Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679
Broj: Kž 316/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. D. V., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 18. kolovoza 2017. broj Kv-I-164/17 (K-28/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 6. rujna 2017.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog D. D. V. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. D. V., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., pod točkom I./ izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14., ispravno je: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II./ izreke optuženiku je istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 24. travnja 2016. pa nadalje, dok je pod točkom III./ izreke odbijen prijedlog optuženika za ukidanje istražnog zatvora, kao neosnovan.
Protiv tog rješenja i to točke I./, a kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, budući da žalba protiv rješenja o odbijanju prijedloga za ukidanje istražnog zatvora nije dopuštena, žalbu je podnio optuženi D. D. V. osobno i po branitelju, odvjetniku M. G., „zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba kaznenog postupka“ s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži predmetnu žalbu i ukine osporavano rješenje o produljenju istražnog zatvora okrivljeniku, te isti zamjene nekom od blažih mjera iz čl. 98. ZKP/08.“.
Žalba nije osnovana.
Optuženi D. D. V. žalbenim navodima upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pobijanom rješenju, smatrajući da prvostupanjski sud „donoseći osporavano Rješenje nije uzeo u obzir sve okolnosti koje su u trenutku donošenja Rješenja postojale kod okrivljenika, kao niti navode iz Prijedloga branitelja okrivljenika za ukidanjem istražnog zatvora od 11.08.2017.g.“. Međutim, protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani optuženika i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je za svoju odluku dao jasne i određene razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
Naime, odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženi D. D. V. počinio inkriminirano mu kazneno djelo proizlazi iz optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 21. listopada 2016. broj K-DO-73/16 kao i dokaza na kojima se optužnica temelji, a koje u obrazloženju pobijanog rješenja navodi prvostupanjski sud. Navedena optužnica potvrđena je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 16. ožujka 2017. broj Kov-83/16. Stoga su neosnovani žalbeni navodi optuženika, osobito opširno izloženi u njegovoj osobnoj žalbi, kojima osporava postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke primjene mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. To iz razloga što je pri odlučivanju o primjeni mjere istražnog zatvora potrebno utvrditi odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo, a što je prvostupanjski sud i učinio, dok odluku o postojanju ili nepostojanju kaznene odgovornosti optuženika, nakon provedene rasprave donosi raspravno vijeće.
Neosnovan je i žalbeni navod optuženika da pri ocjeni opasnosti od ponavljanja kaznenog djela od strane optuženika prvostupanjski sud nije uzeo u obzir njegove osobne i obiteljske okolnosti i to da je otac djeteta koje je sada u dobi od 22 mjeseca i koje je dosad odrastalo bez oca budući da je on 16 mjeseci u istražnom zatvoru, da mu je supruga zaposlena s redovitim primanjima kao i da optuženika čeka stalan posao u obiteljskom obrtu. Suprotno tom žalbenom navodu, a kako to proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja, prvostupanjski sud je navedene osobne i obiteljske prilike optuženika uzeo u obzir prilikom ocijene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela od strane optuženika. Pri tome je potrebno napomenuti da su okolnosti da je optuženik otac djeteta, da mu je supruga zaposlena s redovnim primanjima i da njega čeka stalan posao u obiteljskom obrtu, okolnosti koje su postojale od ranije i prije nego što je lišen slobode, dok boravak optuženika u istražnom zatvoru od 26. travnja 2016. kao i time posljedično odrastanje djeteta bez oca, a imajući na umu okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi D. D. V., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, a koje u pobijanom rješenju navodi prvostupanjski sud, ne otklanjaju iteracijsku opasnost na strani optuženika.
U odnosu na žalbeni navod o tome da je prvostupanjski sud, prema mišljenju optuženika, nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 70/17. – dalje u tekstu: ZIDZKP/08.) trebao ukinuti jamstvo koje je optuženiku određeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 17. studenog 2016. broj Kov-Iz-29/16, a koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. prosinca 2016. broj Kž-416/16, što prvostupanjski sud nije učinio, napominje se prvostupanjskom sudu o obvezi postupanja u skladu s odredbom članka 135. ZIDZKP/08. koja propisuje da će sud u roku od dva mjeseca od stupanja na snagu ZIDZKP/08. ukinuti jamstvo koje je zamijenilo istražni zatvor iz osnova navedenih u članku 123. stavku 1. točkama 2., 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.) te, po potrebi, odrediti blažu ili težu mjeru osiguranja prisutnosti optuženika, o čemu će taj sud odlučiti posebnim rješenjem.
Isto tako imajući na umu značaj i kvalitetu okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi D. D. V., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je protiv njega i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08., dok se ista svrha za sada ne bi mogla ostvariti primjenom mjera opreza kao blažim mjerama predviđenim ZKP/08.
Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 6. rujna 2017.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.