su optuženikovi majka i otac, uz optuženika, roditelji još trojice sinova. K tome, potpuno je nejasno, a s obzirom na značaj i brojnost okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti na strani optuženika, kako bi ista bila otklonjena kada bi optuženik pomagao roditeljima. U tom smislu, niti okolnost da je optuženikovo maloljetno dijete upućeno u dom za nezbrinutu djecu jer se majka djeteta, posebno zbog nedostatka materijalnih sredstava, o njemu nije mogla brinuti, nije okolnost koja otklanja iteracijsku opasnost na strani optuženika.

Stoga, dovodeći u međusobnu vezu sve navedene okolnosti, protivno žalbenim navodima, ocjena je i ovog suda da iste upućuju na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da će optuženik boravkom na slobodi počiniti novo, isto ili slično kazneno djelo, zbog čega je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela utvrđene na optuženikovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu, brojnost i značaj svih navedenih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti blažim mjerama, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 25. kolovoza 2017.