Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

              Poslovni broj: 19 UsIgr-166/19-12

             

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1             

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

i

 

R J E Š E NJ E

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, te Pameli Jerković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. M. iz S., , zastupanog po opunomoćeniku M. Ž., odvjetniku u S., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (prije Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja) uz sudjelovanje zainteresirane osobe B. S. iz S., , zastupane po B. B., odvjetniku u S., nakon javne rasprave zaključene dana 15. prosinca 2020. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i zainteresirane osobe i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 22. prosinca 2020. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

 

  1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika Klasa: UP/II-361-03/18-02/469 urbroj: 531-05-2-2-19-2 od 20. veljače 2020. godine.
  2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog spora.
  3. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi naknade trošak ovog spora u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-361-03/18-02/469 urbroj: 531-05-2-2-19-2 od 20. veljače 2020, izjavljena protiv građevinske dozvole Splitsko-dalmatinske županije, upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Solin Klasa: UP/I-361-03/18-01/000017 urbroj: 2181/1-11-00-06/06-18-0014 od 8. studenog 2018. godine.

Predmetnom građevinskom dozvolom dozvoljava se investitoru B. S. građenje građevine stambene namjene 2. skupine na katastarskoj čestici  k.č.br. k.o. S. u skladu s glavnim projektom zajedničke oznake glavnog projektanta M. P., dipl. ing. arh.

Tužitelj u tužbi ističe kako gradnja predviđena spornom građevinskom dozvolom nije u skladu s prostorno-planskom dokumentacijom jer je površina predmetne parcele 297m2, dok je člankom 15. GUP-a Solin propisano da minimalna površina građevne čestice stambene izgradnje iznosi 350 m2, ukoliko se radi o izgrađenom području, odnosno ukoliko se radi o novonastaloj čestici u izgrađenom građevinskom području (čestica je nastala spajanjem dviju čestica-čest. i K.O. S.).

Prema čl. 16. GUP-a, minimalna širina ulične fronte za otvoreni tip izgradnje iznosi 16 m, a udaljenost predviđene građevine od ulične fronte je višestruko manja.

Nadalje, sukladno članku 17. GUP-a minimalna udaljenost osnovne građevine od prometne površine je 5 m dok prema skici tvrtke G.d.o.o. proizlazi da je predviđena udaljenost predmetne stambene građevine u zapadnom dijelu od javnog puta 1,29 m.

Također, sukladno čl. 33.a. GUP-a udaljenost građevine od prometnice treba biti usklađena sa građevnim pravcem u postojećem uličnom potezu.

Pregledom projekta tvrtke G. d.o.o. može se utvrditi da predviđena građevina u potpunosti odstupa od građevnog pravca susjedne zgrade, kao i drugih zgrada na terenu.

Ujedno, gradnjom uz sjevernu među, na udaljenosti oko 1 m od parcele u vlasništvu tužitelja, statički bi se potpuno ugrozio postojeći potporni zid u vlasništvu tužitelja.

Tužitelj ističe i to navodi kako je geodetskim projektom tvrtke G. d.o.o. S. pogrešno  prikazana nekretnina u vlasništvu tužitelja, na način da nema ucrtane „verande“, a koja se od susjedne nekretnine, za koju je izdana sporna građevinska dozvola, nalazi na udaljenosti manjoj od 1 m.

Predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika.

U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbu tužitelja.

Sud je u smislu odredbe članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 64/16 i 29/17, dalje ZUS), rješenjem od 19. lipnja 2019., pozvao B. S., da kao zainteresirana osoba sudjeluje u sporu, te se očituje na navode iz tužbe tužitelja.

U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba u bitnom ističu kako su neosnovani navodi tužitelja da bi građevinskom dozvolom bila dozvoljena gradnja na udaljenosti manjoj od 1m od tužiteljeve parcele, pri čemu zainteresiranoj osobi nije  poznato postojanje  nikakve verande koju spominje tužitelj, a koja bi od građevne čestice za koju je izdana građevinska dozvola bila udaljena  manje o 1m. Riječ je o proizvoljnoj tvrdnji tužitelja koja nema uporišta ni u dokumentaciji niti u stanju na licu mjesta. neosnovani su, ističe zainteresirana osoba navodi tužitelja da je riječ o gradnji koja je suprotna odredbama GUP-a Grada S., a što je detaljno obrazloženo u osporenom rješenju kojim je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana. Iz projektne dokumentacije proizlazi da je površina građevne čestice i širina ulične fronte iznad minimalno propisanih. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

U sporu je održana rasprava 15. prosinca 2020. godine, čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana u njegovoj odsutnosti.

U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika čitana je i pregledana dokumentacija koja se nalazi u sudskom spisu, te je pregledana i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu tuženog tijela, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja držeći da se zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti i bez izvođenja daljnjih dokaza, pored onih koji su izvedeni u ovom sporu.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj sud je ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko tijelo rješenjem od 8. studenog 2018. izdalo građevinsku dozvolu kojom se dozvoljava građenje građevine stambene namjene – 2. skupine na katastarskoj čestici oznake k.č.br. k.o. S. u skladu sa glavnim projektom zajedničke oznake glavnog projektanta M. P., dipl. ing. arh.

Predmetna građevinska dozvola donijeta je na zahtjev zainteresirane osobe od 22. veljače 2018., a nakon što je strankama u postupku omogućeno da izvrše uvid u spis predmeta radi izjašnjenja, kojem pozivu se odazvao i tužitelj, iznoseći prigovore koji se odnose na činjenicu da je građevina udaljena 1,44 m od međe, koje prigovor, pak prvostupanjsko javnopravno tijelo nije prihvatilo te je pozivom na odredbu članka 110. stavak 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17) izdalo zahtijevanu građevinsku dozvolu, a žalbu podnesenu od tužitelja, sadržajno jednakih navoda kao u ovoj tužbi, tuženik je pobijanim rješenjem odbio kao neosnovanu.

Odredbom članka 108. stavak 2. Zakona o gradnji propisano je kako zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola investitor prilaže: 1. tri primjerka glavnog projekta, 2. izjavu projektanta da je glavni projekt izrađen u skladu s prostornim planom i drugim propisima u skladu s kojima mora biti izrađen, 3. pisano izviješće o kontroli glavnog projekta, ako je kontrola propisana, 4. potvrdu o nostrifikaciji glavnog projekta, ako je projekt izrađen prema starim propisima, 5. potvrde javnopravnih tijela da je glavni projekt izrađen u skladu s posebnim propisima, odnosno posebnim uvjetima i/ili dokaz da je podnio zahtjev za izdavanje tih potvrda, odnosno utvrđivanje tih uvjeta ako iste nisu izdane u roku propisanom ovim Zakonom, 6. potvrdu javnopravnog tijela da je glavni projekt izrađen u skladu s rješenjem o prihvatljivosti zahvata za okoliš ako se radi o zahvatu u prostoru za koji se prema posebnim propisima provodi postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš i/ili ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, 7. dokaz pravnog interesa za izdavanje građevinske dozvole i 8. dokaz da može biti investitor (koncesija, suglasnost ili drugi akt propisan posebnim propisom), ako se radi o građevini za koju je posebnim zakonom propisano tko može biti investitor.

Odredbom članka 109. stavak 1. točka 1. Zakona o gradnji smatra se izvadak iz zemljišne knjige iz kojeg je vidljivo da je investitor vlasnik ili nositelj prava građenja na građevnoj čestici ili građevini na kojoj se namjerava graditi.

           Odredbom članka 110. stavak 1. Zakona o gradnji propisano je kako je tijelo graditeljstva dužno izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da: 1. su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti, 2. su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta, 3. je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, 4. je glavni projekt izradila ovlaštena osoba, 5. je glavni projekt propisno označen, 6. je glavni projekt izrađen tako da je onemogućena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova, 7. je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

Među strankama ovog spora sporno je da li je zahvat u prostoru čija je gradnja dozvoljena pobijanom građevinskom dozvolom u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanima odredbama Generalnog urbanističkog plana Grada S. 8Službeni vjesnik Grada S. 5/06, 12/06, 4/08, 9/12, 5/14, 7/15, 7/18- GUP S.).

Tužitelj prigovara kako građevna čestica na kojoj je predviđena gradnja ima manju površinu od one propisane čl. 15. GUP-a S..Po ocjeni ovog suda ovakav navod tužitelja je neosnovan jer se navedena čestica, sukladno kartografskom prikazu "Građevinska područja naselja" Prostornog plana uređenja Grada S., nalazi unutar područja definiranog kao izgrađeno građevinsko područje naselja-mješovita namjena područja s pretežito neplanskom gradnjom. Za navedeno područje, sukladno odredbi čl. 33a GUP-a S., predviđena je minimalna površina građevne čestice od 200m2 a kojem kriteriju građevna čestica za koju je izdana građevinska dozvola odgovora. Također, planirana gradnja je u ostalim parametrima: maksimalni kig, maksimalni kis, maksimalna katnost, te minimalna udaljenost od granica građevne čestice u s skladu s odredbom čl. 33.a GUP-a S..

Što se tiče tužbenih navoda kojima se problematizira usklađenost građevnog pravca u postojećem uličnom potezu planirane gradnje, valja reći kako je po ocjeni ovog suda ispravno obrazloženje tuženika u kojem ističe kako se u konkretnom slučaju, uopće ne radi o situaciji  u kojoj postoji definirani usklađeni ulični potez. Naime, navedeno proizlazi iz Geodetskog projekta, i to iz izvoda iz katastarskog plana, geodetske situacije građevine priklopljene na . Sukladno odredbi čl. 33. a GUP-a S., ukoliko nema  definiranog građevnog pravca, minimalnu udaljenost od prometne površine utvrđuje nadležna služba  u postupku ishođenja uvjeta  priključka na prometnu mrežu, vodeći računa o lokalnim uvjetima i sigurnosti odvijanja prometa. Budući da spisu predmete prileži potvrda glavnog projekta izdana od nadležnog tijela Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, gospodarstvo, upravljanje prostorom i europske fondove od 12. siječnja 2018. godine iz koje proizlazi da su za navedenu gradnju ispunjeni posebni uvjeti, to se i ovaj prigovor tužitelja ukazuje neosnovanim.

Glede navoda tužitelja o tome da će planirana gradnja ugroziti stabilnost potpornog zida na njegovoj nekretnini, valja reći kako isto nije od utjecaja na zakonitost građevinske dozvole, odnosno osporenog rješenja tuženika, budući se isto odnosi na način izvođenja radova, te nije predmet postupka izdavanja građevne dozvole, a kako to pravilno navodi i tuženik u osporenom rješenju.

Obzirom na sve navedeno, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te temeljem  članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u točki 1. izreke presude.

Budući da tužitelji nisu uspjeli u ovom sporu, to je i njihov zahtjev za naknadom troška spora odbijen kao neosnovan.

Zainteresiranoj osobi koja je popisala trošak spora, u sladu s odredbom članka 79. stavak 1. i 4. ZUS-a, sukladnom tom popisu troška, priznat je trošak sastava odgovora na tužbu (1.000,00 kuna), te trošak pristupa na ročištu od 15. prosinca 2020. godine (1000,00 kuna) te pripadajući PDV, sve u ukupnom iznosu od 2.500,00 kuna.

Budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadom troška spora valjalo odbiti kao neosnovan.

 

U Splitu, 22. prosinca 2020. godine 

 

                            S U T K I NJ A

 

                              Ana Jurišić, v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

 

 

 

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ivana Barać

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu