- 1 -              Rev 1119/2017-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1119/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović – Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Mirjane Magud, članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. L., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. B. S. M., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćniku K. G. odvjetniku iz Odvjetničkog društva J. & G., Z., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-2020/2014-2 od 21. veljače 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-2731/11 od 13. svibnja 2014., na sjednici održanoj 23. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-2020/2014-2 od 21. veljače 2017. i presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-2731/11 od 13. svibnja 2014. te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O naknadi troškova nastalima u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž -2020/2014-2 od 21. veljače 2017. odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-2731/11 od 13. svibnja 2014. kojom je suđeno:

 

„I. Utvrđuje se da je tužitelj E. L., OIB: …, stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na čestici broj 8217/1 k.o. Z. za cijelo, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj svoje pravo vlasništva na čestici broj 8217/1 k.o. Z. upiše u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru na ime tužitelja za cijelo.

 

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 21.500,16 kuna, sve u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u preostalom dijelu do zatraženih 29.130,16 kuna.“

 

Protiv citirane drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) pobijajući presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijanu presudu preinači ili ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Traži naknadu troškova revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu u granicama određeno navedenih i obrazloženih razloga zbog kojih je revizija izjavljena, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud je utvrdio postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju revident ukazuje u reviziji.

 

Predmet spora je utvrđenje da je tužitelj stekao valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na nekretnini pobliže označenoj u izreci presude te posljedično tome trpljenje upisa prava vlasništva za korist tužitelja u zemljišnoj knjizi nadležnog suda.

 

Donoseći pobijanu presudu, drugostupanjski sud je prihvatio iznesene razloge u odluci prvostupanjskog suda (čl. 375. st. 5. ZPP), a koji se u bitnom svode na utvrđenje postojanje pravnog slijeda od tužitelja do njegova prednika M. L., koji je vlasništvo iste nekretnine stekao na osnovi čl. 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H. p. („Narodne novine“ broj 138/46 i 111/47). Ističe se da je M. L., djed tužitelja, obrađivao predmetnu nekretninu još prije Drugog svjetskog rata, a koja je tada bila veleposjednička zemlja, dok nije utvrđeno da bi istu ikad obrađivao M. L. pok. J., a što se dovodi u vezu s činjenicom da su agrarni odnosi razriješeni 1947., a već prvom revizijom katastra iz 1955. kao posjednik nekretnine upisana M. L., udovica M., dakle baka tužitelja. Pored činjenice da se osoba imenom M. L. pok. J. više ne pojavljuje kao posjednik, niti polaže nikakva prava na istu nekretninu, sudovi zaključuju da je upravo M. L., kao obrađivač, razrješenjem agrarnih odnosa stekao vlasništvo iste. Nadalje, nižestupanjski sudovi navode da iz spisa slijedi da je predmetna nekretnina kao izvanknjižno vlasništvo prešla na T. L. pok. M., oca tužitelja, a nakon njegove smrti, na temelju rješenja o nasljeđivanju istu je naslijedila njegova supruga J. L., majka tužitelja, te istu nekretninu darovala tužitelju darovnim ugovorom od 30. lipnja 2011., čime je tužitelj stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva u smislu čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09) te tužbeni zahtjev prihvaćaju u cijelosti.

 

S pravom tuženik u reviziji navodi da su razlozi o odlučnim činjenicama u nižestupanjskim presudama nejasni i proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih zapisnika, te stoga presude imaju nedostataka zbog kojih ih nije moguće ispitati.

 

Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je na ročištu 9. prosinca 2013. (list 21 spisa), izlažući sadržaj zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu, ovlašteni zemljišno knjižni referent B. K., iskazao je da je u listu C (stari tereti), vjerojatno u drugoj polovici XIX. stoljeća, knjiženo pod stavkom broj …, a na temelju Zapisnika broj … izvida obavljenih za osnivanje zemljišnika za Poreznu općinu A. i zadnjeg tvarnog posjeda, na teret zemljišnoknjižnog tijela 171 u korist L. I. pok. I. iz P. pravo da kao kmet može gajiti lozu na njoj posađenu dokle ista ne izgine i izdati sebi 3/4 ploda od loze, pravo njemu na naknadu vrijednosti 3/4 kmetske poboljšice od loze i svake druge poboljšice kada bi bio sa zemlje gonjen i da može ostaviti nasljedniku kmetsko pravo i isto drugom ustupiti. Nadalje, iz Povijesti posjedovanja Državne Geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Z., od 24. listopada 2011. (list 4 spisa) proizlazi da je predmetnu nekretninu prema najstarijim poznatim podacima (od 1945.) posjedovao M. L. pok. J., a nakon njega (od 1955.) L. M. ud. M.. Naposljetku, iz sadržaja iskaza svjedoka D. S. na ročištu za glavnu raspravu 27. siječnja 2014. (list 24 spisa) proizlazi da su članovi obitelj M. L. (prednika tužitelja) bili susjedi obitelji I. L., dok je J. L. bio brat L. I.

 

Stoga, nije jasan zaključak nižestupanjskih sudova da bi obrađivač sporne nekretnine bio M. L., a ne I. L., čije je staro kmetsko pravo evidentirano u zemljišnoj knjizi odnosno eventualno J. L. koji je u katastru evidentiran kao najstariji posjednik nekretnine te je li i po kojoj osnovi M. L. eventualno njihov pravni sljednik pa, posljedično tome, niti zaključak da bi upravo M. L. kao obrađivač razrješenjem agrarnih odnosa stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine te se presuda u tom dijelu ne može ispitati.

 

Kako je obrazloženje presude suda drugog stupnja nerazumljivo jer se iz njega ne može razabrati koji su to rezultati dokaznog postupka iz kojih bi proizlazilo da je upravo prednik tužitelja M. L. vlasništvo predmetne nekretnine stekao kao obrađivač na temelju odredbe čl. 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području D. i H. p. („N. novine“, broj 136/46 i 111/47), a to nije razumljivo niti iz sadržaja razloga navedenih u obrazloženju odluke suda prvog stupnja na koje se pozvao drugostupanjski sud, presude nije moguće ispitati pa je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog koje je izjavljena revizija.

 

Iz navedenih razloga valjalo je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, presudu suda drugog stupnja ukinuti te predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem te će, nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama, ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu te o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova.

 

Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 23. prosinca 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović - Ivanišević, v. r.