- 1 -              Revd 880/2020-2

Broj: Revd 880/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tužitelja i tužene protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž R-791/19-2 od 11. prosinca 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda Splitu poslovnog broja Pr-1099/16 od 10. srpnja 2019., u sjednici održanoj 22. prosinca 2020.,

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Prijedlog tužene za dopuštenje revizije se odbacuje.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

Tužitelj i tužena su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj GžR-791/19-2 od 11. prosinca 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-1099/16 od 10. srpnja 2019., pozivom na odredbu članka 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP).

U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj smatra da pitanje kako ga je postavila tužena nije važno za odluku u ovom sporu jer o istom već postoji ustaljena praksa revizijskog suda, te se predlaže da se prijedlog za dopuštenje revizije tužene odbaci kao nedopušten, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije prvo postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu, jer je u tom smislu pravno shvaćanje u pobijanoj odluci podudarno s pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud zauzeo u nizu svojih odluka (tako npr. u odlukama Revr 648/14, Revr 131/13, Revr 635/13, Revr 1119/13).

U pogledu drugog i trećeg pravnog pitanja tužitelj ne navodi odgovarajuće razloge važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, u odlukama na koje se tužitelj poziva (odluka Županijskog suda u Bjelovaru poslovnog broja Gž R-28/19 i Županijskog suda u Karlovcu poslovnog broja Gž R 34/18) drugostupanjski sudovi nisu izrazili pravno shvaćanje da bi se konkretni rad (koji je u pobijanoj odluci vrednovan kao vrijeme odmora i nije se obračunavao), mogao vrednovati po osnovama iz čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 92/04), odnosno čl. 57., u svezi čl. 44. st. 4. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 93/08). O mogućnosti kvalificiranja ovoga rada kao prekovremenog, ovaj je sud, kako je navedeno, već izrazio pravno shvaćanje. Nadalje, činjenična situacija u okolnostima u kojima je revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje u odluci poslovnog broja Revr 466/07 i Revr 1668/12 (na koju se također poziva tužitelj) je neusporediva s predmetnom, jer se ovdje, za razliku od tamo razmatrane, radi o činjenici višednevnog 24-satnog boravka na brodu, a ne o dolasku na posao/odlasku s posla u kumulativnom trajanju (povrh formalnog radnog vremena) od nekoliko minuta do dva i pol sata (odluka poslovnog broja Revr 466/07, na čije pravno shvaćanje se poziva i u odluci Revr 1668/12). Niti u ostalim odlukama revizijskog suda, koje se navode u prijedlogu za dopuštenje revizije nije u pogledu ovih pitanja izraženo nepodudarno pravno shvaćanje.

U odnosu na prijedlog za dopuštenje tužene, postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer odgovor na postavljeno pitanje ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

Slijedom toga u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.

Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 22. prosinca 2020.

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.