- 1 -              Rev 832/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 832/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz P.1, OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. K., E. B., M. H. M., I. R., B. P., S. P. S. i N. K., R., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u P.2, Stalnoj službi u P.3, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa (ovrhe) nedopuštenim, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2172/15-2 od 18. rujna 2017., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj Gž-2172/15-3 od 25. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-2353/15-10 od 18. rujna 2015., u sjednici održanoj 22. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuju se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2172/15-2 od 18. rujna 2017., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Gž-2172/15-3 od 25. listopada 2017. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-2353/15-10 od 18. rujna 2015. u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao i zahtjev za nalaganje Agenciji da u Jedinstvenom registru računa briše oznaku blokade račune i oznaku zabrane raspolaganja oročenim novčanim sredstvima i sudi:

 

Proglašava se u cijelosti nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika M. Š., OIB: ..., iz P.1, temeljem zahtjeva za izravnu naplatu Republike Hrvatske od dana 9. ožujka 2015. godine, a na temelju zadužnice od 22. prosinca 2004. godine izdane od M. Š. iz P.1.

 

Nalaže se Agenciji da u Jedinstvenom registru računa briše oznaku blokade računa i oznaku zabrane raspolaganja oročenim novčanim sredstvima, upisanih temeljem zahtjeva za izravnu naplatu Republike Hrvatske od dana 9. ožujka 2015. godine, podnesen na temelju zadužnice od 22. prosinca 2004. godine izdane od M. Š. iz P.1.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2172/15-2 od 18. rujna 2017., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Gž-2172/15-3 od 25. listopada 2017. i presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-2353/15-10 od 18. rujna 2015. u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 12.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od svake pojedine obustave do isplate, kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj P-2353/15-10 od 18. rujna 2015. suđeno je:

 

''I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

Proglašava se u cijelosti nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika M. Š., OIB: ..., iz P.1, temeljem zahtjeva za izravnu naplatu Republike Hrvatske od dana 09. ožujka 2015. godine, a na temelju zadužnice od 22. prosinca 2004. godine izdane od M. Š. iz P.1.

 

Nalaže se Agenciji da u Jedinstvenom registru računa briše oznaku blokade računa i oznaku zabrane raspolaganja oročenim novčanim sredstvima, upisanih temeljem zahtjeva za izravnu naplatu Republike Hrvatske od dana 09. ožujka 2015. godine, podnesen na temelju zadužnice od 22. prosinca 2004. godine izdane od M. Š. iz P.1.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 12.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od svake pojedine obustave prema eskontnoj stopi HNB koja vrijedi zadnjeg dana polugodišta koje prethodi polugodištu za koje se određuje stopa uvećanoj za pet postotnih poena, pa do isplate, sve u roku od 15 dana, a pod prijetnjom ovrhe.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana presuđenja prema eskontnoj stopi HNB koja vrijedi zadnjeg dana polugodišta koje prethodi polugodištu za koje se određuje stopa uvećanoj za pet postotnih poena, pa do isplate, sve u roku od 15 dana, a pod prijetnjom ovrhe.

 

II Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 178.000,00 kn (slovima: stosedamdesetosamtisućakuna) u roku od 15 dana.''

 

Presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2172/15-2 od 18. rujna 2017., ispravljenom rješenjem istoga suda poslovni broj Gž-2172/15-3 od 25. listopada 2017., žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, te je ujedno odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinačiti pobijanu presudu, odnosno ukinuti drugostupanjsku ili obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav revizije te trošak sudske pristojbe na reviziju.

 

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužitelja, drugostupanjski je sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge koji je pravno relevantno opravdavaju i iz kojih se presuda može ispitati, pa nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.

11. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika - ovdje tužitelja, temeljem zahtjeva tuženika za izravnu naplatu zadužnice, a sporno je pitanje primjene zastarnog roka za podnošenje zadužnice na naplatu.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je 22. prosinca 2004. između C. b. d.d. S. (u ime i za račun Fonda ...) kao kreditora i tvrtke B. d.d., zastupane po direktoru S. Š., kao korisnika, sklopljen Ugovor o kreditu broj ... na iznos kredita 17.000.000,00 kn,

 

- da je tražbina po predmetnom Ugovoru o kreditu dospjela 30. lipnja 2007.,

 

- da je kao sredstvo osiguranja povrata kredita korisnik, među ostalim, obvezan dostaviti „1 običnu zadužnicu vlasnika tvrtke korisnika“,

 

- da je 22. prosinca 2004. tužitelj izdao običnu zadužnicu kojom je dao suglasnost da se radi naplate novčane tražbine po Ugovoru o kreditu zaplijene svi njegovi računi do iznosa navedenog u zadužnici, i zaplijenjeni iznos izravno isplati C. b. d.d. S.,

 

- da je potpis tužitelja na zadužnici potvrđen od strane javne bilježnice 27. prosinca 2004. pod brojem OV-3628/04,

 

- da je 9. srpnja 2014. između C. b. d.d. u stečaju i Republike Hrvatske Ministarstva ... kao pravnog slijednika Fonda ... sklopljen ugovor o prijenosu prava iz predmetne zadužnice,

 

- da je tuženica 9. ožujka 2015. podnijela Financijskoj agenciji zahtjev protiv tuženika za naplatu iznosa 17.000.000,00 kn temeljem predmetne zadužnice,

 

- da je tužitelj pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-2353/15-10 od 18. rujna 2015. upućen u parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14, dalje: OZ), povodom iznesenog prigovora zastare.

 

Polazeći od utvrđenja da je tražbina po predmetnoj zadužnici dospjela 30. lipnja 2007., nižestupanjski su sudovi, vodeći računa o pravnoj naravi i učinku zadužnice iz čl. 183. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03 i 194/03 - dalje: OZ/96), ocijenili da je tužitelj zadužnicu podnio na naplatu Financijskoj agenciji unutar zastarnog roka od 10 godina predviđenog čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO/05), odnosno čl. 379. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO/91), radi čega su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Takvo shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

 

Na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/18) održanoj 19. studenoga 2018. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

 

"Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05)."

 

Odredbom čl. 183. st. 1. OZ/96, koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja zadužnice, propisano je da dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke ili druge pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Odredbom čl. 183. st. 7. OZ/96 određeno je da isprave iz stavaka 1. i 2. toga članka imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

 

U konkretnom slučaju, riječ je o zadužnici izdanoj sukladno odredbi čl. 183. st. 1. OZ/96, koja je privatna isprava s javno ovjerenim potpisom izdavatelja (tužitelja) te nije potvrđena (solemnizirana) od javnog bilježnika.

 

Stoga u odnosu na potraživanje iz zadužnice nema mjesta primjeni zastarnog roka od 10 godina iz čl. 233. ZOO/05, već se u odnosu na to potraživanje primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina propisan odredbom čl. 225. ZOO/05.

 

Zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 215. st. 1. ZOO/05).

 

Budući da je zadužnicom osigurana tražbina iz Ugovora o kreditu dospjela 30. lipnja 2007., tuženica kao vjerovnica je od 1. srpnja 2007. imala pravo zahtijevati ispunjenje te tražbine. Tuženica je zahtjev za izravnu naplatu podnijela 9. ožujka 2015., dakle, po proteku petogodišnjeg zastarnog roka.

 

Pritom valja reći da se ne mogu prihvatiti navodi tuženice koja je tvrdila da je došlo do prekida zastarijevanja njenim poduzimanjem radnji radi osiguranja i naplate tražbine prema dužniku iz osnovnog pravnog posla, pa da stoga prekid zastarijevanja djeluje i prema tužitelju kao jamcu (čl. 126. st. 3. ZOO/05 u vezi čl. 241. ZOO/05).

 

Odredbom čl. 104. ZOO/05 propisano je da se ugovorom o jamstvu jamac obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini, dok je odredbom čl. 105. ZOO/05 propisano da ugovor o jamstvu obvezuje jamca samo ako je izjavu o jamčenju učinio u pisanu obliku.

 

U konkretnom slučaju, iz predmetnog Ugovora o kreditu, kao osnovnog pravnog posla, proizlazi da je ugovor sklopljen između C. b. d.d. S. (u ime i za račun Fonda ...) kao kreditora i tvrtke B. d.d. (zastupane po direktoru S. Š.) kao korisnika kredita, te da tužitelj u tom ugovoru nije naznačen kao jamac, niti je taj ugovor potpisao u svojstvu jamca ili pak dužnika.

 

Slijedom navedenog, iz predmetnog Ugovora o kreditu, kao niti iz sadržaja zadužnice, ne proizlazi da bi tužitelj izdao zadužnicu kao jamac po osnovnom pravnom poslu.

 

U tom smislu, također je neosnovano pozivanje tuženice na odredbu čl. 183. st. 2. OZ/96, jer iz te odredbe ne proizlazi da bi tužitelj izdavanjem zadužnice temeljem zakona preuzeo obvezu u svojstvu jamca platca.

 

Naime, obveza iz zadužnice je apstraktna obveza - neovisna od pravnog posla u svezi s kojim je sačinjena i predana (tako i Rev-2367/14 od 26. travnja 2016.).

 

Sukladno odredbi čl. 241. ZOO/05, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

 

Budući da u konkretnom slučaju tuženica prema tužitelju nije poduzela takvu radnju radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, to nije došlo do prekida zastarijevanja prema tužitelju.

 

Slijedom iznesenog, obzirom da je nastupila zastara tražbine ostvaren je žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, te ovrha na temelju izdane zadužnice nije dopuštena.

 

Budući da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i presuditi kao u izreci presude.

 

No,budući da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje glede zahtjeva tužitelja za isplatu ostalo nepotpuno utvrđeno te nema uvjeta za preinaku pobijane presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a riješiti kao u izreci rješenja i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a), a o troškovima revizije odlučit će se u konačnoj odluci (č1. 166. st. 3. i 4. ZPP-a).

 

Zagreb, 22. prosinca 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.