- 1 -              II Kž 539/2020-4

Broj: II Kž 539/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. S., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog N. S., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 25. studenog 2020. broj Kv I-21/20-6. (K-9/20.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 23. prosinca 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog N. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog N. S. zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog N. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi N. S. po branitelju, odvjetniku K. Š., s prijedlogom ukinuti istražni zatvor optuženiku te isti zamijeniti nekom drugom blažom mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog N. S. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, koju žalitelj ni ne osporava, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama. Stoga nije u pravu optuženik kada paušalno tvrdi da apstraktni i općeniti navodi iz pobijanog rješenja ne ukazuju na konkretiziranu opasnost od ponavljanja djela.

Suprotno iznesenim žalbenim prigovorima, okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženog N. S. prvostupanjski sud pravilno temelji na sadržaju provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika. Naime, iz nalaza i mišljenja dr. V. N. proizlazi da optuženik pokazuje osobine u kategoriji poremećaja osobnosti s elementima emocionalno nestabilne i granične strukture ličnosti. Za takve osobe karakteristično je nepredvidljivo i hirovito ponašanje, bez razmišljanja o posljedicama, uz nestabilnost i impulzivnost u međuljudskim odnosima te intenzivan strah i neprimjereni bijes u situacijama kada se osjećaju napušteni. Zbog takve optuženikove osnovne strukture osobnosti postoji rizik da bi on mogao u budućnosti počiniti neko teže kazneno djelo. Isto tako, iz provedenog psihologijskog vještačenja optuženika razvidno je da utvrđeni kriteriji za procjenu rizika ukazuju da postoji opasnost nanošenja zla bračnom partneru i da postoji rizik nasilnog ponašanja.

Kraj takvog stanja stvari, paušalna tvrdnja žalitelja da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru "apsolutno preventivno" djelovao i utjecao na optuženika da se suzdrži od novih kriminalnih djelovanja, ne predstavlja dostatnu garanciju prevencije iteracijske opasnosti utvrđene na strani optuženika.

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, unatoč činjenici da je optuženik do sada kazneno neosuđivan, upućuju na postojanje vjerojatnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo ili dovršiti kazneno djelo za koje je osnovano sumnjiv da ga je počinio.

Stoga i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da će se za sada jedino daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv optuženog N. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao najstrože mjere osiguranja njegove prisutnosti, ostvariti svrha istražnog zatvora i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela. Protivno tvrdnjama žalitelja, postojanje konsenzusa oko finalizacije razvoda te osigurano radno mjesto i smještaj optuženika na drugoj lokaciji, samo po sebi, ne predstavlja odlučnu okolnost koja bi utjecala na zaključak o postojanju vjerojatnosti da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Naime, imajući na umu kvalitetu i karakteristike okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, očito je da se svrha istražnog zatvora, za sada, ne bi učinkovito mogla ostvariti njegovom zamjenom niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

Žalitelj ujedno smatra da je narušeno načelo razmjernosti, ponavljajući da se mjera istražnog zatvora ukazuje "predrastičnom". Ističe se, međutim, žalitelju da prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. stavaka 1., 3. i 4. ZKP/08., o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, uz okolnost da je optuženik u međuvremenu nepravomoćno proglašen krivim te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine i deset mjeseci, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

Slijedom izloženog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 23. prosinca 2020.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.