Broj: Kž 308/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 3. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 9. kolovoza 2017. broj Kv-I-162/17 (K-58/17), o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. rujna 2017.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se protiv optuženog L. M. i optuženog L. B. produljuje istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog L. M. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 3. u vezi s člankom 52. KZ/08., optuženog M. J. i optuženog L. B. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 52. KZ/11. te optuženog L. G., optužene N. R., optuženog C. M., optuženog R. E., optuženog D. B. i optuženog P. B. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11., pod točkom I. izreke pobijanog rješenja, na temelju članka 125. stavka 1. točke 3. ZKP/08., ukinut je istražni zatvor protiv optuženog L. M. i optuženog L. B. te je određeno da se isti imaju odmah pustiti na slobodu. Pod točkom II. izreke rješenja, na temelju članka 98. stavka 1. i 2. točke 3. ZKP/08. optuženom L. M. i optuženom L. B., naložena je primjena mjere opreza redovitog javljanja VI. Policijskoj postaji N. Z. i to svakog prvog ponedjeljka u mjesecu. Pod točkom III. izreke optuženi L. M. i optuženi L. B. su upozoreni da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere opreza ista zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i produlji istražni zatvor protiv optuženog L. M. i optuženog L. B.

Žalba je osnovana.

Protivno tvrdnjama iz pobijanog rješenja, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, osnovano državni odvjetnik ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o tome da se opasnost od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženog L. M. i optuženog L. B., a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, može otkloniti primjenom naložene mjere opreza.

Naime, osnovana sumnja da je optuženi L. M. počinio inkriminirano mu kazneno djelo, kao opći uvjet primjene mjere istražnog zatvora, proizlazi iz potvrđene optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 26. travnja 2017. broj K-DO-212/16, a koja se temelji na rezultatima provedene istrage i to: sadržaja komunikacije presretanih razgovora između optuženog L. M. i kupca D. F., razgovora između optuženog L. M. i mldb. V. S., razgovora između optuženog L. M. i optuženog R. E., rezultata provedene pretrage doma oputženog L. M. kojom prilikom je pronađeno 1,34 grama marihuane, 46 tableta MDMA, digitalna vaga za precizno mjerenje težine i što je sve oduzeto od optuženika uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 0990895 od 28. listopada 2016. te je provedenim vještačenjem digitalne vage privremeno oduzete od optuženika utvrđena prisutnost tetrahidrokanabinola i amfetamina.

Osnovana sumnja da je optuženi L. B. počinio inkriminirano mu kazneno djelo također proizlazi iz potvrđene optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 26. travnja 2017. broj K-DO-212/16, a koja se temelji na rezultatima provedene istrage i to: sadržaja komunikacije nadziranog telefona optuženog L. B. kao i mjera tajnog praćenja iz kojih proizlazi da je isti ostvarivao kontakte s A. S. i D. V. na način i pod okolnostima kako mu se to stavlja na teret pod točkom 2.) optužnice.

Inače, prvostupanjski sud donošenje pobijane odluke argumentira time da je dosadašnji boravak optuženog L. M. i optuženog L. B. u istražnom zatvoru od 28. listopada 2016., dakle, tada gotovo devet mjeseci u dovoljnoj mjeri na njih utjecao da se klone činjenja novih kaznenih djela, a da pri tome treba cijeniti i to da se radi o osobama mlađe životne te da optuženi L. M., prema vlastitom kazivanju, ima mogućnost raditi kod prijatelja „na crno“ kao građevinski radnik, a optuženi L. B. se još školuje, budući da pohađa IV. razred gimnazije i živi s majkom koja ga uzdržava. Stoga prvostupanjski sud smatra da se u ovom stadiju postupka (nakon potvrđene optužnice) svrha primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08. u odnosu na navedenu dvojicu optuženika može ostvariti i primjenom blaže mjere i to mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., budući da primjenom te mjere opreza „reiteracijska opasnost može biti svedena na najmanju moguću mjeru koja opravdava ukidanje istražnog zatvora.“.

Međutim, opravdano je državni odvjetnik u žalbi istaknuo da su usprkos mlađoj životnoj dobi, obojica optuženika do sada iskazivala višegodišnju upornost u protupravnom postupanju kao načinu pribavljanja materijalnih sredstava, a što proizlazi iz podataka o tretiranosti optuženog L. M. kao maloljetnika i osuđivanosti optuženog L. B. Stoga je državni odvjetnik stava da dosad primijenjene mjere i izrečene sankcije nisu u dovoljnoj mjeri utjecale na optuženike u smislu specijalne prevencije, a na što upućuje i duljina inkriminiranog perioda, težina i raznovrsni modaliteti počinjenja kaznenih djela za koja su sada osnovano sumnjivi.

K tome, iako optuženi L. M. nije tretiran zbog istovrsnog kaznenog djela zbog kojeg je sada osnovano sumnjiv, već zbog kaznenog djela iz članka 98. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97.), kao i kaznenog djela iz članka 217. stavak 3. KZ/97., te su mu bile izricane maloljetničke sankcije - odgojne mjere i to odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar, odgojna mjera pojačane brige i nadzora koja je bila izrečena uz pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora uz vrijeme provjeravanja u trajanju od tri godine, on se sada javlja kao osnovano sumnjiv za počinjenje novog i to težeg kaznenog djela, a što pokazuje da je njegovo protupravno postupanje progrediralo. Dakle, evidentno je da dosadašnji maloljetnički tretman tog optuženika i izrečene odgojne mjere kao i pridržaj izricanja maloljetničkog zatvora nisu polučile uspjeh u smislu da se optuženi L. M. adaptira u društvo i svoje ponašanje uskladi s društvenim normama i zakonom. Kada se navedeno poveže s time da je optuženi L. M. u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv, između ostalog, i za prodaju droge djetetu, navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i konkretnu opasnost da će taj optuženik L. M. boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo.

Pri tome okolnost da se optuženi L. M., prema vlastitom iskazivanju, može zaposliti kod prijatelja „na crno“ nije okolnost koja  otklanja iteracijsku opasnost na njegovoj strani tog i to zbog toga što ta okolnost očito ni dosad nije djelovala na tog optuženika odvraćajući ga od toga da se javi kao osnovano sumnjiv za počinjenje novog i to težeg kaznenog djela.

U odnosu na optuženog L. B. treba imati na umu da je isti pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 20. rujna 2016. broj Kmp-61/16 osuđen zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 3. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, uvjetno na tri godine, te da mu je zbog istovrsnog kaznenog djela zbog kojeg se vodi ovaj kazneni postupak (kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. KZ/11.) izrečen pridržaj maloljetničkog zatvora na vrijeme provjeravanja od dvije godine uz izricanje odgojne mjere pojačane brige i nadzora i posebne obveze podvrgavanja postupku odvikavanja od droge, pa je evidentno da izrečene odgojne mjere kao i kazneno pravne sankcije kod istog nisu polučile svoju svrhu da se optuženi L. B. suzdrži činjenja kaznenih djela, jer je isti ponovno osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo u vrijeme provjeravanja određenog presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kmp-61/16 od 20. rujna 2016. Kada se navedeno poveže s okolnosti da je isti u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv za počinjenje istovrsnog kaznenog djela za koje je već suđen i to za veći broj preprodaja droge amfetamin i MDMA, navedene okolnosti u svojoj ukupnosti upućuju na realnu i konkretnu opasnost da će optuženi L. B. boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo s ciljem pribavljanja materijalnih sredstava, a to osobito jer je nezaposlen i bez prihoda, učenik IV. razreda gimnazije kojeg uzdržava majka.

Stoga, protivno stanovištu prvostupanjskog suda da je dosadašnji boravak optuženog L. M. i optuženog L. B. u istražnom zatvoru od 28. listopada 2016. do 9. kolovoza 2017. na njih u dovoljnoj mjeri utjecao da se suzdrže od činjenja novih kaznenih djela, njihove osobne okolnosti kao i okolnosti načina počinjenja kaznenih djela za koja su sada osnovano sumnjivi u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje primjenu mjere istražnog zatvora protiv tih optuženika čine nužnom, dok se ista svrha primjene istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. za sada ne može ostvariti primjenom blažih mjera i to mjera opreza, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 4. rujna 2017.