Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev-x 816/2016-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 816/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz Z., OIB: koga zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Odvjetničkom društvu D. i p. j.t.d. iz Z., protiv tuženika S. P. iz Z., OIB: koga zastupa punomoćnik I. B., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. -7555/14-2 od 15. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. P-9160/07-52 od 9. rujna 2014., u sjednici održanoj 22. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuju presuda Županijskog suda u Zagrebu br. -7555/14-2 od 15. ožujka 2016. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. P-9160/07-52 od 9. rujna 2014., i sudi:

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 132.935,88 EUR sa zateznom kamatom na iznos od 260.000,00 DEM tekućom od 31. prosinca 1998. do 28. veljače 2002. po stopi koju Z. b. d.d. plaća na štedne uloge po viđenju u DEM-u, na iznos od 132.935,88 EUR kamate tekuće od 1. ožujka 2002. do 31.prosinca 2007. po stopi koju Z. b. d.d. plaća na devizne štedne uloge po viđenju za EUR. od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. do isplate, zatezne kamate po stopi koja se za svako polugodište određuje, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u protuvrijednosti u kunama na dna isplate. u roku od 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka od 106.171,24 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. rujna 2014. pa do isplate, prema stopi koja se od 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za relevantno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za ti postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim traži da mu tuženik isplati 132.935,88 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 31. prosinca 1998. pa do isplate (toč. I izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak od 64.805,00 kn (toč. II izreke).

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom 132.935,88 EUR sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka za koji iznos tužitelj ističe da mu tuženik duguje na temelju ugovora od 5. svibnja 1998., a kojim se ugovorom obvezao isplatiti tužitelju poslovni udjel u trgovačkom društvu A. d.o.o. iz S. N., ...

 

Nižestupanjski sudovi zaključuju da je predmetnim ugovorom ispunjenje izrijekom određeno od samog vjerovnika na način da se ono vrši trećoj osobi i to D.-g. d.o.o., na točno određeni žiro račun, i da tuženik svoju obvezu iz ugovora nije niti mogao ispuniti na drugi način, odnosno da tužitelj ne može zahtijevati da se isplata izvrši njemu.

 

Ugovorom koje su stranke sklopile 5. svibnja 1998. (list 9 spisa) ugovoreno je da tužitelj ustupa tuženiku ukupan svoj udio u društvu „A.“ d.o.o uz isplatu naknade od 50.000 DEM do 20.5.1998., 50.000 DEM do 30.6.1998. i 200.000 DEM ostvarenih do 30. travnja 1998. koje se pokriva iz rezultata „A.“ d.o.o.

 

Potom je ugovoreno; „obveza S. P. će biti izvršena ako istu plati na žiro račun „D.-G.“ d.o.o. br. na bilo koji način ili sa bilo koje firme“.

 

Čl. 305. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) propisano je da ispunjenje mora biti izvršeno vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili od strane samog vjerovnika.

 

Sukladno navedenom, prema ocjeni ovog revizijskog suda, iz ugovora od 5. svibnja 1998., proizlazi da tuženik kao dužnik svoju obvezu tužitelju kao vjerovniku može ispuniti plaćanjem na žiro račun „D.-G.“ d.o.o. br. ...

 

Međutim, to što su stranke sukladno čl. 305. st. 1. ZOO ugovorile da dužnik može ispuniti svoju obvezu plaćanjem na račun treće osobe „D.-G.“ d.o.o., ne znači da je tužitelj kao vjerovnik izgubio pravo tražiti isplatu od tuženika kao dužnika ako tuženik nije platio svoj dug isplatom na račun treće osobe.

 

U tom je smislu pogrešan zaključak nižestupanjskih sudova.

 

Budući da prema navedenog ugovoru tužitelj od tuženika može potraživati ugovorenu isplatu, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP valjalo preinačiti pobijane presude i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja. Visina kamatne stope dosuđena je sukladno tužbenom zahtjevu.

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanje tuženika po punomoćniku odvjetniku koji je određen odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tbr. 9. i to za sastav tužbe 997 bodova, sastav podneska od 12.10.2001. 10 bodova, zastupanje na ročištu od 14.10.2003., 498,5 bodova (Tbr.9.toč.2.), sastav podneska od 22.10.2003., 10 bodova, zastupanje na ročištu od 5.7.2004. 498,5 bodova (Tbr. 9. toč.2.), zastupanje na ročištu od 14.10.2009., 997 bodova, zastupanje na ročištu od 26.5.2010., 498,5 bodova, zastupanje na ročištima 6.9.2011., 4.12.2012. i 13.6.2014., svako po 997 bodova, sastav podneska od 6.6.2014., 10 bodova, pristup na ročište za objavu 498,5 bodova, što ukupno iznosi 6.012 bodova, uz vrijednost boda od 10 kuna 60.012,00 kn i 25% PDV je ukupno 75.015,00 kn. Uz to tužitelju je priznat trošak sastava žalbe i revizije svako po 15.578,12 kn, dakle ukupno 106.171,24 kn.

 

Zagreb, 22. prosinca 2020.

 

 

 

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu