Broj: Kž 314/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. P., zbog kaznenog djela iz članka 192. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 7. kolovoza 2017. broj Kvm-14/17-11 (Kzd-1/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 6. rujna 2017.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba optuženog M. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. P., zbog kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom iz članka 192. stavka 3. u vezi članka 191. stavka 2. KZ/97., kaznenog djela spolnog odnošaja zlouporabom položaja iz članka 191. stavka 2. KZ/97., kaznenog djela upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) i kaznenog djela spolnog odnošaja bez pristanka iz članka 152. stavaka 1. i 3. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. P. po branitelju, odvjetniku D. Š., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i optuženiku ukine istražni zatvor, a optuženika pusti na slobodu uz određivanje neke od mjera opreza „poput zabrane približavanja oštećenici, zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s njom i zabrane njenog uhođenja ili uznemiravanja“, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog M. P. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Naime, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima optuženika kojim osporava počinjenje kaznenog djela pod točkom 4. optužnice (spolni odnošaj bez pristanka iz članka 152. stavaka 1. i 3. KZ/11.) ističući da su navodi oštećenice u odnosu na to kazneno djelo nelogični i neuvjerljivi jer bi, pod uvjetom da su točni navodi oštećenice da je bila prinuđena na spolne odnose prijetnjom optuženika da će objaviti snimke spolnih odnosa kada je ona bila maloljetna, to značilo da bi on inkriminirao samog sebe. Međutim, suprotno tim žalbenim navodima, odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženi M. P. počinio, kako inkriminirano mu kazneno djelo pod točkom 4. optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 7. ožujka 2017. broj KMP-DO-13/16-95, tako i kaznena djela inkriminirana mu pod točkama 1. do 3. navedene optužnice, proizlazi iz dokaza koji su izvedeni tijekom istrage, a na kojima se optužnica temelji kao i na onim dokazima koji su izvedeni u dosadašnjem tijeku rasprave, pa je taj žalbeni prigovor optuženika neosnovan.

Nadalje, neosnovan je i žalbeni prigovor optuženika da, s obzirom na sadašnju dob oštećenice, kod njega ne postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret pod točkama 1. do 3. optužnice. To iz razloga što, imajući na umu da su kaznena djela koja se inkriminiraju optuženiku počinjena u razdoblju od čak 12 godina, time da su započeta kada je oštećenica bila u dobi od svega 11 godina, a nastavljena su i nakon njezine punoljetnosti i to na različitim lokacijama i adresama, pri čemu je optuženik osnovano sumnjiv da je oštećenicu, nakon njezine punoljetnosti, prisiljavao na spolne odnose prijetnjama da će objaviti snimke njihovih spolnih odnosa kad je ona bila dijete te tako uništiti nju i njezinu obitelj kao i njezinu vezu, sve navedeno ukazuje na iznimnu kriminalnu količinu, odlučnost i upornost optuženika u činjenju kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv. Pri tome se činjenje kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv nastavilo i nakon punoljetnosti oštećenice, pa okolnost njezine punoljetnosti očito nije utjecala da optuženik nastavi s terećenim postupanjem i nakon punoljetnosti oštećenice.

Također treba uzeti u obzir i rezultate psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja optuženog M. P. prema kojima kod njega postoji opsesivno ponašanje prema oštećenici, da teško podnosi frustracije ako bi oštećenica izmakla njegovoj kontroli te da ima potrebu iskazivati nadmoć nad oštećenicom uz impulzivne potrebe za zadovoljenjem seksualnog nagona, pa kada se karakteristike ličnosti optuženika dovedu vezu s okolnostima i načinom počinjenja kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv, onda su sve to one okolnosti koje, usprkos optuženikovoj neosuđivanosti, ukazuju na postojanje realne i konkretne opasnosti da će optuženi M. P., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo.

Isto tako, uzimajući u obzir značaj i brojnost izloženih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi M. P., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je primjena mjere istražnog zatvora i dalje nužna i da se ista svrha za sada ne bi mogla ostvariti primjenom neke od blažih mjera.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 6. rujna 2017.