1                            Poslovni broj: Gž-2170/2019- 2

 

 

 

Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2170/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu Mihi Mratoviću, temeljem nacrta odluke sudske savjetnice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja R. Z., iz L., B., OIB: …, zastupan po punomoćnicima iz O. d. K., K. i p. d.o.o., odvjetnici u R., protiv tuženika G. O. d.d. iz Z., U. g. V. , OIB: …, zastupan po punomoćnici M. B. V., odvjetnici u P., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, broj Pn- 98/2019- 27 od 9. svibnja 2019. godine, dana 23. prosinca 2020. godine

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i tuženikova žalba kao neosnovana u cijelosti, pa se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, broj Pn- 98/2019-27 od 9. svibnja 2019. godine potvrđuje:

- u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.300,00 kuna,
- u dijelu kojim je prihvaćen tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 27.700,00 kuna (preko iznosa od 15.000,00 kuna do iznosa od 42.700,00 kuna),

- u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na glavnicu od 28.000,00 kuna od 26. veljače 2018. godine do 9. svibnja 2019. godine.

II. Djelomičnim uvaženjem tužiteljeve žalbe preinačava se prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 30.000,00 kuna, kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, tako da se sudi:

a) Dužan je tuženik isplatiti tužitelju u roku od 15 dana daljnji iznos od 30.000,00 kn na ime neimovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos od 26.veljače 2018. godine do isplate.

b) Dužan je tuženik naknaditi tužitelju, pored pravomoćno dosuđenog iznosa od 5.000,00 kuna, daljnji iznos od 10.532,50 kuna na ime troškova postupka.

 

 

 

Obrazloženje

Prvostupanjskom je presudom suđeno:

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 42.700,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 28.000,00 kn počev od 26.veljače 2018. godine pa do isplate za svako polugodište obračunato uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a na iznos od 14.700,00 kn počev od presuđenja pa do isplate, za svako polugodište obračunato uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. U preostalom dijelu odbija se tužbeni zahtjev. ( u iznosu od 33.300,00 kn)

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, u iznosu od 9.241,00 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate za svako polugodište obračuna uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak, u iznosu od 1.642,50 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate za svako polugodište obračuna uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Protiv te presude žali se tužitelj, pobijajući je u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i u dijelu kojim je obvezan naknaditi tuženiku troškove postupka, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu preinaku pobijane presude, podredno ukinuti ju i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Žali se i tuženik i pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 15.000,00 kn (tuženik čini nespornim iznos od 6.405,00 kn na ime imovinske štete i iznos od 8.595,00 kn na ime neimovinske štete), u dijelu kojim je obvezan na isplatu troškova postupka tužitelju iznad 5.000,00 kn, kao i u dijelu kojim je dosuđena kamata na iznos neimovinske štete od dana podnošenja tužbe. Žalbu je izjavio zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a. Predlaže preinaku presude u pobijanom dijelu, odnosno ukinuti ju i u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Na žalbe nije odgovoreno.

Tužiteljeva je žalba djelomično osnovana, a tuženikova je neosnovana.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 76.000,00 kn na ime naknade štete (58.000,00 kn na ime neimovinske štete i 18.000,00 kn na ime imovinske štete).

Štetu trpi kao posljedicu ozljeđivanja u prometnoj nezgodi koja se dogodila 16. kolovoza 2014. godine na Županijskoj cesti 5103 L.- K.. Tužitelj je u prometnoj nezgodi sudjelovao kao vozač motocikla, a nezgodu je skrivio Đ. P. iz L., tuženikov osiguranik u vrijeme nezgode.

Među strankama nije sporno da je tuženik u mirnom postupku, prije podnošenja tužbe, tužitelju isplatio nesporni iznos od 42.000,00 kuna na ime neimovinske štete iz navedenog događaja, pa je predmet ovog postupka naknada preostale štete.

Radi utvrđenja visine štete, prvostupanjski je sud u valjano provedenom postupku, izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. M. D. te utvrdio:

- da je tužitelj (rođen …. godine) u štetnom događaju zadobio tešku tjelesnu ozljedu: višestruke prijelome obje kosti desne podlaktice, višestruki prijelom desne bedrene kosti, nagnječenje i ogrebotine glave, prijelom nosnih kostiju,

- da je imao ukupno četiri složena operativna zahvata, koji su zahtijevali dugotrajnu i bolnu rehabilitaciju, te je liječenje završeno u veljači 2017. godine,

- da je trpio fizičke bolove jakog intenziteta neposredno po ozljeđivanju u trajanju od 3 sata, 4 mjeseca srednje, naredna 4 mjeseca slabe i nakon toga kod nekih zahtjevnijih radnji još 6 mjeseci, povremene bolove,

- da je kod tužitelja bio prisutan primarni strah- intenzivan i kratkotrajan oko 1 sat, jači sekundarni strah (vezano za liječenje, operacije, previjanja i rehabilitaciju) oko 10 dana, srednji strah (nemir) oko 4 mjeseca, te slabiji strah još oko 4 mjeseca,

-da su mu trajno smanjene radne i životne aktivnosti za 20%, a smanjenje se očituje se u blagoj suženosti dišnog kanala zbog prijeloma nosa, te slabijoj pokretnosti desnog lakta i šake, desnog kuka, krajnjeg istezanja prsta lijeve ruke, zbog čega je tužitelj ograničen u kretnjama i radu s desnom (inače dominantnom) stranom tijela,

- da je tužitelju kao posljedica ostala naruženost srednjeg stupnja, a očituje se u ožiljcima na desnoj ruci i nozi te vidljivoj hipotrofiji desne ruke i noge, te

- da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 3 sata dnevno kroz 2 mjeseca, 2 sata dnevno kroz naredna 2 mjeseca te još 4 mjeseca po 1 sat dnevno.

Iznesena utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem provedenih dokaza u postupku, koje je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud zaključio je kako je tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti kao i da težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja (jačina i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, naruženosti i smanjenja životnih aktivnosti, kao i tužiteljeva životna dob) opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade u iznosu od 28.000,00 kuna.

Iz provedenih dokaza, sud je zaključio da je tužitelj trebao tuđu njegu i pomoć, pa je na ime imovinske štete dosudio tužitelju iznos od 14.700,00 kuna za tuđu njegu i pomoć.

Tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud zauzeo nelogične i neživotne stavove koji su u suprotnosti sa sudskom praksom i Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Smatra da dosuđeni iznosi za naknadu štete ne odgovaraju pretrpljenim posljedicama štetnog događaja, odnosno da ih je sud dosudio u preniskom iznosu.

Tuženik u žalbi tvrdi suprotno: da je naknada štete dosuđena previsoko, da se povremeni fizički bolovi kod pojedinih radnji (za koje je vještak ocijenio da su trajali 6 mjeseci), procjenjuju u okviru trajnog smanjenja životnih aktivnosti, te da su iznosi od 35 kuna po satu za tuđu pomoć i njegu također dosuđeni previsoko i da značajno odstupaju od ustaljene sudske prakse.

Prema odredbama čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava i osobnosti, pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti podrazumijeva se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i drugo.

Prema odredbi čl. 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Sukladno odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, sud će, slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Žaliteljima, a i prvostupanjskom sudu, ukazuje se, kako kod primjene citiranih odredbi ZOO/05 zasebno utvrđivanje naknade štete zbog pretrpljenih fizičkih boli, zbog straha te duševnih boli zbog nije u duhu citirane zakonske odredbe. Drugim riječima, naknadu treba utvrditi u jedinstvenom iznosu zbog ukupnosti povrede prava osobnosti. Intenzitet pretrpljenih boli i straha, naruženosti i trajnog smanjenja životnih aktivnosti samo su kvalifikatorne okolnosti koje, između ostalog, treba imati u vidu kod ocjene visine nastale štete.

U obrazloženju presude prvostupanjski se sud, dakle, suvišno bavio utvrđivanjem naknade neimovinske štete u posebnim iznosima za svaku pojedinu kvalifikatornu okolnost. Kod određivanja naknade neimovinske štete sud nema neki egzaktni vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade, nego odluku o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pritom računa o tome da naknada bude pravična, odnosno da ona predstavlja adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku kao subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža ima za funkciju poravnanja prouzročene neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju), te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenja takvih povreda- preventivnu funkciju.

Slijedom toga, neosnovani su tuženikovi žalbeni navodi da je prvostupanjski sud naknadu za fizičke boli u trajanju od 6 mjeseci trebao uračunati u iznos koju će tužitelj ostvariti u okviru naknade za umanjenje životnih aktivnosti.

Prema ocjeni ovog žalbenog suda, prvostupanjski je sud pri utvrđenju visine pravične novčane naknade podcijenio stupanj i težinu povrede osobnosti sukladno odredbi čl. 19. ZOO-a i kriterijima propisanim odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a kad je tužitelju dosudio iznos od 28.000,00 kuna na ime neimovisnke štete.

Osnovano tužitelj ističe u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu zbog povrede prava osobnosti nije dosudio ukupan iznos od 58.000,00 kuna.

Naime, 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) zauzeto je pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske (ranije: nematerijalne) štete. Novo pravno shvaćanje primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske štete i glasi:

"Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

Imajući u vidu citirano pravno shvaćanje i okolnosti konkretnog slučaja, po ocjeni ovog suda primjerena pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti tužitelja iznosila bi 100.000,00 kuna (od kojih je iznos od 42.000,00 kuna već isplaćen u mirnom postupku).

Tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio na ime neimovinske štete isplatu iznosa od 58.000,00 kuna, a iz sadržaja tuženikove žalbe proizlazi da se tuženik ne žali na iznos od 8.595,00 kuna po toj osnovi.

Stoga je trebalo potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 19.405,00 kuna (preko nespornih 8.595,00 kuna do dosuđenih 28.000,00 kuna) te mu dosuditi daljnji iznos od 30.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Naime, po mišljenju ovog suda, taj bi iznos predstavljao pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu koju tužitelj trpi kao posljedicu povrede prava osobnosti.

Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud trebao dosuditi zakonske zatezne kamate za naknadu za neimovinsku štetu od dana presuđenja. Protivno tuženikovim žalbenim navodima, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga (čl. 1103. ZOO-a), pa je trebalo potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata na glavnicu od 19.405,00 kuna od dana podnošenja tužbe (26. veljače 2018. godine), do dana donošenja prvostupanjske presude (9. svibnja 2019. godine).

Konačno, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 1095. st. 1. ZOO-a kada je tužitelju, na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu utvrdio iznos od 14.700,00 kuna. Iz sadržaja tuženikove žalbe proizlazi da tuženik po ovoj osnovi čini nespornim iznos od 6.405,00 kuna, odnosno u ovom dijelu pobija prvostupanjsku odluku u iznosu od 8.295,00 kuna.

Prema provedenom vještačenju, utvrđeno je da je tužitelj trebao tuđu njegu i pomoć u trajanju od 420 sati. Sud je prema slobodnoj ocjeni, pozivom na odredbu čl. 223. ZPP-a, utvrdio da cijena sata za tuđu njegu i pomoć iznosi 35,00 kuna. Ta se cijena podudara i s podacima Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je prosječna neto plaća po satu za svibanj 2019. godine (u vrijeme presuđenja) iznosila 35,68 kuna. Stoga je prvostupanjski sud pravilno dosudio navedeni iznos, a u preostalom dijelu, za iznos od 3.300,00 odbio tužbeni zahtjev, pa je u tom dijelu trebalo potvrditi prvostupanjsku presudu.

Kako je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, trebalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka.

Budući da je tužitelj uspio u parnici u pogledu osnove zahtjeva u potpunosti, a u pogledu visine nije uspio tek u neznatnom dijelu, trebalo je tuženika obvezati na naknadu troškova cjelokupnog postupka, na temelju odredbe čl. 154. st. 3. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19).

Sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: tarifa - "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) tužitelju je valjalo priznati po 100 bodova za sastav tužbe, sastav obrazloženog podneska od 20. kolovoza 2018. godine i pristup na pet ročišta, što prema vrijednosti boda od 10 kuna i uvećano za 25% PDV-a, iznosi 8.750,00 kuna. Tužitelju je priznat i trošak od 3.000,00 kuna za vještačenje, te iznos od 2.220,00 kuna za pristojbu na tužbu i presudu. Za sastavljanje žalbe priznat mu je trošak od 125 bodova, što prema vrijednosti boda i s pripadajućim PDV-om daje iznos od 1.562,50 kuna. Ukupno je tužitelju, dakle, priznat trošak u iznosu od 15.532,50 kuna.

Kako tuženik žalbom pobija odluku o troškovima samo u dijelu koji prelazi iznos od 5.000,00 kuna, trebalo je obvezati ga na isplatu daljnjeg iznosa od 10.532,50 kuna na ime troškova postupka.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 23. prosinca 2020. godine