Poslovni broj: 73 Pž-7238/2019-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 73 Pž-7238/2019-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja I. – I. N. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica L. L. A., odvjetnica u Odvjetničkom društvu S. i P. d.o.o., R., protiv tuženika V. V. d.o.o., OIB ..., P., radi isplate iznosa od 164.622,78 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja i presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-268/2018-12 od 24. rujna 2019., 22. prosinca 2020.

 

r i j e š i o  j e

 

I. Ukida se presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-268/2018-12 od 24. rujna 2019. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u točkama I. i II. njene izreke.

 

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci o trošku.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom u izreci citiranom presudom zbog ogluhe, prvostupanjski je sud obvezao tuženika da tužitelju, na ime izmakle koristi naknadi štetu u iznosu od 164.622,78 kn i to 9.145,71 kn mjesečno, počev od siječnja 2018. do 1. lipnja 2019., sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedene mjesečne iznose teče od svakog prvog u mjesecu za tekući mjesec pa do konačne isplate, a sve u roku od osam dana (točka I. izreke) te je naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.604,00 kn u roku od osam dana (točka II. izreke).

 

Iz obrazloženja presude proizlazi da je nakon provedenog dokaznog postupka, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, sud utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev koji se temelji na potraživanju s osnove naknade štete u visini izmakle dobiti u visini zakupnine poslovnog prostora kojeg tuženik neovlašteno koristi uz primjenu odredbe čl. 1046. i 1089. Zakona o obveznim odnosima. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda ispunile su se pretpostavke iz čl.

331.b st. 1. ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe.

 

 

Rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-268/2018-12 od 24. rujna 2019. dopuštena je preinaka tužbe kako je to tužitelj naznačio u podnesku od 7. svibnja 2019. pozivom na čl. 190. Zakona o parničnom postupku.

 

Protiv navedene presude u točkama I. i II. njene izreke tuženik je istaknuo zakonski razlog za žalbu da mu nezakonitim postupanjem nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom u smislu odredbe čl. 354. st. 2. t. 5. Zakona o parničnom postupku jer mu sud nakon donošenja rješenja o dopuštanju preinake nije dostavio na očitovanje tako preinačenu tužbu. Ističe i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Potražuje troškove žalbenog postupka u visini sudske pristojbe na žalbu koju ne popisuje.

 

U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode tuženika, te predlaže odbiti tuženikovu žalbu i u pobijanom dijelu potvrditi presudu uz naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu. Tužitelj smatra da osnovanost tužbenog zahtjeva neprijeporno proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da je tuženik bez pravne osnove, odnosno ovlaštenja tužitelja posjedovao predmetni poslovni prostor, kojeg nije predao niti na poziv tužitelja, čime je spriječio tužitelja u namjeri posjedovanja predmetnog prostora te time tužitelju prouzročio štetu.

 

Žalba tuženika je osnovana.

 

Ispitavši pobijanu presudu zbog ogluhe u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13 i 14. ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pobijana presuda zbog ogluhe donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava. Razlozi na kojima sud prvog stupnja utemeljuje odluku o usvajanju tužbenog zahtjeva posljedica su pogrešne primjene materijalnog prava na koji žalbeni razlog ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu u vidu izmakle koristi zbog nemogućnosti ostvarivanja prihoda iznajmljivanjem predmetnog poslovnog prostora u mjesečnom iznosu od po 9.145,71 kn za razdoblje od jedanaest mjeseci i to od 1. prosinca

2017. do 31. listopada 2018., te za daljnje razdoblje od studenog 2018. do 1. lipnja 2019., dakle za dodatnih sedam mjeseci, pa do isplate (tužba je podnesena 10. listopada 2018.).

 

Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine k.č. br 4015, u naravi zgrada i dvorište, površine 498 m2, upisane u zk.ul. 1515, k.o. P., koja se nalazi na adresi M. V. 20 u P., a tuženik da je u posjedu predmetne nekretnine od 8. studenog 2013. Stranke su 8. studenog 2013. zaključile Ugovor o zakupu te je tuženik na temelju tog ugovora ušao u posjed nekretnine, a rok na koji je ugovor bio sklopljen istekao je 8. studenog 2016. Kako je Ugovor o zakupu istekao, a tuženik je u posjedu nekretnine bez pravnog osnova, to je tužitelj podnio tužbu radi predaje u posjed koji se pred prvostupanjskim sudom vodi pod poslovnim brojem P-46/2017 i u kojem je 26. travnja 2018. donijeta prvostupanjska presuda u kojoj je prihvaćen tužbeni zahtjev, te je sud naložio tuženiku da preda predmetnu nekretninu u posjed tužitelju. Tužitelj potražuje naknadu za korištenje te zatezne kamate za svaki pojedinačni mjesečni iznos zakupnine tekuće od prvog u mjesecu za protekli mjesec. Stranke u spornom razdoblju nisu bile u ugovornom odnosu.

Ovdje najprije, treba ukazati na čl. 331.b st. 1. ZPP-a u kojemu je propisano da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno uvjetima: 1. ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2. ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3. ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4. ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

 

Žalitelj navodi da mu zbog nezakonitog postupanja nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom jer je prvostupanjski sud, nakon što je dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva rješenjem od 24. rujna 2019. za iznos zakupnina za razdoblje od studenog

2018. do lipnja 2019. godine, propustio tako preinačenu tužbu dostaviti tuženiku na očitovanje.

 

Iz stanja spisa proizlazi da je dostava tužbe na odgovor, kao i tužiteljevog podneska od

7. svibnja 2019. kojim je preinačio tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva za daljnje razdoblje od studenog 2018. do lipnja 2019. godine, a koje je prvostupanjski sud izvršio putem oglasne ploče, bila uredna budući da je izvršena sukladno odredbi iz čl. 134.a st. 1. tada važećeg Zakona o parničnom postupku, a žalbom se urednost dostave ne dovodi u pitanje.

 

Sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

 

Dakle, prvostupanjski sud je imao ovlast dopustiti preinaku tužbe iako se tuženik nije očitovao na preinaku tužbe, a nakon donošenja rješenja kojim je dopustio preinaku tužbe, očito smatrajući da je to svrsishodno, nije bio dužan ostaviti tuženiku vrijeme potrebno da se može pripremiti za raspravljanje po preinačenoj tužbi budući da to tuženik nije tražio, a kako mu je ranije podnesak tužitelja od 7. svibnja 2019. uredno dostavljen, za očitovanje po preinačenoj tužbi imao je dovoljno vremena u smislu odredbe čl. 190. st. 7. ZPP-a.

 

Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada se pozivao na naknadu štete nastale tužitelju u smislu odredbe čl. 1046. i 1089. Zakona o obveznim odnosima. Žalitelj s pravom ukazuje na to kako je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo zaključiti da ne postoje uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe stoga što se o osnovanosti tužbenog zahtjeva ne može zaključiti iz činjenica navedenih u tužbi, dakle, nije ispunjen uvjet iz čl. 331.b st. 1. t. 3. ZPP-a.

 

Naime, prema činjenicama iznesenim u tužbi, za odlučivanje o predmetnom tužbenom zahtjevu mjerodavna je odredba čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 141/06, 148/08, 38/09 i 153/09; dalje: ZVSP).

 

Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVSP-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed. Nepošteni posjednik tuđe stvari stvar mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario (čl. 165. st. 1. ZVSP-a). Kako je tuženik, po činjeničnom supstratu tužbe, od 2017. godine (pokrenut spor radi predaje u posjed) nepošteni posjednik nekretnine te da je u spornom razdoblju u posjedu poslovnog prostora bio bi obveznik plaćanja naknade odnosno koristi u smislu odredbe članka prema odredbi čl. 165. ZVSP-a i to zbog korištenja poslovnih prostora u vidu neplaćanja zakupnine tužitelju i to u visini pojedinog mjesečnog iznosa prema sadržaju ranije važećeg ugovora o zakupu.

 

Imajući u vidu navedeno, žalbeni sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi.

 

Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a pobijanu presudu valjalo je ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

U nastavku postupka sud prvog stupnja provesti će dokazni postupak u granicama dokaznih prijedloga stranaka, pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, uz navođenje razloga o odlučnim činjenicama, uzevši u obzir žalbene navode tuženika te donijeti valjanu i na zakonu osnovanu odluku uz pravilnu primjenu materijalno pravnih propisa.

 

Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučiti će sud u konačnoj odluci.

 

Zagreb, 22. prosinca 2020.

 

Sudac

Gorana Aralica Martinović, v.r.