Broj: Kž 397/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice J. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, opt. J. M. i opt. Z. Š. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 10. travnja 2015. broj K-3/14, u prisutnosti opt. J. M. i opt. Z. Š., u sjednici održanoj 7. rujna 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

              I.              Prihvaćaju se žalbe opt. J. M. i opt. Z. Š., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

              II.               Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom proglašeni su krivima opt. J. M., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. u svezi sa st. 1. i 3. KZ/97 i opt. Z. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. u svezi sa st. 1. i 3. i čl. 37. KZ/97. Opt. J. M. je osuđena na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, a opt. Z. Š. na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, s time da je prema optuženicima primijenjena uvjetna osuda, na način da se opt. J. M. odgađa izvršenje kazne za dvije, a opt. Z. Š. za tri godine, pod uvjetom da u tom roku ne počine novo kazneno djelo. Primjenom odredbe čl. 158. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08) dosuđen je imovinskopravni zahtjev, pa su optuženici dužni solidarno isplatiti oštećeniku 81.246,94 kuna, dok je u preostalom dijelu oštećenik upućen u parnicu. Na temelju čl. 148. st. 1. i čl. 145. st. 1. i 2. ZKP/08 optuženicima je naloženo naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnoj svoti od 1.500,00 kuna, svaki. 

 

              Protiv ove presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženici.

 

              Državni odvjetnik se žali zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se optuženicima izrekne stroža sankcija.

 

              Opt. J. M., putem braniteljice V. B., odvjetnice iz O. ureda R. A. iz Z., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu i optuženicu u cijelosti osloboditi od optužbe.

 

              Opt. Z. Š. je podnio dvije žalbe, jednu putem Odvjetničkog ureda mr. sc. I. B., odvjetnika iz Z., a drugu putem Odvjetničkog društva V., B. i partneri, iz Z. Žalbe su podnesene zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sa suglasnim prijedlogom preinačiti pobijanu presudu i optuženika u cijelosti osloboditi od optužbe, odnosno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

Ove dvije žalbe će se razmatrati kao jedinstvena žalba opt. Z. Š.

 

Na žalbe nije odgovoreno.

 

              Prije održavanja sjednice vijeća spis je na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              Na temelju čl. 475. ZKP/08 o sjednici drugostupanjskog vijeća uredno su izviješteni opt. J. M. i opt. Z. Š., kao i branitelj opt. Z. Š., odvjetnik mr. sc. I. B., dok je dostava za braniteljicu opt. J. M. iz Odvjetničkog ureda R. A. vraćena sa naznakom „ obaviješten nije podigao pošiljku“. Sjednici su prisustvovali opt. J. M. i opt. Z. Š.

             

Žalbe opt.  J. M. i opt. Z. Š. su osnovane.

 

U pravu su žalitelji kada tvrde da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, za sada, bespredmetna.

 

              Iz izreke pobijane presude proizlazi da je opt. Z. Š., s namjerom, potaknuo opt. J. M. da, kao odgovorna osoba, ne obavi dužnost te iskoristi svoj položaj kako bi, ovom optuženiku, pribavila znatnu imovinsku korist, pri čemu je pribavljena znatna imovinska korist. U izreci je navedeno da je opt. J. M. „ ... očito ...“ postupala na nagovor opt. Z. Š., a prvostupanjski sud se, olako, zadovoljio takvom šturom konstatacijom, te „ ... prihvatio stav optužbe ...“ da se radilo o nagovoru opt. Z. Š. (strana 7. odlomak 2 pobijane presude).

 

              Zato su u pravu su opt. J. M. i opt. Z. Š. kada tvrde da pobijana presuda, uopće, nema razloga o odlučnim činjenicama vezanim za poticanje. U presudi se ne navode razlozi iz kojih bi se moglo zaključiti da je odluka opt. J. M. posljedica djelovanja opt. Z. Š., ne obrazlaže se sadržaj poticanja, niti se navodi postojanje uzročne povezanosti između njihovih aktiviteta. „ ... Autoritet i zasluge ...“ same po sebi, nisu poticanje, a da li je i kako opt. Z. Š. utjecao na opt. J. M., o tome prvostupanjski sud nije rekao baš ništa. Opt. J. M. negira bilo kakvo nagovaranje ili uvjetovanje opt. Z. Š. i tvrdi da je postupala u okviru svojih ovlasti, a opt. Z. Š. tvrdi da je postupao na zamolbu opt. J. M., a ne po vlastitoj inicijativi, i nije optuženicu poticao na bilo što.

 

U pravu je opt. Z. Š., kada tvrdi da sud, uopće, nije naveo razloge u svezi njegove, navodne, namjere poticati opt. J. M. i u čemu bi se, konkretno, to poticanje sastojalo, odnosno, u pravu je opt. J. M. kada tvrdi da sud, uopće, nije naveo razloge iz kojih je zaključio da je ona postupala onako kako je postupala, upravo zato jer je bila potaknuta od opt. Z. Š.

 

Poticanje je namjerno navođenje drugog, koji još nema odluku o počinjenju djela, počiniti određeno kazneno djelo.

 

S namjerom se, dakle, potiče na namjerno počinjenje kaznenog djela. Namjera poticatelja i namjera poticanog moraju se podudarati glede bitnog sadržaja kriminalnog aktiviteta. Bitno je u takvim i sličnim slučajevima da poticana osoba, u vrijeme djelovanja poticatelja, još nije imala čvrstu odluku hoće li počiniti konkretno djelo.

 

              S obzirom da pobijanu presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, vezanim uz poticanje, ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka, uslijed čega je presudu trebalo ukinuti.

 

              U ponovnom postupku, nakon što ukloni ukazane povrede, vezane uz postojanje i sadržaj poticanja, prvostupanjski sud će savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima. S obzirom na sadržaj obrana oboje optuženika, vezanih uz korištenje kreditne kartice, prvostupanjski sud treba razjasniti pojmove „izdatka za reprezentaciju“ i „poslovne partnere“ (npr. odredba čanka. 23. Pravilnika o porezu na dobit – "Narodne novine" broj 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 146/12, 160/13 i 12/14). S tim u svezi treba razjasniti na koje je poslovne partnere opt. Z. Š. imao trošak reprezentacije, u vrijeme kada je bio imenovan za pomoćnika ministra kulture a potom i za državnog tajnika u istom ministarstvu. Isto tako, treba razjasniti njegov status u NP P. u razdoblju 2005-2010., jer optuženici suglasno tvrde kako je NP P. imao osigurana sredstva predviđena za sufinanciranje znanstvenog rada i za sufinanciranje doškolovanja svojih djelatnika.

 

Na temelju savjesne ocjene izvedenih dokaza, prvostupanjski sud treba izložiti sve nesporne činjenice, te određeno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane. Pri tome, osobito, treba cijeniti vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, uz potpunu harmonizaciju izreke i razloga presude.

 

S obzirom da je 1. siječnja 2013. stupio na snagu Kazneni zakon („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15. i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), dakle, zakon se nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijenio, prvostupanjski sud je propustio voditi računa i o odredbi članka 3. KZ/11.

 

              Imajući u vidu navedeno, primjenom čl. 483. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci. 

 

Zagreb, 7. rujna 2017.