- 1 -              Rev-x 182/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 182/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O.-K. d.d. O., iz O., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Š., I. K., B. R. i I. M. u O., protiv tuženika B. I. iz O., kojeg zastupa punomoćnik D. Z., odvjetnik u O., radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o revizijama tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-202/2013-2 od 20. studenog 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-685/2012-15 od 3. listopada 2012., u sjednici održanoj 22. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja se odbija i potvrđuje se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-202/2013-2 od 20. studenog 2014. u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-685/2012-15 od 3. listopada 2012. na način da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za raskidom ugovora o kupoprodaji nekretnine upisane u zk. ul. br. 10371 k.o. O. i to kč.br. 9901/5 u naravi oranica površine 394 m2 sklopljen između tužitelja i tuženika dana 21. siječnja 2003.

 

r i j e š i o   j e:

 

I. U preostalom dijelu prihvaća se revizija tužitelja te se ukida presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-202/2013-2 od 20. studenog 2014. i predmet vraća na ponovno suđenje istom drugostupanjskom sudu.

 

              II. Izvanredna revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja raskinut je kupoprodajni ugovor opisan u izreci presude te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 440.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka I/ izreke) dok je u preostalom dijelu odbijena tužba tužitelja (točka II/ izreke).

 

              Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda u prihvačajućem dijelu (točka I/ izreke) te je preinačena presuda u tom dijelu na način da je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu i sa zahtjevom za raskidom ugovora o prodaji.

 

              Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu suda drugog stupnja i potvrditi presudu Općinskog suda u Osijeku, podredno, usvojiti reviziju tužitelja te pobijanu presudu suda drugog stupnja ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

              Tužitelj je podnio i izvanrednu reviziju u kojoj predlaže usvojiti izvanrednu reviziju i preinačiti pobijanu presudu suda drugog stupnja te odbiti žalbu tuženika, podredno, usvojiti reviziju tužitelja, ukinuti presudu suda drugog stupnja i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              Na revizije nije odgovoreno.

 

              Revizija tužitelja je djelomično osnovana.

 

              Izvanredna revizija tužitelja je nedopuštena.

 

              Revizija iz 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) je supsidijarna u odnosu na reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, jer se može podnijeti samo u slučajevima u kojima se ne može podnijeti potonja. Zbog toga nije moguće istovremeno podnijeti obje revizije, pa je reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP valjalo pozivom na odredbu čl. 392. b st. 1. ZPP odbaciti kao nedopuštenu.

 

              Suprotno navodima iz revizije presuda suda drugog stupnja može se ispitati te se nije ostvario revizijski razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

              U postupku koji je prethodio reviziji:

 

              - utvrđeno je da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u zk.ul.br. 1037 k.o. O., 21. siječnja 2003., te da je tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu, ali da tuženik tužitelju nije izdao izjavu o uplaćenoj kupoprodajnoj cijeni a što je bilo nužno za zemljišnoknjižni upis, niti je nekretninu predao u posjed tužitelju,

- da je tužitelj započeo parnični postupak protiv tuženika tužbom kojom je zahtijevao izdavanje potvrde o isplati cijene tuženiku te predaju u posjed navedene nekretnine,

              - da je tuženik osporavao da je ugovor među strankama valjan, odnosno tvrdio je da se radi o simuliranom pravnom poslu,

              - da je tuženik 21. svibnja 2003. predmetnu nekretninu opteretio založnim pravom za korist H. S. K. u. M. G. G. kao založni dužnik,

              - da je tijekom postupka tužitelj obavijestio sud da je po zahtjevu založnog vjerovnika predmetna nekretnina na javnoj dražbi prodana trećoj osobi koja se na predmetnoj nekretnini uknjižila kao vlasnik na temelju rješenja o dosudi nekretnine u ovršnom predmetu koji se vodio pod brojem Ovr-232/09,

              - da je tužitelj nakon toga preinačio tužbu na način da sada zahtjev glasi kao u izreci prvostupanjske odluke.

 

              Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev u cijelosti pozivom na odredbu čl. 121. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 - dalje: ZOO), međutim sud drugog stupnja, pozivom na odredbu iz čl. 510. ZOO odbio je tužbeni zahtjev za raskid ugovora, dok je glede zahtjeva za isplatu prihvatio prigovor zastare tuženika i odbio taj zahtjev pozivom na odredbu iz čl. 371. ZOO, jer je dospijeće najstarijeg potraživanja za isplatu kupoprodajne cijene bilo 23. siječnja 2003., dok je tužitelj objektivno preinačio tužbu dana 4. listopada 2010.

 

              Suprotno navodima tužitelja, pravilno je sud drugog stupnja odbio tužbeni zahtjev u dijelu za sudski raskid. Naime, protivno navodima iz revizije u ovom slučaju nije došlo do ostvarenja pretpostavki za raskid ugovora iz čl. 133. ZOO (raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti). Ova odredba odnosi se na nastup okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog te okolnosti ne može ostvariti svrha ugovora, a u jednom i drugom slučaju u toj mjeri da je očito da ugovor više ne odgovara očekivanjima ugovornih stranka i da bi po općem mišljenju bilo nepravično održati ga na snazi takav kakav je. Tek u tom slučaju strana kojoj je otežano ispunjenje obveze odnosno strana koja zbog promijenjenih okolnosti ne može ostvariti svrhu ugovora može zahtijevati da se ugovor raskine. U ovoj situaciji nije došlo do takvih okolnosti, već je tuženik kao ugovorna strana onemogućio ispunjenje ugovora.

 

              Slijedom navedenog, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl. 393. ZPP presudu suda drugog stupnja potvrditi za navedeno.

 

              Međutim, pogrešno je sud drugog stupnja ocijenio značenje preinake ove tužbe. Naime, time što je tužitelj zahtijevao od suda raskid ugovora, on je zapravo, i raskinuo ugovor. Taj je postupak tužitelja valjalo promatrati u smislu odredbe čl. 128. ZOO odnosno odredbe čl. 132. st. 2. ZOO koja propisuje da ako je jedna stranka izvršila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo da joj se vrati ono što je dala. Pri tome obveza vraćanja nastaje onog trenutka kada je ugovor raskinut.

 

Prema tome sud drugog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo, međutim, nije bilo uvjeta za preinaku presude suda drugog stupnja, obzirom da zbog zauzetog pravnog shvaćanja sud nije ocjenjivao i žalbene navode tuženika koji se odnose na prigovor ništetnosti ugovora koji je predmet postupka, pa je pozivom na odredbu čl. 395. st. 2. ZPP valjalo pobijanu odluku u ovom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

Zagreb, 22. prosinca 2020.