- 1 -              I Kž-Us 124/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 124/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. P. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 333. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi trgovačkog društva F. d.o.o. i Lj. K. (ranije P.), podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 8. listopada 2020. broj Kv I-Us-132/2017-9. (K-Us-9/2013.), u sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbijaju se žalbe trgovačkog društva F. d.o.o. i Lj. K. (ranije P.) kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 557.a st. 1. toč. b) i e) i st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljeno je trajanje privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom.

 

Pod toč. I. produljena je privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi u odnosu na optuženog D. P., i to pod a) zabranom trgovačkom društvu F. d.o.o., kao protivniku osiguranja (pravilno: drugoj osobi na koju je imovinska korist prenesena, dalje: druga osoba) da otuđi ili optereti pokretninu – osobno vozilo marke …., registracijske oznake …, te je određeno njegovo oduzimanje i povjeravanje na čuvanje državnom tijelu za upravljanje državnom imovinom, uz upis zabrane otuđenja ili opterećenja u evidenciju registriranih vozila Ministarstva … Republike Hrvatske (dalje: …), Policijske uprave …. Pod b) je naloženo Z. banci d.d. Z., Poslovnici Z. broj …, da drugoj osobi Lj. P. (sada K.), ili trećoj osobi na temelju njenog naloga, uskrati isplatu, i to novčanog iznosa 10.000,00 € s računa broj …, novčanog iznosa 12.000,00 € s računa broj …, te novčanog iznosa 1.581,00 € s računa broj ….

 

Pod toč. II. produljena je privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi u odnosu na optuženog P. G.. Naloženo je P. banci Z. d.d. Z., da optuženom P. G. ili trećoj osobi na temelju njegovog naloga, uskrati isplatu 3.301,80 € s računa broj …, te novčanog iznosa 7.000,00 € s računa broj ….

 

Pod toč. III. produljena je privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi u odnosu na optuženog V. V., zabranom da otuđi ili optereti pokretninu – osobno vozilo marke … serije …", registracijske oznake …, te je određeno njegovo oduzimanje i povjeravanje na čuvanje državnom tijelu za upravljanje državnom imovinom, uz upis zabrane otuđenja ili opterećenja u evidenciju registriranih vozila …, Policijske uprave ….

 

Pod toč. IV. određeno je, na temelju čl. 557.e st. 2. ZKP/08., trajanje privremene mjere najdulje šezdeset dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist.

 

Protiv tog rješenja zajedničku žalbu su, u odnosu na toč. I., podnijele druge osobe trgovačko društvo F. d.o.o. i Lj. K. (ranije P.), po opunomoćeniku M. Ž., odvjetniku iz Z., zbog "... povrede ustavnog prava na pravično suđenje ..." i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti "... bez vraćanja sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje ...".

 

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalbe su neosnovane.

 

Nisu u pravu žalitelji kada tvrde da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Žalitelji ovu žalbenu osnovu pobliže zakonski ne označavaju, nego istu nalaze u "... nedozvoljenom konfundiranju procesnih pozicija suda i državnog odvjetništva.

 

Iz spisa predmeta je razvidno kako je, u povodu inicijalnog prijedloga Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) od 17. srpnja 2014., Županijski sud u Rijeci rješenjem od 13. studenog 2014. broj K-Us-9/13., koje je pravomoćno 3. veljače 2016., odredio privremene mjere navedene u izreci pobijanog rješenja. Žalitelj zanemaruje kako je odredbom čl. 557.e st. 3. ZKP/08. propisana obveza suda da po službenoj dužnosti, svaka tri mjeseca, ispituje postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu privremene mjere. Prvostupanjski sud je propustio voditi računa o citiranoj zakonskoj odredbi, ali time nije dovedena u pitanje osnovanost i zakonitost produljenih privremenih mjera. Naime, rok je instruktivne naravi, a prvostupanjski sud će u daljnjem tijeku postupka pravovremeno kontrolirati postojanje uvjeta za primjenu privremenih mjera.

 

Protivno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe čl. 557.a, 557.b i 557.e ZKP/08. Naime, kazneni postupak koji se vodi protiv optuženika, vodi se sukladno sada važećim odredbama ZKP/08., koji obuhvaća sve njegove izmjene i dopune.

 

Žalitelji ispuštaju iz vida kronologiju postupka kada tvrde da prvostupanjski sud produljuje privremene mjere nakon što su one već pravomoćno ukinute. Naime, pobijanim rješenjem su produljene privremene mjere, koje su određene rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 13. studenog 2014. broj K-Us-9/13., a koje je postalo pravomoćno 3. veljače 2016. Identične privremene mjere su bile ukinute u ranijem stadiju postupka zbog proteka dvogodišnjeg roka od njihovog određivanja, jer u tom roku optužnica nije bila potvrđena. One su bile ukinute rješenjem Županijskog suda u Rijeci, od 11. rujna 2013. broj Kv-Us-61/13. (Kir-Us-73/13.)., koje prethodi rješenju o određivanju privremenih mjera, koje se pobijanim rješenjem produljuju. Optužnica je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 16. listopada 2013. broj Kov-Us-7/12. Imajući u vidu odredbu čl. 557.e st. 2. ZKP/08., okolnost da je od potvrđivanja optužnice proteklo više od dvije godine, ne predstavlja zapreku za određivanje, a zatim i produljenje istih privremenih mjera. Njihovo trajanje, uz redovite kontrole prema čl. 557.e st. 3. ZKP/08., određeno je sukladno čl. 557.e st. 2. ZKP/08., kako je to, pravilno, označeno u toč. IV. izreke pobijanog rješenja.

 

Žalitelji navode kako je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10. i 5/14.) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.). Žalitelji, naime, smatraju da je drugim osobama ostvarena povreda prava na očitovanje, jer one nikad nisu ispitane o okolnostima o kojima ovisi mogućnost izricanja mjere oduzimanja imovinske koristi, bilo na prijedlog "... javne optužbe ili ex offo u presudi ...".

 

Međutim, ovdje se ne radi o presudi kojoj, nužno, mora prethoditi kontradiktorni postupak. Radi se o odluci koja ima privremeni, ograničeni vremenski karakter. Odlučivanje provodi vijeće kada po službenoj dužnosti, dakle bez aktivnosti bilo koje stranke u postupku, ispituje postojanje zakonskih uvjeta za daljnju primjenu privremenih mjera. Pored toga, sukladno čl. 557.b st. 2. ZKP/08., osiguranje se može odrediti i prije nego što je okrivljeniku ili drugoj osobi na koju je imovinska korist prenesena omogućeno da se očituje o prijedlogu predlagatelja osiguranja. Dodatno tomu, iz zapisnika sa sjednice izvanraspravnog vijeća, koje je odlučivalo o produljenju privremenih mjera, je razvidno da su druge osobe, kao i njihov opunomoćenik, bili uredno pozvani na sjednicu, na koju nisu pristupili.

 

Isto tako, prvostupanjski sud je u odnosu na trgovačko društvo F. d.o.o. i Lj. K. (ranije P.), kao druge osobe na koje je imovinska korist prenesena, obrazložio prenošenje vlasništva koje nije stečeno u dobroj vjeri. Postupajući na taj način, sud prvog stupnja je imao u vidu odredbe čl. 82. st. 4. u vezi sa st. 2. KZ/97., prema kojima se pretpostavlja da je ukupna imovina počinitelja kaznenog djela iz nadležnosti USKOK-a stečena kao imovinska korist od kaznenog djela, te se oduzima kada se po bilo kojem pravnom temelju nalazi kod druge fizičke ili pravne osobe, ako nije stečena u dobroj vjeri.

 

Protivno žalbenim prigovorima, USKOK je u ranijem dijelu postupka, prije podizanja optužnice, proveo financijsku istragu, kako je to razvidno iz dokumentacije u spisu Kir-Us-73/11., koji je priložen spisu K-Us-9/2013.

 

Ističe se, nadalje, žaliteljima da je prvostupanjski sud samo primijenio zakonsku odredbu čl. 557.b ZKP/08., koja propisuje da se u postupku osiguranja privremenom mjerom, pretpostavlja postojanje opasnosti da tražbina Republike Hrvatske, u pogledu oduzimanja imovinske koristi, neće moći biti ostvarena ili će njeno ostvarenje biti otežano, ako privremena mjera ne bude određena. Kako je optužnica potvrđena, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da je utvrđen dostatan stupanj osnovane sumnje da je optuženim kaznenim djelima pribavljena nepripadna imovinska korist od strane optužene organizirane grupe ljudi.

 

Slijedom izloženog, prvostupanjski sud je pravilno produljio trajanje privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi, a optuženik ili druga osoba na koju je imovinska korist prenesena može, pod uvjetima propisanim u čl. 557.g ZKP/08., pokrenuti parnični postupak za naknadu štete.

 

S obzirom na to da istaknutim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, niti je njegovim ispitivanjem, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08., utvrđena kakva povreda zakona na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 23. prosinca 2020.

 

Predsjednica vijeća:

                                                                                                                Ileana Vinja, v.r.