1                          Poslovni broj: 18 UsImio-376/20-5

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

          Put Supavla 1

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke R. Ć., u upravnom sporu tužitelja S. J. iz D. B. .., H., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, radi invalidske mirovine, dana 22. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„Tužba se uvažava.

Poništava se rješenje tuženika Klasa: UP/II 141-02/201-01, Urbroj: 341-99-05/3-20-1652 (broj spisa 377542) od 20. srpnja 2020.

Predmet se vraća tuženiku na novi postupak.“

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 141-02/201-01/03130942375, Urbroj: 341-99-05/3-20-1652 (broj spisa ..) od 20. srpnja 2020., odbijena je žalba tužitelja izjavljena  protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje HZMO), Područne službe u Splitu,

Klasa: UP/I-141-02/19-01/03130942375, Urbroj: 341-18-05/3-19-39440 od 15. siječnja 2020., a kojim rješenjem je tužitelju, rođenom 20. studenog 1954, korisniku invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad odbijen zahtjev za promjenu uzroka nastanka invalidnosti.

              U tužbi tužitelja se u bitnome navodi da je Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u svom nalazu i mišljenju od 15. svibnja 2020., obrazloženje kojeg dijelom citira, potvrđena ocjena vještaka iz prvog stupnja u smislu da kod tužitelja postoji bolest 60% u svezi s člankom 2. stavak 2. ZOPHBDR-a i bolest od 40% izvan tih okolnosti. Ističe se da tužitelj energično osporava navode pobijanog rješenja te se u bitnome navodi da u posljednje vrijeme dolazi do pogoršanja psihičkog stanja, da se stoga  ponovno javlja u R. K…S.,  da se nakon pregleda utvrđuje akutizacija teškog kronificiranog PTSP-a uz izražene trajne promjene osobnosti te komorbidnu depresivnost, da su  utvrđene  dijagnoze PTSP teški kronificirani oblik (F.43.1.) trajne promjene osobnosti i ponavljajući depresivni poremećaj (F.33.2.) koje smetnje da se ogledaju u preživljavanju traumatskih ratnih događaja uz anksioznost, slabljenje koncentracije i pamćenja, umor, ahedoniju, povlačenje i izbjegavanje društva. Unatoč provedenoj intenzivnoj terapiji da je postignut ograničeni terapijski odgovor u smislu zaustavljanja daljnjeg pogoršavanja i ublažavanja anksioznosti, ali da i dalje zaostaju kronificirane smetnje uzrokovane PTSP-om težeg stupnja komplicirane depresijom i trajnim promjenama osobnosti koji su prediktori loše prognoze. Navodi se da je tužitelj liječen  individualnom i grupnom psihoterapijom, bez postizanja željenog terapijskog rezultata (nalaz od 3. listopada 2018.). te da je od tada u kontinuiranom ambulantnom psihijatrijskom tretmanu.

Nalaz psihologa R. K. S. od 17. prosinca 2018. da ukazuje na simptome PTSP-a koji su klinički značajno izraženi te da su depresivne tegobe visokog intenziteta. Ostala ambulantna medicinska dokumentacija da govore o pogoršanju stanja bez terapijskog odgovora, nedostupne korekcije. Tužba se nadalje poziva na odredbe članka 67. stavak 1.,   68. stavak 1., 2., 3. i 4. Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 67/17, 56/18 – u nastavku: Uredba) navodeći da je  u konkretnom slučaju Vijeće viših vještaka trebalo postupiti po citiranim odredbama Uredbe a ne samo nekritički složit se sa ocjenom Vijeća vještaka da njihovu ocjenu smatra pravilnom. U žalbenom postupku Vijeće viših vještaka da samo ponavlja tijek postupka, odnosno medicinsku dokumentaciju koju da tumači kako njima odgovara, mada da je iz iste razvidno bitno pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja (psihički vezano za sudjelovanje u Domovinskom ratu) a posebno kada se vide i utvrđene dijagnoze, te  da postoji pogoršanje depresivne simptomatike iz kruga PTSP-a i trajnih promjena osobnosti. Slijedom navedenog Vijeće viših vještaka smatra da nema osnova za promjenu ocjene u skladu sa navodima žalbe. Vijeće viših vještaka da upire u bolesti, odnosno kontraindikacije utvrđene još 1979. g. a po radnom mjestu građevinskog radnika, te da navodi da se predmetne bolesti, budući su nastale prije Domovinskog rata, ne mogu uzeti kao bolesti u svezi sa člankom 2. stavak 2. ZOPHBDR. Međutim, da nije jasno ni prije, a ni sada, zašto Vijeće viših vještaka navodi da takve bolesti koje nisu nastale u svezi sa člankom 2. stavak 2. ZOPHBDR opet sudjeluju sa 40% u ukupnom gubitku radne sposobnosti, iako da je od njihovog nastanka prošlo preko 40 godina, odnosno da nije obrazloženo zašto nepobitno pogoršanje psihičkog stanja u vidu opisanih dijagnoza navedenim u medicinskoj dokumentaciji nastala u svezi sa člankom 2. stavak 2. ZOPHBDR, opet sudjeluju sa 60% u ukupnom gubitku radne sposobnosti, odnosno takvu tvrdnju Vijeće viših vještaka da ničim nije obrazložilo. Ističe se nadalje da Sud vrši pravnu a ne medicinsku kontrolu nalaza i mišljenja. Ako utvrdi da ono što vještaci tvrde nije dokazano u medicinskoj dokumentaciji bez obzira kako je oni tumače, takav nalaz da treba proglasiti nevaljanim i nezakonitim, budući se na njemu nije moglo temeljiti donošenjem zakonitog i pravilnog rješenja i cijeli predmet vratiti tuženiku na novi postupak i odlučivanje, poštujući primjedbe i pravna shvaćanja u skladu sa odredbom čl. 81. st. 2.ZUS-a. U tom pravcu da govori i presuda Upravnog suda u Splitu, broj UsImio-58/19-7 od 5. rujna 2019. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se njegova tužba uvaži te da se osporavano rješenje tuženika poništi i predmet vrati na ponovni postupak.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ovlaštena vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje Zavod za vještačenje) oba stupnja da su suglasna da kod tužitelja nastavno postoji opća nesposobnost za rad sa uzrokom 60% bolest u svezi sudjelovanja u Domovinskom ratu i 40% bolest izvan tih okolnosti nastavno od 7. studenog 2011. Slijedom navedenog tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije. 

Tužitelj se nije očitovao na tuženikov odgovor na tužbu iako mu je  uredno dostavljen. 

U smislu odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 - dalje: ZUS-a) sud je odlučio bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a)  i utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je da je tužitelju rješenjem HZMO, Područne službe  Splitu, broj: .. od 18. prosinca 2007., počevši od 1. siječnja 2005., određena invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovana 60% bolešću, koja je neposredna posljedica sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 40% bolešću izvan tih okolnosti.

Tužitelj je putem izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite dana 12. rujna 2019. podnio zahtjev za promjenom uzroka nastanka invalidnosti.

Postupajući po zahtjevu tužitelja prvostupanjsko tijelo pribavilo je nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, Područne službe u Splitu, evidencijski broj vještačenja .. od 03. siječnja 2020. Iz ovog nalaza i mišljenja proizlazi da tužitelj sada navodi pogoršanje psihičkih tegoba u smislu egzistencijalne problematike, da su ustanovljene trajne promjene osobnosti koje su posljedica izrazito teškog oblika PTSP-a te da navodi smetnje zbog učestalog kašljanja i povremene dispneje te da se sprema na pulmološku obradu. Prema ovom nalazu i mišljenju kod tužitelja i dalje postoji ista invalidnost i opća nesposobnost za rad uzrokovana 60% bolešću koja je neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 40% bolešću izvan tih okolnosti.

              Na temelju navedenog nalaza i mišljenja prvostupanjskim rješenjem od 15. siječnja 2020. zahtjev tužitelja je odbijen.

              Tužitelj je na prvostupanjsko rješenje izjavio žalbu povodom koje je sukladno članku 133. stavak 3. ZOMO-a tuženik pribavio nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje Središnjeg ureda u Zagrebu, evidencijski broj vještačenja: .. od 15. svibnja 2020. Iz ovog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj dana 29. lipnja 2011. tražio ponovno vještačenje jer smatra da su sva njegova stanja i oboljenja vezana uz posljedice Domovinskog rata, da u zadnjih godinu i pol dana ima jakih vertebrogenih smetnji sa slabinskom kralježnicom, da mu se bolovi spuštaju niz obje noge više desno, da ga hvataju bolni grčevi u listovima, da je 2001. operirao lijevo koljeno, da ga ne može potpuno saviti odnosno da su mu kretnje smanjene, da je prema nalazu ortopeda od 31. svibnja 2011. kandidat za TEP oba koljena te potencira egzistencijalnu problematiku radi čega je tjeskoban, depresivan i beznadežan. Tada je utvrđeno da je adipozan, teže pokretan uz protekciju dolaktne štake, da je nalaz na plućima kao i ranije, da je lijevo koljeno u fleksiono-ekstenzijskj kontrakturi bez izljeva, čujnih finih intraartikuliranih kreptacija, PVM LS kralježnice bolno napeta, da je funkcionalni kapacitet smanjen, da je lasegue desno pozitivan na 60 st., desni RAT oslabljen, dizestezije i parestezije niz desnu nogu a ostalo kao i ranije.

Nadalje proizlazi da je Vijeće viših vještaka pregledalo 4  nalaza psihijatra od 18. siječnja 2019 do 03. prosinca 2019, nalaz psihologa od 17. prosinca 2018., nalaz K. S., Regionalni centar za psihotraumu od 03. listopada 2018. i 28. svibnja 2019. te K. S., Kinika za psihijatriju, Dnevna bolnica od 23. travnja 2019. te su u nalazu i mišljenju navedene i dijagnoze. Navedeno je i to da je tužitelj izjavio žalbu jer smatra da je uzrok invalidnosti 100% bolest u svezi sudjelovanja u Domovinskom ratu, da vještak nije obrazložio zašto uzrok nije veći od utvrđenih 60% bolesti u svezi rata, da je njegovo zdravstveno stanje u pogoršanju, da boluje od PTSP-a, trajnih promjena osobnosti i ponavljajućeg depresivnog poremećaja, da je liječen individualnom i grupnom psihoterapijom bez postizanja željenog terapijskog rezultata te da je u kontinuiranom ambulantnom psihijatrijskom tretmanu. Vijeće viših vještaka nakon analize žalbenih navoda te pregleda svih prethodnih vještačenja i priložene medicinske dokumentacije navodi da je tužitelj, koji je rođen 20. studenog 1954., dragovoljac Domovinskog rata, da je istome nakon kumulativne ratne psihotraumatizacije tijekom ratnog iskustva u Domovinskom  dijagnosticiran kronični PTSP, da se stanje unatoč liječenju nije popravilo, da su u  komorbiditetu kronična bolna stanja te kontinuirano liječenje po fizijatru, ortopedu i neurokirurgu poradi perzistirajućih križobolja, tj. obostranih lumboishijalgija te da je uz to kandidat za ugradnju TEP-a lijevog koljena.  Nadalje, se navodi da iz dokumentacije proizlazi da je tužitelj prije bio građevinski radnik na poslovima varioca, da je vještačen kao građevinski radnik zbog inhalacije stranog tijela te teške operacije desnog plućnog krila, da je  vijeće vještaka 26. rujna 1979. utvrdilo da postoji gubitak sposobnosti za rad na svojem poslu te da postoji preostala radna sposobnost jer može raditi na radnom mjestu koje nije vezano za teži fizički rad kao i jako zagađenu atmosferu. Imajući u vidu da je navedeno ostvareno prije početka Domovinskog rata, Vijeće viših vještaka cijeni da isto tužitelj nije mogao zadobiti kao bolest u svezi s članka 2. stavak 2. te da uzrok kasnije nastale opće nesposobnosti za rad, ostaje cijenjena 40% bolest koja nije u svezi s člankom 2. stavak 2. ZOPHBDR-a. Vijeće viših vještaka zaključno navodi da se stoga kao uzrok već prije poznate opće nesposobnosti za rad 7. studenog 2001., potvrđuje mišljenje vijeća vještaka iz prvog stupnja od 3. siječnja 2020., bolest u svezi člankom 2. stavak 2. ZOPHBDR 60% i bolest koja nije u svezi člankom 2. stavak 2. ZPHBDR-a 40% nastavno od 7. studenog 2001., datuma kada je zadnje utvrđen uzrok opće nesposobnosti za rad tužitelja.

Polazeći od suglasnih nalaza i mišljenja ovlaštenih vještak oba stupnja tuženik je osporavanim rješenjem od 20. srpnja 2020. žalbu tužitelja odbio.

Tužitelj u tužbi u bitnome prigovara nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka, na kojem je utemeljeno osporavano rješenje.

Ovaj sud tužbene prigovore tužitelja drži neosnovanim.

Naime, suprotno tužbenim navodima, Vijeće viših vještaka je, po ocjeni ovoga suda, postupilo sukladno odredbama 67. stavak 1. te   članka 68. stavak 1., 2., 3. i 4. Uredbe te je nalaz i mišljenje Vijeća vještaka od 03. siječnja 2020. ocijenilo pravilnim, nakon što je analiziralo žalbene navode tužitelja, pregledalo cjelokupnu medicinsku i drugu dokumentaciju u spisu, a što jasno proizlazi nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka od 15. svibnja 2020. te obrazloženja istog. Suprotno tužbenim navodima ovaj sud drži da je Vijeće viših vještaka pravilno ocijenilo da  zdravstvena stanja tužitelja kada je 1979. vještačen kao građevinski radnik zbog  inhalacije stranog tijela te teške operacije desnog plućnog krila nisu bolesti koje je mogao zadobiti u svezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Naime, evidentno je da se radi o bolesnim stanjima koja su nastala daleko prije tužiteljevog sudjelovanja u Domovinskom ratu, da u svezi istih nema promjena te je stoga Vijeće viših vještaka pravilno ocijenilo da se ne radi o bolesti u svezi članka 2. stavak 2. ZOPHBDR-a te da uzrok kasnije nastale opće nesposobnosti za rad, ostaje cijenjena 40% bolest koja nije u svezi s člankom 2. stavak 2. ZOPHBDR-a.

Nadalje, tužitelj se u tužbi poziva na nalaze o 03. listopada 2018. te od 17. prosinca 2018. u bitnome navodeći da je evidentno da je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja i to psihičkog  vezanog uz Domovinski rat. Iz nalaza i mišljenja Vijeća vještaka od 03. siječnja 2020. proizlazi da tužitelj sada navodi pogoršanje psihičkih tegoba u smislu egzistencijalne problematike te da navodi smetnje zbog učestalog kašljanja i povremene dispneje te da se sprema na pulmološku obradu. Nadalje iz nalaza i mišljenja Vijeća vještaka kao i nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka nedvojbeno proizlazi da su, pored ostale dokumentacije, analizirani i navedeni nalazi na koje upire tužitelj,  te da je Vijeće viših vještaka analiziralo i navode tužiteljeve žalbe na prvostupanjsko rješenje te su navedene i dijagnoze u odnosu na prvobitno stanje kao i one koje utječu na ocjenu. Vijeće viših vještaka je u svom nalazu i mišljenju opisalo zdravstvene tegobe tužitelja te je sukladno medicinskoj dokumentaciji utvrdilo da je tužitelju nakon kumulativne ratne psihotraumatizacije tijekom ratnog iskustva u Domovinskom  dijagnosticiran kronični PTSP te da se stanje unatoč liječenju nije popravilo. Navode i to da su u komorbiditetu kronična bolna stanja te kontinuirano liječenje po fizijatru, ortopedu i neurokirurgu poradi perzistirajućih križobolja, tj. obostranih lumboishijalgija te da je uz to kandidat za ugradnju TEP-a lijevog koljena.  Obzirom na navedeno, nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka, po ocjeni ovoga suda, a suprotno tužbenim navodima, nije u suprotnosti sa medicinskom i drugom dokumentacijom tužitelja. Za istaći je da iz nalaza na koje se poziva tužitelj u tužbi (prvi pregled u RCP-u od 03. listopada 2018. te psihologijski nalaz i mišljenje od  17. prosinca 2018.) proizlazi da je tužitelj, nakon 2011.godine, rezigniran odnosom tadašnjih institucija, prestao  odlaziti  na kontrole te da je samonicijativno uzimao lijekove za smirenje i protiv nesanice kada bi se uznemirio, da je liječenje je nastavio  tek u listopadu 2018. kada mu je preporučen nastavak liječenja. Za reći je i to da je tužitelj uz tužbu priložio medicinsku dokumentaciju koja već prileži spisu tuženog tijela, a koja je, kako je i gore navedeno uzeta u obzir pri donošenju nalaza i mišljenja vještaka u prvom i drugom stupnju. Tužitelj nije predložio izvođenje relevantnih dokaza kojima bi ocjenu nadležnih tijela vještačenja doveo u sumnju (npr. vještačenje po sudskom vještaku odgovarajuće specijalnosti u ovom upravnom sporu).

Uzevši u obzir sva prednja utvrđenja ovaj sud nema razloga ne prihvatiti pravilnim utvrđenja nadležnih tijela vještačenja da kod tužitelja i dalje postoji ista invalidnost i opća nesposobnost za rad uzrokovana 60% bolešću koja je neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (članak 2. stavak 2. ZOPHBDR-a) i 40% bolešću izvan tih okolnosti. Nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka je po ocjeni ovoga suda, suprotno tužbenim navodima, u dostatnoj mjeri obrazložen, izrađen je sukladno pravilima medicinske struke te mjerodavnim odredbama ZOMO i Uredbe te je stoga služio kao valjana osnova za donošenje osporavanog rješenja tuženika. Tužitelj, kako je već gore navedeno, nije predložio izvođenje dokaza kojima bi doveo u sumnju nalaz i mišljenje stručnih  tijela vještačenja u upravnom postupku.

U svemu izloženom, osporavano rješenje tuženika je zakonito, u predmetnom upravnom postupku nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

Slijedom svega navedenog, a obzirom da nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 22. prosinca 2020.

                                                                                                                                            S U D A C

 

                                                                                                                                            Marica Goreta, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka  iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (u tri primjerka), putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

R. Ć.