- 1 -              Rev 1077/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1077/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1) J. K., M., OIB: ... i 2) D. R. rođ. K., M., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u M., protiv tuženika B. B., M., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. K., odvjetnica u D., radi utvrđenja očinstva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-412/2019-2 od 24. listopada 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj P Ob-14/19 od 24. travnja 2019., u sjednici održanoj 22. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tuženik B. B. otac J. K. iz M., kojeg je u M. ... 1999. rodila D. R. rođ. K. iz M., te je u stavku II izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 3.501,60 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je pobijana presuda prvog stupnja.

 

Protiv presude suda drugog stupnja tuženik podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju tuženika u cijelosti te pobijane presude preinači ili ukine te prema potrebi predmet vrati na ponosno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19 - dalje: ZIDZPP/19) izmijenjene su odredbe o reviziji na način da je u čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) propisano da stranke iznimno, mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu:

- o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

- o utvrđivanju majčinstva ili očinstva,

- u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije i

- u povodu tužbi radi objave ispravka informacije.

 

U konkretnom slučaju radi se o sporu radi utvrđivanja očinstva, pa se radi o reviziji iz čl. 382.a ZPP, dakle radi se o sporu u kojem je dopuštena revizija po samom Zakonu.

 

Stoga je prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze sudovi nisu protumačili u skladu sa stavom tuženika nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tuženik ukazuje. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

 

Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu s navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući iskaze svjedoka i stranaka i drugu dokumentaciju koja prileži u spisu utvrdili sve odlučne činjenice za ovaj spor. Takvim postupanjem nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

U odnosu na revizijske navode da je sud prvog stupnja povrijedio načelo pomoći neukoj stranci treba reći da je prvostupanjski sud rješenjem od 15. prosinca 2017. kojim je određeno kada će se provesti vještačenje DNA metodom, stranke upozorio da će u slučaju neopravdanog izostanka izostanak stranaka posebno cijeniti, a da usprkos takvom upozorenju tuženik nije pristupio uzimanju uzorka u svrhu utvrđivanja očinstva metodom analize DNA niti je opravdao svoj izostanak.

 

Prema tome, sud prvog stupnja tijekom postupka nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 260. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 11. st. 1. ZPP, dakle, dužnost je suda pružati pomoći neukoj stranci, prema kojoj je u cilju ostvarenja načela jednakosti svih pred zakonom dužan stranku koja iz neznanja ne koristi prava koja joj po zakonu pripadaju upozoriti na radnje koje može poduzeti, ali nema ovlasti, pa svakako ni dužnost, stranku poučavati o biti spora, o osnovi u predmetu postavljenog zahtjeva i dokazima koje može predložiti.

 

Pravilo o pružanju pomoći neukoj stranci ne obuhvaća dužnost suda da stranci ukazuje kako bi trebala postaviti tužbeni zahtjev i da joj sugerira njegov sadržaj, jer bi sud time poduzeo one radnje za što nema ovlasti, davanja poduke stranci o meritumu spora, dakle moguće i o pravu koje ne proizlazi iz zahtjeva stavljenog u postupku.

 

Zbog izloženog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se sadržajno ukazuje u reviziji.

 

Preostalim navodima revizije kojima se prigovara načinu na koji je nižestupanjski sud vrednovao provedene dokaze zapravo se također svode na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da u revizijskom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi (argument iz odredbe čl. 385. ZPP).

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da su drugotužiteljica i tuženik bili u izvanbračnoj vezi od listopada 1997. do ožujka 1999., te da je za vrijeme trajanja te zajednice začet malodobni tužitelj rođen ... 1999.

 

Navedeno činjenično stanje sud prvog stupnja je utvrdio na temelju iskaza drugotužiteljice i svjedoka (čl. 8. ZPP) slijedom čega je i prihvatio tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je tuženik B. B. otac malodobnog tužitelja J. K. koji se rodio .... 1999. uz obrazloženje da je izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem analizom DNA po Zavodu za tipizaciju tkiva KBC r. radi utvrđivanja očinstva prvotužitelja čl. 2. 292. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15 – dalje: ObZ) onemogućio tuženik.

 

Sud drugog stupnja u navedenom dijelu ocjenjuje pravilnim odluku suda prvog stupnja.

 

Prema odredbi čl. 390. st. 1. ObZ propisano je da u postupku radi utvrđivanja majčinstva ili očinstva odlučne činjenice može utvrditi sud i izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem sukladno postignućima suvremene znanosti, a ako je odlučio da će izvesti dokaz medicinskim vještačenjem, sud će u rješenju o izvođenju dokaza odrediti i rok do kojeg će se čekati izvođenje dokaza (st. 2. čl. 390. ObZ). Prema stavku 5. istog članka kada rok iz stavka 2. istog članka istekne, rasprava će se provesti bez obzira na to što taj dokaz nije izveden.

 

Prema tome, u okolnostima konkretnog slučaja pravilno su nižestupanjski sudovi ocjenjujući da je tuženik onemogućio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem sukladno postignućima medicinske znanosti – DNA analizom radi očinstva tužitelja (čl. 292. st. 1. ObZ), svoje utvrđenje da je tuženik otac maloljetnog tužitelja utemeljio na svim ostalim izvedenim dokazima – iskazima drugotužiteljice, te svjedoka B. K. i V. P., ocjena kojih dokaza i po shvaćanju ovog suda sukladno čl. 8. ZPP i za koju ocjenu su nižestupanjski sudovi naveli jasne i valjane razloge koje prihvaća ovaj sud.

 

Iz izloženih razloga nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 22. prosinca 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.