- 1 -              I Kž 719/2020-4

Broj: I Kž 719/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. M., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 65/15. – ispravak - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 7. prosinca 2020. broj Ik I-707/2020-10, u sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, pod točkom 1. na temelju članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) u vezi s člankom 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11-19), zatvorenik M. M., s osobnim podacima kao u pobijanom rješenju, uvjetno je otpušten s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) godina i 4 (četiri) mjeseca koju izdržava na temelju pravomoćne i izvršne presude Županijskog suda u Varaždinu od 12. siječnja 2018. broj Kv I-103/2017-3 (K-24/2016-55), pod točkom 2. izreke na temelju članka 60. stavka 2. KZ/11-19 zatvoreniku M. M. određene su posebne obveze iz članka 62. stavka 2. točke 5. KZ/11-19, i to nastavak liječenja od ovisnosti o drogama pri Zavodu - V. uz stručnu pomoć nadležnog probacijskog ureda te obveza javljanja jedan puta mjesečno Policijskoj postaji V. i Probacijskom uredu u V. i to do isteka uvjetnog otpusta, pod točkom 3. izreke je određeno da će sutkinja izvršenja nalogom odrediti datum otpuštanja zatvorenika na uvjetni otpust u roku od 3 (tri) dana od pravomoćnosti ovog rješenja i da pod točkom 4. izreke zatvorenik mora biti otpušten najkasnije u roku 3 (tri) dana od donošenja naloga sutkinje izvršenja, time da je pod točkom 5. određeno da ako zatvorenik kojem je odobren uvjetni otpust, prije uvjetnog otpuštanja počini teži stegovni prijestup ili počini na uvjetnom otpustu jedno ili više kaznenih djela za koje mu je izrečena kazna zatvora od jedne godine ili teža kazna, sudac izvršenja će opozvati odluku o uvjetnom otpustu. Konačno, pod točkom 6. izreke je određeno da uvjetno otpušteni osuđenik može promijeniti mjesto prebivališta, odnosno boravišta, određeno u rješenju o uvjetnom otpustu, samo uz suglasnost suca izvršenja.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust.

U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), koji se u smislu odredbe članka 44. stavka 2. ZIKZ-a primjenjuje u ovom postupku, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

              Žaleći se protiv odluke prvostupanjskog suda da se zatvorenik M. M. uvjetno otpusti s izdržavanja kazne zatvora, državni odvjetnik smatra da nisu ispunjeni uvjeti za otpuštanje zatvorenika s izdržavanja kazne zatvora iz članka 59. KZ/11-19, s obzirom na činjenicu da se radi o osuđivanoj osobi, koja je tijekom izdržavanja kazne zatvora počinila teži stegovni prijestup, pri čemu ima još za izdržati godinu dana kazne zatvora. Zbog svega navedenog, državni odvjetnik smatra da se u odnosu na zatvorenika do sada izdržanom kaznom nije ostvarila svrha kažnjavanja i da je nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne.

Protivno ovakvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, ocjena je i ovog suda da podaci u spisu predmeta na koje upućuje državni odvjetnik, nisu od odlučnog značaja kod procjene zatvorenikovog ponašanja na slobodi u smislu mogućnosti počinjenja novog kaznenog djela te da nije riječ o takvim okolnostima koje bi same za sebe ili zajedno s ostalim utvrđenim okolnostima trebale dovesti do zaključka da prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust ne treba prihvatiti, kako to neopravdano tvrdi žalitelj.

Stoga je, a prihvaćajući razloge prvostupanjskog suda, zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust trebalo prihvatiti i pustiti ga na uvjetni otpust, cijeneći pritom prije svega okolnost da je zatvorenik tijekom izdržavanja kazne ocijenjen razinom uspješan, da je cijelo vrijeme bio radno angažiran u metalskoj radionici i kao čistač te na ratarskim poslovima i ocijenjen ocjenom uspješan te da je završio program P. u trajanju od 17 radionica i bio uključen u terapijsku zajednicu ovisnika K., nakon čega mu je ukinuta supstitucijska terapija S., a koje okolnosti umanjuju vjerojatnost kriminalnog povrata. K tome, zatvorenik je bio predviđen za korištenje pogodnosti u mjestu prebivališta i pogodnosti korištenja godišnjeg odmora, što nije realizirano zbog mjera za prevenciju prenošenja i suzbijanja epidemije COVID-19. Nadalje, zatvorenik poštuje Kućni red te je korektnog ponašanja prema službenicima Kaznionice. Zbog toga je i prema mišljenju Kaznionice vjerojatnost kriminalnog povrata umanjena pa je prijedlog da se zatvorenik uvjetno otpusti. Konačno, prema izvješću Probacijskog ureda V. zatvorenik ima osiguran postpenalni prihvat kod svojih roditelja.

Stoga nije u pravu državni odvjetnik kada ističe da svrha izdržavanja kazne zatvora kod zatvorenika još nije postignuta, osobito kad se ima na umu da je zatvorenik već izdržao sve kazne zatvora na koje je ranije osuđen, dok je raniji prijedlog podnesen po službenoj dužnosti od strane Kaznionici u L. bio odbijen upravo iz razloga taksativno propisanog člankom 159.a točkama 2. i 3. ZIKZ-a, a na koje razloge sada upire državni odvjetnik u svojoj žalbi.

Osim toga, zatvoreniku su određene i posebne obveze i to nastavak liječenja od ovisnosti o drogama pri Zavodu (na koju je zatvorenik dao svoj pristanak na sjednici vijeća za uvjetne otpuste 7. prosinca 2020.) kao i javljanje jednom mjesečno Probacijskom uredu V. te Policijskoj postaji V., a koje će mu po otpuštanju s izdržavanja kazne pomoći da s uspjehom do kraja provede resocijalizaciju u procesu prilagođavanja društvenoj sredini.

Stoga je, budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. prosinca 2020.