1              Poslovni broj: Gž-1917/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1917/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Miho Mratoviću, u pravnoj stvari tužiteljice N. V. iz B., OIB: …, zastupane po punomoćniku I. B. A., odvjetnici u G., protiv tuženika G. Ž. iz S., OIB: …, zastupanoga po punomoćniku Z. V., odvjetniku u B., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi od 26. listopada 2020. pod poslovnim brojem Pn-145/17, 23. prosinca 2020.

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi od 26. listopada 2020. pod poslovnim brojem Pn-145/17.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski sud donio je rješenje kojim je utvrdio kako je tužba povučena u dijelu zahtjeva usmjerenom na isplatu iznosa od 13.000,00 kn s kamatom od 29. listopada 2014. do isplate.

 

Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu iznosa od 8.000,00 kn s kamatom od 29. listopada 2014. do isplate.

 

Ujedno je obvezana tužiteljica nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.985,00 kn, dok je naravno njen zahtjev za nadoknadom troškova postupka odbijen kao neosnovan.

 

Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužiteljica osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19) s prijedlogom da se presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

 

Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet postupka između stranaka jest tužiteljičin zahtjev za naknadu štete koju bi pretrpjela zbog toga što bi je tuženik 17. siječnja 2014. prilikom protupravnog oduzimanja slobode zatvorivši tužiteljicu u ugostiteljski objekt "P" u S. najmanje 11 puta ošamario i jedan puta udario šakom u oko uslijed čega je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti.

 

Nakon provedenog postupka u kojem je prvostupanjski sud pregledao kazneni spis Općinskog suda u Sisku pod brojem K-165/14, izveo dokaz saslušanjem više svjedoka, tužiteljice i tuženika, prvostupanjski sud je zaključio kako tužiteljica nije dokazala da bi joj tuženik nanio štetu, te odbio tužbeni zahtjev očito smatrajući da nisu ostvarene pretpostavke za odštetu u smislu odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO - „Narodne novine“ broj, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

 

Za svoja činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjski sud je iznio valjane i iscrpne razloge koje svojim žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju.

 

Tužiteljica analizira i uspoređuje iskaze svjedoka, kako joj isti odgovaraju, a jedino sud u smislu odredbe članka 8. ZPP-a je ovlašten cijeniti iskaze stranaka i svjedoka.

 

Raščlamba iskaza koju je iznio sud je iscrpna i uvjerljiva, a ovo sve cijeneći i činjenicu kako je tuženik pravomoćno oslobođen od optužbe da bi 17. siječnja 2014. u vremenu od 6,30 do 9,30 sati u S., u ugostiteljskom objektu P. zabranio N. V., tužiteljici, da iziđe iz navedenog ugostiteljskog objekta na način da je istu zaključao, spremio ključ te kada ga je ista više puta molila da ju pusti kući istu jedan puta udario šakom u oko te ju u zatvorenom držao do 9,30 sati kada joj je dozvolio da ode iz ugostiteljskog objekta, dakle, drugog protupravno zatvorio, držao zatvorenog i ograničio mu slobodu kretanja čime bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – protupravnim oduzimanjem slobode – opisano i kažnjivo po članku 136. stavku 1. tada važećeg Kaznenog zakona (dalje u tekstu: KZ/11 - "Narodne novine", broj 125/11 i 144/12).

 

Da bi optužni akt mogao stupiti na snagu, odnosno da bi se uopće mogao voditi kazneni postupak optužni akt mora sadržavati tzv. biće kazneno djela, a radi se u biti o skupu obilježja nekog kaznenog djela koje sadrži ono što je tipično za neko kazneno djelo.

 

Biće kaznenog djela povezano je s pojmom zakonskog opisa kaznenog djela, te u stvari da bi se određena osoba proglasila krivom ili oslobodila treba raspraviti o tome jesu li ostvarena obilježja tog kaznenog djela sadržana u biću kaznenog djela.

 

Konkretno tuženik je pravomoćno oslobođen da bi tužiteljicu protupravno zatvorio, odnosno protupravnoj joj oduzeo slobodu i to upravo na način da bi 17. siječnja 2014. u vremenu od 6,30 sati do 9,30 sati u S., u ugostiteljskom objektu P. zabranio tužiteljici izaći iz navedenog ugostiteljskog objekta na način da je istu zaključao te spremio ključ te kada ga je ista više puta molila da ju pusti kući istu jedan puta udario šakom u oko te ju zatvoreno držao do 9,30 sati kada joj je dozvolio da ode iz ugostiteljskog objekta.

 

Odredbu članka 12. stavka 3. ZPP-a ne može se tumačiti onako kako to misli tužiteljica, odnosno da sada prvostupanjski sud u parničnom postupku može utvrditi drugačije odnosno utvrditi da je tuženik zaista upravo u vremenu od 6,30 do 9,30 sati u S., u ugostiteljskom objektu P. zabranio tužiteljici da iziđe iz navedenog ugostiteljskog objekta na način da je istu zaključao, spremio ključ te nakon što ga je ista više puta molila da je pusti kući istu jedan puta udario šakom u oko.

 

Pravomoćnom kaznenom presudom tuženik je oslobođen od optužbe, te se ne može u nekom drugom postupku, mimo vođenog kaznenog postupka utvrditi kako je tuženik upravo počinio kazneno djelo s onim skupom obilježja, dakle tim bićem kaznenog djela, kao što je već pravomoćno oslobođen.

 

U ovom postupku tužiteljica je zaista mogla dokazivati da je tuženik počinio nešto drugo, odnosno da joj je povrijedio pravo osobnosti mimo onoga za što je pravomoćno oslobođen.

 

Međutim, prvostupanjski sud je zaista valjano i iscrpno obrazložio zašto smatra da tuženik nije tužiteljici prouzročio štetu, odnosno da joj nije povrijedio pravo osobnosti.

 

Prvostupanjski sud nije počinio povredu postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a zato što je citirao iskaze svjedoka iz kaznenog postupka.

 

Prvostupanjski sud nije počinio ni druge povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

Odluka o troškovima postupka je pravilna jer je utemeljena na odredbi članka 4. stavak 1. ZPP-a.

 

Slijedom navedenog, kako nisu ostvarene pretpostavke za obvezivanje tuženika na naknadu štete u smislu odredbe članka 1045. ZOO-a, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti tužiteljičinu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu 23. prosinca 2020.