- 1 -              Revd 3421/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3421/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. E., odvjetniku u Z., protiv tuženika Grada Z., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. H., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3690/19-2 od 11. veljače 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5111/15-41 od 5. srpnja 2019., na sjednici održanoj 23. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Dopušta se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-3690/19-2 od 11. veljače 2020., zbog pravnog pitanja koje glasi:

 

„Kada osoba (raniji zakupnik) na temelju pravne osnove izvrši ulaganja u imovinu druge osobe (poslovni prostor u imovini zakupodavca) primjenjuju li se na pitanje povrata izvršenih ulaganja između njih pravila o stjecanju bez osnove, u situaciji kada je osnova na temelju koje je ulaganje izvršeno kasnije otpala odnosno nije se ostvarila uslijed objektivne nemogućnosti ispunjenja zbog događaja za koji nije odgovorna niti jedna strana?“

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3690/19-2 od 11. veljače 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5111/15-41 od 5. srpnja 2019., na način da su odbijeni zahtjevi tužitelja za isplatu iznosa od 1.834.655,97 kn sa zatraženim zateznim kamatama i troškovima postupka, a zbog četiri pravna pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Tuženik se u odgovoru na prijedlog protivi svim njegovim navodima i predlaže ga odbaciti odnosno odbiti. Traži naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

Prijedlog tužitelja je osnovan.

 

U prijedlogu tužitelj postavlja slijedeća pitanja:

 

„Ako raniji zakupnik koji je izvršio ulaganja ne ostvari pravo potraživati isplatu naknade za ulaganja u smislu čl. 35. st. 6. Zakona o zakupu poslovnih prostora (NN, 91/96, 126/97) ima li pravo zahtijevati povrat uloženih sredstava na temelju Zakona o obveznim odnosima prema pravilima stjecanja bez osnove?,

 

Kada osoba (zakupnik) na temelju pravne osnove izvrši ulaganja u imovinu druge osobe (poslovni prostor u imovini zakupodavca) imaju li se na pitanje povrata izvršenih ulaganja primijeniti pravila o stjecanju bez osnove, ako je osnova na temelju koje je ulaganje izvršeno kasnije otpala odnosno nije se ostvarila?,

 

Ima li zakupnik koji je na temelju pravne osnove adaptirao prostor u imovini zakupodavca, a radi stjecanja prava na zakup u određenom trajanju i pod određenim uvjetima, pravo na povrat uloženih sredstava prema pravilima o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima, ako do zaključenja ugovora nije došlo zbog objektivne nemogućnosti ispunjenja zbog događaja za koji nije odgovorna niti jedna ni druga strana?,

 

Kad je ispunjenje obveze zakupodavca na zaključenje novog ugovora o zakupu na ugovoreno vrijeme postalo nemoguće zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, može li zakupnik koji je prethodno već izvršio ulaganja, zahtijevati vraćanje po pravilima o stjecanju bez osnove?“

 

Kao razlog važnosti navedenih pitanja ukazuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revx-1032/2016-2 od 30. listopada 2018. te Rev-302/2004-2 od 8. veljače 2006., Rev-801/2006-2 od 10. srpnja 2007. i Rev-28/2006 od 5. travnja 2006., kao i na odluke drugostupanjskih sudova i to Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-508/00-2 od 6. prosinca 2000. i Županijskog suda u Koprivnici broj Gž-994/2003 od 16. prosinca 2003., smatrajući da je pobijana drugostupanjska odluka utemeljena na stavu koji je proturječan pravnom stavu revizijskog suda i drugostupanjskih sudova izraženima u citiranim odlukama.

 

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu tužitelja, a koja se u suštini svode na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, jer je riječ o pravnom pitanju važnom za rješenje spora, a i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, riječ o pravnom pitanju o kojem je revizijski sud izrazio pravno shvaćanje u podudarnim činjeničnim i pravnim situacijama od kojeg pobijana presuda odstupa, a i sudska praksa nižestupanjskih sudova o tome nije jedinstvena.

 

Zbog izloženih razloga je valjalo, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP, riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

 

Kako odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka, odbijen je, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog kao neosnovan (točka II. izreke rješenja).

 

Zagreb, 23. prosinca 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.