- 1 -              II Kž 537/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 537/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 3. u vezi članka 326. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog N. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 10. studenog 2020. broj Kov-Us-iz-54/2020. (Kov-Us-42/2020.), o produljenju istražnog zatvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 23. prosinca 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba okrivljenog N. M. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u postupku nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 3. u vezi članka 326. stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavaka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog N. M. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po branitelju, odvjetniku D. K., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nakon razmatranja razloga pobijanog rješenja te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Jednako tako, za svoju je odluku prvostupanjski sud dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one relevantne za ostvarenje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., obrazlažući, pri tome, i zašto smatra da je u konkretnom slučaju nesvrhovito istražni zatvor zamijeniti blažim mjerama, odnosno mjerama opreza, a koje razloge te zaključke u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Naime, pravilno je pobijanim rješenjem utvrđeno te valjano obrazloženo da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, a koje prvostupanjski sud pobijanim rješenjem jasno i dostatno konkretizira. Samim time, protivno žalbenim navodima, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., dok su u cijelosti neosnovani prigovori žalitelja kojima on postojanje osnovane sumnje osporava dovodeći u pitanje vjerodostojnost i sadržaj pojedinih do sada prikupljenih dokaza. U odnosu na navode kojima okrivljenik ističe da nisu prezentirane snimke nadzornih kamera, da po pouzdaniku opisan počinitelj ne odgovara tjelesnom opisu okrivljenog N. M. i slično, za dodati je da optužno vijeće nije ovlašteno ulaziti u analizu i ocjenu do sada prikupljene dokazne građe, dok je za odlučivanje o postojanju osnovne pretpostavke primjeni mjere istražnog zatvora dovoljan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se ovdje tereti, što je, za sada, u konkretnom slučaju ostvareno. O iznesenim prigovorima žalitelja vodit će računa optužno vijeće, odnosno, u slučaju potvrđivanja optužnice, raspravni sud, u čijoj je nadležnosti izvođenje i ocjena vjerodostojnosti dokaza te, u konačnici, odluka o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika.

 

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud produljio istražni zatvor okrivljenom N. M. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., pri tome osnovano ocjenjujući da u okviru svih uočenih okolnosti kod okrivljenika i nadalje postoji konkretna i razborito predvidiva opasnost od ponavljanja djela na slobodi.

 

Pravilno, u tom kontekstu, prvostupanjski sud uzima u obzir raniji život okrivljenika i njegovu dosadašnju neusklađenost s pozitivnim propisima društva. Tako, iz podataka u spisu predmeta (izvod iz kaznene evidencije s lista 639. spisa) proizlazi da je okrivljeni N. M. u dva navrata pravomoćno osuđena osoba i to jednom zbog istog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11., za koje je presudom Općinskog suda u Varaždinu, pravomoćnom 10. siječnja 2020., osuđen djelomičnom uvjetnom osudom na način da se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci ima izvršiti, dok mu je dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine uvjetovan rokom provjeravanja od dvije godine. Osim toga, presudom Općinskog suda u Karlovcu, koja je postala pravomoćna 17. kolovoza 2019., okrivljenik je proglašen krivim za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari te je osuđen kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci koja mu je kazna uvjetovana rokom provjeravanja u trajanju od dvije godine. Imajući u vidu vrijeme počinjenja djela za koje se ovdje, na razini osnovane sumnje, okrivljenik tereti, jasno proizlazi da je ono počinjeno u vremenu provjeravanja iz netom naznačene uvjetne osude, a što svakako govori o upornosti u protupravnom postupanju, kao i o činjenici da ranija osuda na okrivljenog N. M. očito nije utjecala na način da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim društvenim normama.

 

Povezujući izloženo s okolnostima počinjenja djela za koje se okrivljeni N. M. ovdje tereti (iz koristoljublja omogućio i pomogao u nedozvoljenom prevođenju ukupno 12 stranih državljana iz Bosne i Hercegovine u Republici Hrvatskoj u vremenskom periodu kraćem od pet sati) te, nadalje, činjenicom koja proizlazi iz zapisnika o njegovom prvom ispitivanju, da je nezaposlen i bez imovine te da ga uzdržava supruga, potpuno osnovano prvostupanjski sud zaključuje o postojanju osobitih okolnosti koje na strani okrivljenog N. M. u svojoj ukupnosti govore o realnoj i konkretno predvidivoj opasnosti od iteracije.

 

Kod takvog stanja stvari, osobito imajući u vidu ranije istaknutu činjenicu da je ovo djelo, prema inkriminaciji, počinjeno u vrijeme roka provjeravanja iz ranije uvjetne osude, u cijelosti se neosnovanim ukazuje žalbeni navod da okrivljenik na slobodi neće činiti kaznena djela jer je dovoljno razuman da, uslijed činjenice što se protiv njega vodi kazneni postupak, zna da će se "nalaziti pod pojačanim nadzorom pravosudnih tijela". Nadalje, neosnovano žalitelj ističe i to da bi se upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora (po rješenju Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ik I-62/2020.) otklonila iteracijska opasnost na njegovoj strani. Naime, mjera istražnog zatvora primijenjena u kaznenom postupku koji je u tijeku ima prednost pred izdržavanjem kazne zatvora po pravomoćnoj presudi, koje stajalište je izraženo u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (II Kž-133/17. od 7. travnja 2017., II Kž-121/16. od 13. travnja 2016.), dok navedeno proizlazi i iz odredbe članka 49. stavka 4. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00.-ispravak, 129/00., 59/01., 67/01.-ispravak, 11/02.-ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. – dalje: ZIKZ), prema kojoj će sudac izvršenja osuđenika odmah uputiti na izvršavanje kazne zatvora, ali će osuđenik tu kaznu započeti izdržavati nakon ukidanja istražnog zatvora koji mu je određen ili produljen u drugom kaznenom postupku.

 

Jednako tako, neosnovani su i daljnji žalbeni navodi kojima se ističe da je istražni zatvor protiv okrivljenika produljen "radi njegovog prisiljavanja na priznanje kaznenog djela koje mu ničime nije dokazano". Naime, ranije izložene okolnosti svojom brojnošću i značajem doista govore o realnoj opasnosti od činjenja novih kaznenih djela na slobodi i time u cijelosti opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog N. M. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., jer istu, barem za sada, s obzirom na sve navedeno nije moguće prevenirati kojom drugom blažom mjerom, odnosno primjenom mjera opreza. Ovo osobito imajući u vidu da je zbog istog kaznenog djela okrivljenik pravomoćno osuđen u siječnju 2020., kao i da je ovdje terećeno djelo, prema inkriminaciji, počinjeno svega par mjeseci nakon pravomoćnosti presude kojom je prema njemu primijenjena uvjetna osuda.

 

Zaključno, protivno daljnjim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud prilikom produljenja istražnog zatvora uzeo u obzir sve elemente propisane člankom 122. stavkom 2. ZKP/08. te osnovano zaključio da načelo razmjernosti, za sada, nije dovedeno u pitanje. Naime, imajući na umu razmjer između težine kaznenog djela za koje se okrivljenik tereti, kazne koja se prema podacima u spisu može očekivati i potrebi primjene te trajanja istražnog zatvora, s obzirom na prethodno izložene okolnosti koje kod žalitelja upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, kao i složenost ovog kaznenog postupka i u njemu poduzete radnje, i ovo vijeće nalazi da načelo razmjernosti još nije povrijeđeno, i to neovisno o najduljem mogućem trajanju mjere istražnog zatvora iz članka 133. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Na pravilnost i osnovanost ove  ocjene nisu od značaja ni žalbene tvrdnje kojima se upire na pitanje primjene istražnog zatvora u odnosu na druge ranije suokrivljenike, sve s obzirom na to da se kod istih, prema podacima u spisu predmeta, očito radilo o uvjetima sporazumijevanja stranaka, dok se, nadalje, okolnosti relevantne za ocjenu postojanja iteracijske opasnosti procjenjuje u odnosu na svakog okrivljenika ponaosob.

 

Slijedom izloženog, a s obzirom na to da niti ostalim navodima u žalbi okrivljenika nije dovedena u pitanje osnovanost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tome nisu ostvarene ni povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 23. prosinca 2020.