- 1 -              I Kž 31/2020-4

Broj: I Kž 31/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. F. M., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje: KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbi osuđ. F. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 5. prosinca 2019. broj Kv I-126/19. (K-22/14.), u sjednici održanoj 23. prosinca 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba osuđ. F. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 498. st. 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08. – I.), odbijen je zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka, koji zahtjev je podnesen na temelju čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08. – I.

Kazneni postupak, za koji se traži obnova, okončan je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 6. listopada 2014. broj K-22/14., kojom je osuđenik zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 6. KZ/97. i kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12.) osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju trinaest godina.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđ. F. M., po branitelju T. H., odvjetniku iz Z., "... iz svih zakonom predviđenih razloga ...", s prijedlogom "... preinačiti pravomoćnu presudu bez obnove kaznenog postupka te osuđeniku ... smanjiti kaznu ...".

Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. u vezi s čl. 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08. – II.), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je neosnovana.

Pravomoćna presuda može se, primjenom čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08. – II., preinačiti bez obnove kaznenog postupka ako se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako okolnosti koje se navode u zahtjevu nemaju takav značaj da bi, očito, dovele do izricanja blaže kazne.

Iz pravomoćne presude je razvidno da je, prilikom odmjeravanja kazne osuđeniku, uz njegovu raniju neosuđivanost, te mlađu životnu dob i smanjenu ubrojivost, olakotnim ocijenjeno njegovo očinstvo dvoje djece, koja su tada bila maloljetna.

Okolnost koju navodi žalitelj, koja se pojavila nakon pravomoćnosti presude, a to je pogoršanje zdravstvenog stanja osuđenika, treba promatrati kako u kontekstu utvrđene kriminalne aktivnosti osuđenika, tako i ranije utvrđenih olakotnih okolnosti i odmjerene kazne.

Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio sadržaj medicinske dokumentacije dostavljene uz zahtjev osuđenika. Pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu izvješća o rezultatima liječenja, koja pokazuju kako je osuđeniku dijagnosticirana lumboischialgia, koja bolest je pod ordiniranom terapijom i redovitom kontrolom. Iz aktualne dokumentacije je razvidno kako je osuđeniku, uz analgetike, preporučena stacionarna fizikalna terapija i redovito vježbanje, kao i da za sada nema medicinske indikacije za operacijskim liječenjem.

Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako osuđenikove zdravstvene tegobe, koje se uspješno tretiraju unutar zatvorskog sustava, po svojem značaju i kvaliteti nisu takve okolnosti koje bi, u smislu čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08. – II., očito dovele do blaže kazne.

Imajući u vidu izloženo, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka.

Budući da ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08. – II., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. – II. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. prosinca 2020.