- 1 -              Rev 1229/2020-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1229/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja B. P., OIB: ... i drugotužiteljice M. G., OIB: ..., oboje iz V. G., koje oboje zastupa punomoćnica S. G. R., odvjetnica iz V. G., protiv tuženika P. P., OIB: ..., iz R., kojeg zastupa punomoćnica S. M. L., odvjetnica iz Z., radi utvrđenja očinstva i uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž Ob-3/2020-2 od 25. kolovoza 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P2-38/10-50 od 26. veljače 2020., u sjednici održanoj 22. prosinca 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Ukidaju se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž Ob-3/2020-2 od 25. kolovoza 2020. u dijelu pod toč. I. izreke (kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P2-38/10-50 od 26. veljače 2020. u točki III. izreke) te u toč. II. (kojom je preinačena navedena prvostupanjska presuda u točki II. izreke kojom je odlučeno o zahtjevu tužitelja za uzdržavanjem) i u točki III. izreke (kojom je odlučeno o parničnim troškovima) te presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P2-38/10-50 od 26. veljače 2020. u gore navedenim dijelovima te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tuženik P. P. otac prvotužitelja kojeg je 23. studenog 1990. u T., BiH rodila majka drugotužiteljica (točka I. izreke) te je nalaženo tuženiku na ime uzdržavanja prvotužitelja plaćati iznos od 1.500,00 kn mjesečno počevši od 13. lipnja 2007., kao dana podnošenja tužbe sudu, a ubuduće dok za to postoje zakonski razlozi, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, računajući od dana dospjelosti svakog pojedinog iznosa do isplate, time da dospjele obroke do dana donošenja presude 26.veljače 2020. u iznosu od 225.950,00 kn plati odjednom u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali unaprijed najkasnije do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec na račun prvotužitelja (točka II. izreke), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (točka III. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke (točka I. izreke). Nadalje je preinačena prvostupanjska presuda u točki II. izreke i suđeno je:

 

„Nalaže se tuženiku P. P., OIB: ... iz R., ... da 1. tužitelju B. P., OIB: ... iz V. G., ... na ime uzdržavanja za razdoblje od 13. lipnja 2007. do 26. veljače 2020. isplati iznos od 225.950,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 13. lipnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. sa zateznim kamatama prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 27. veljače 2020. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaća iznos od 1.500,00 kn mjesečno do najkasnije 10-tog u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate sve na račun 1. tužitelja otvorenog kod Z. b. broj: ...., IBAN:..., u roku od 15 dana.“(točka II. izreke).

 

Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe, kao neosnovan (točka III. izreke).

 

Protiv drugostupanjske tuženik je podnio reviziju u smislu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Iako je tuženik naveo da podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude iz sadržaja revizije proizlazi da je podnosi protiv iste u dijelu kojim je odlučeno o naknadi za uzdržavanje i naknadi troškova. Predložio je ukinuti nižestupanjske presude i vratiti predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Potražuje trošak revizije u iznosu od 1.125,00 kn.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev prvo i drugotužitelja za utvrđenje da je tuženik otac prvotužitelja te zahtjev prvotužitelja za uzdržavanje počevši od mjeseca lipnja 2007. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

 

U revizijskom stupnju postupka sporna je visina dosuđenog iznosa uzdržavanja prvotužitelju po tuženiku.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

 

- da je prvotužitelj rođen s celebralnom paralizom, shizencefalijom (bolesti koja uzrokuje paralizu tijela, a kod tužitelja se očituje u paralizi desne ruke) te epilepsijom;

 

- da je unatoč navedenim bolestima prvotužitelj završio srednjoškolsko obrazovanje i stekao zvanje pomoćnog grafičara;

 

- da nije zaposlen;

 

- da prvotužitelj ostvaruje pravo na osobnu invalidninu koja je u razdoblju od mjeseca siječnja 2012. do mjeseca svibnja 2018. iznosila od 1.250,00 kn mjesečno, a od mjeseca lipnja 2018. pa nadalje ostvaruje iznos od 1.500,00 kn mjesečno;

 

- da potrebe prvotužitelja za mjesečnim uzdržavanjem kroz čitavo utuženo razdoblje iznose 2.200,00 kn mjesečno.

 

Osnovano revident ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pred prvostupanjskim sudom koju drugostupanjski sud nije otklonio, kada je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja za uzdržavanje u mjesečnoj visini od 1.500,00 kn. Naime, polazeći od utvrđenja sudova da je prvotužitelju ukupno mjesečno potrebno 2.200,00 kn za uzdržavanje, a da je korisnik osobne invalidnine u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno (ranije 1.250,00 kn) koja ne zadovoljava sve njegove potrebe, iz obrazloženja presude ostaje nejasan zaključak suda da tuženik mora na ime uzdržavanja plaćati prvotužitelju iznos od 1.500,00 kn mjesečno. Naime s obzirom da obrazloženje presude ne sadrži jasne razloge kako je sud došao do dosuđenog iznosa, ostaje nejasno da li je osobnu invalidninu uračunao u prihode prvotužitelja kojima on mora doprinositi vlastitom uzdržavanju ili nije. Ukoliko je sud osobnu invalidninu uračunao u prihode prvotužitelja kojima on mora doprinositi vlastitom uzdržavanju, ukupan iznos koji bi prvotužitelj po pobijanoj presudi primio za uzdržavanje od tuženika, uvećan za osobnu invalidninu koju prima, tada premašuje iznos od 2.200,00 kn, koji je kao potreban iznos za uzdržavanje prvotužitelja utvrđen u postupku, a ukoliko nije, ostaje i dalje nejasno, kako je došao do dosuđenog iznosa od 1.500,00 kn.

 

Stoga je opisanim postupanjem pred nižestupanjskim sudovima učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

 

S obzirom na navedeno valjalo je ukinuti nižestupanjske presude na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, radi donošenja pravilne i zakonite odluke o postavljenom zahtjevu, vodeći pritom računa o pravnom shvaćanju zauzetom u odluci ovog suda poslovni broj Rev-543/16 od 9. ožujka 2016.

 

Zagreb, 22. prosinca 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.