1

Poslovni broj: 2 UsI-898/2020-8

 

 

 

 

     U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja M. B. iz V., kojeg zastupa opunomoćenica H. L. H., odvjetnica u V., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A Mihanovića 3, koga zastupa službena osoba N. P., radi invalidske mirovine, 22. prosinca 2020.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-06/20-01/03310051080, URBROJ: 341-99-05/3-20-2003 od 15. srpnja 2020. te izmjenu rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, KLASA: 141-06/19-01/03310051080, URBROJ: 341-22-05/3-19-19753 od 24. siječnja 2020.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-06/20-01/03310051080, URBROJ: 341-99-05/3-20-2003 od 15. srpnja 2020. uvažena je žalba tužitelja te je promijenjeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru KLASA: UP/I 141-06/19-01/03310051080, URBROJ: 341-22-05/3-19-19753 od 24. siječnja 2020. na način da je tužitelju, kod kojega je kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje od 30% (razina 1), priznato, počevši od 15. veljače 2019., pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Tjelesno oštećenje koje se odnosi na donje ekstremitete iznosi 30%.

U tužbi tužitelj, u bitnome, navodi da kod njega postoji veći postotak tjelesnog oštećenja te ističe da mu nikada nije dostavljeno mišljenje vještaka te da u nalazu i mišljenju nije navedeno temeljem koje medicinske dokumentacije je nalaz izdan. Navodi da pobijanim rješenjem nije precizirana vrsta tjelesnog oštećenja po kojoj je utvrđeno tjelesno oštećenje kao ni propisi temeljem kojih je isto određeno. Smatra da je tjelesno oštećenje trebalo priznati s ranijim datumom jer je ozljeda nastala 30. srpnja 2008. Navodi i da se tuženik u obrazloženju svoje odluke pogrešno pozvao na neodgovarajuće zakonske odredbe te da pobijana odluka ne sadrži razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaza, niti kratko izlaganje zahtjeva, utvrđeno činjenično stanje, a posebno ne pravne propise i razloge koji bi, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, upućivali na rješenje kakvo je dano u dispozitivu. Nadalje, ističe kako nije razjašnjeno za koje koljeno je utvrđen postotak tjelesnog oštećenja, kao niti činjenica što nisu uvažena trajna oštećenja drugih dijelova tijela te da mu nikada nisu dostavljena mišljenja vještaka. Predlaže da se tijekom upravnog spora izvede dokaz njegovim saslušanjem te po potrebi provođenjem medicinskog vještačenja na okolnosti tužbe. S obzirom na navedeno predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev, poništi pobijano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje od 24. siječnja 2020. i sam riješi stvar na način da tužitelju prizna pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja od 60% kao posljedicu ozljede na radu te potražuje trošak spora za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kn.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je pobijano rješenje doneseno u skladu s  činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu s važećim zakonskim propisima. Navodi da prema stanju u spisu i svim utvrđenim činjenicama te provedenom vještačenju od strane Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 5. lipnja 2020. i u skladu s kriterijima Liste oštećenja organizma i Uredbe o metodologijama vještačenja kod tužitelja postoji tjelesno rješenje u iznosu od 30% uslijed ozljede na radu počevši od 15. veljače 2019. S obzirom na navedeno predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev.

Dana 15. prosinca 2020. pred ovim sudom je održana rasprava na koju nije pristupila opunomoćenica tužitelja, dok su pristupili tužitelj osobno i službena osoba tuženika te je ista održana bez prisutnosti opunomoćenice tužitelja sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., nastavno: ZUS).

Na raspravi tužitelj je izjavio kako će se sam zastupati i kako ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste. U prilog svojih tvrdnji predao je u spis podnesak te medicinsku dokumentaciju s kojom raspolaže za sud i suprotnu stranu. Istaknuo je kako od 2008. traje njegovo liječenje te da je sva medicinska dokumentacija dostavljena tuženiku. Navodi da nije adekvatno pregledan na prvostupanjskom vještačenju u Vukovaru, budući je samo prošao kroz sobu bez da mu je itko rekao da se skine i utvrdi njegovo stanje. Nakon negativne odluke prvog stupanja, žalio se tuženiku u Zagreb te je priložio svu originalnu dokumentaciju, međutim žalba je djelomično usvojena, ali u dijelu gdje se određuje postotak oštećenja bez priznanja prava na način kako bi tužitelj ostvario naknadu. Napominje kako su mu zbog ozljede desnog koljena i otežanog hoda stradali svi drugi donji ekstremiteti, a posebno lijevo koljeno, kukovi i kralježnica. Navodi i kako je u ranijim postupcima, prije ovoga, njegovo zdravstven stanje pravilno utvrđeno, da bi sada isto bilo pogrešno utvrđeno jer nije adekvatno pregledan, dok ga u Zagreb nitko nije niti zvao te postotak oštećenja koji je utvrđen ne odgovara njegovom zdravstvenom stanju. Ne osporava stajalište prema kojem tjelesno oštećenje nema utjecaja na njegovu radnu sposobnost, ali dodaje da djelomično ipak ima utjecaja uslijed okolnosti posla. Ističe i kako je imao privatno osiguranje te je nakon stradavanja bio pregledan i vještačen na zakonit način, a što sada nije bio slučaj. Zbog toga je mišljenja da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno te da ustraje na tome kako nije adekvatno pregledan i da prilikom vještačenja nije uzeta u obzir relevantna dokumentacija, već da je vještakinja selektivno uzela u obzir dokumentaciju koja mu ne ide u korist.

              Službena osoba tuženika je na raspravi ostala kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istog. Protivila se daljnjem izvođenju dokaza u vidu vještačenja i saslušanja. Ukazuje kako sama činjenica da stranka ima tjelesno oštećenje ne znači da je izgubila radnu sposobnost, odnosno da bi tjelesno oštećenje uzrokovalo invalidnost pa stoga smatra da su vještaci u oba stupnja pravilno utvrdili zdravstveno stanje tužitelja. Dodaje i da tužitelj u drugom stupnju nije niti trebao biti osobno pregledan.

Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem tužitelja i provođenjem medicinskog vještačenja. Dokazni prijedlog saslušanja tužitelja sud je odbio iz razloga što isto nije potrebno budući su odlučne činjenice utvrđene u dovoljnoj mjeri, a sam tužitelj ne raspolaže stručnim znanjima koja bi se odnosila na okolnosti koje su medicinski vještačene. Isto tako tužitelj se detaljno očitovao na okolnosti postupka tijekom rasprave pa je njegovo saslušanje na te iste okolnosti nepotrebno.

U pogledu dokaznog prijedloga tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja, sud je stajališta da tužitelj svojim navodima nije doveo u dvojbu činjenična utvrđenja iz provedenog postupka pa da je bilo potrebe za provođenjem medicinskog vještačenja. Pri tome sud ukazuje kako se tužitelj niti ne poziva na neki od medicinskih nalaza koji bi govorio suprotno od onoga što su utvrdili nadležni vještaci, a sva medicinska dokumentacija s kojom tužitelj raspolaže bila je predmet ocjene tijekom provedenog postupka. Iz navedenih razloga te jer su nalazi i mišljenja nadležnih vještaka prihvatljivo obrazloženi i utemeljeni na medicinskoj dokumentaciji tužitelja, sud nije smatrao potrebnim provoditi medicinsko vještačenje po sudskom vještaku u ovom sporu. Pri tome je imao u vidu i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci broj: U-III-3551/2016 od 18. prosinca 2018. u vezi provođenja medicinskog vještačenje u upravnom sporu, prema kojoj nije dostatno samo predložiti provođenje vještačenja po neovisnom sudskom vještaku već je taj prijedlog potrebno obrazložiti, odnosno navesti zašto taj prijedlog tužitelj smatra važnim i nužnim za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja te je potrebno iznijeti relevantnu i odlučujuću tvrdnju koja bi dovela u sumnju nalaze i mišljenja vještaka Zavoda. Dakle, s obzirom da sud sam prema odredbi članka 33. stavka 1. ZUS ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice prema načelu slobodne ocjene dokaza, nije obvezan provesti predloženo vještačenje, vodeći pri tome i računa o načelu učinkovitosti iz članka 8. ZUS, prema kojem će sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova za stranku.

Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. ZUS, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz podataka spisa proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I 141-06/19-01/03310051080, URBROJ: 341-22-05/3-19-19753 od 24. siječnja 2020. tužitelju, kod kojega je kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje od 30% (razina 1), priznato, počevši od 10. prosinca 2019. pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

Isto tako proizlazi da je tužitelj na navedeno prvostupanjsko rješenje od 24. siječnja 2020. izjavio žalbu koja žalba je uvažena te je navedeno prvostupanjsko rješenje od 24. siječnja 2020. promijenjeno na način da je tužitelju, kod kojega je kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje od 30% (razina 1), priznato, počevši od 15. veljače 2019., pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

Nadalje, iz podataka spisa proizlazi kako je prvostupanjsko rješenje tuženika od 24. siječnja 2020. doneseno na temelju nalaza i mišljenja vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Osijek, Izdvojenog mjesta rada Vukovar KLASA: 141-06/19-01/5615, URBROJ: 426-04-04-04/3-20-8 od 13. siječnja 2020. iz kojeg nalaza i mišljenja proizlazi da je kod tužitelja utvrđen, sukladno Listi oštećenja organizma i Uredbi o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 67/2017. i 56/18. – u daljnjem tekstu: Uredba) ukupni postotak oštećenja organizma u visini od 30% (razina 1) prema poglavlju IX-1-b Liste oštećenja organizma koje je nastalo dana 10. prosinca 2019. kao posljedica ozljede na radu. Dakle, utvrđeno je da kod žalitelja postoji tjelesno oštećenje od 30% koje se odnosi na donje ekstremitete, a koje je nastalo kao posljedica ozljede na radu.

Također, iz spisa upravnog postupka proizlazi da je u svezi žalbe tužitelja na prvostupanjsko rješenje tuženika od 24. siječnja 2020., sukladno odredbi članka 133. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.) provedeno vještačenje od strane vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba i invaliditetom, Središnji ured KLASA: 141-06/19-01/5615, URBROJ: 426-04-01/4-20-13 od 5. lipnja 2020.

Iz navedenog nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka od 5. lipnja 2020. proizlazi da je vijeće viših vještaka utvrdilo da je visina (postotak) tjelesnog oštećenja tužitelja pravilno utvrđen, sukladno Listi 1. Uredbe u iznosu od 30%, a da je datum nastanka ozljede datum ugradnje totalne endoproteze u koljeno, 15. veljače 2019.

Sud u cijelosti prihvaća navedene nalaze i mišljenja, kao zakonita i sačinjena u skladu s pravilima struke, budući su ista jasna u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, kao i po pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužitelja.

Pri tome je potrebno naglasiti kako su vještaci tijekom provedenih vještačenja ocjenu donijeli na temelju medicinske dokumentacije na koju se poziva i sam tužitelj u uloženoj tužbi.

Prema stanju spisa razvidno je da su ovlašteni vještaci svoje mišljenje dali primjenjujući stručno medicinsko znanje i prema pravilima struke, nakon analize podataka iz cjelokupne spisu priložene medicinske dokumentacije, citirane u obrazloženju mišljenja vještaka. Zaključci vještaka su životni i logični i isti su utemeljeni na cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji s kojom tužitelj raspolaže te sud smatra da su isti mogli biti odgovarajuća podloga za donošenje zakonite odluke tuženika.

Odredbom članka 61. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veže napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika (stavak 1.). Pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti (stavak 2.). Vrste tjelesnih oštećenja i postoci tih oštećenja, na osnovi kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju se posebnim propisom (stavak 3.).

Članak 63. Zakona o mirovinskom osiguranju propisuje na koji se način i u kojoj visini određuje naknada ovisno o postotku tjelesnog oštećenja.

Sud smatra kako je provedenim vještačenjima tijela vještačenja oba stupnja suglasno utvrđeno da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje od 30% uslijed ozljede na radu time da je datum nastanka datum ugradnje totalne endoproteze, odnosno 15. veljače 2019.

Također, prema ocjeni ovoga suda, postupci vještačenja u konkretnom slučaju u cijelosti su provedeni sukladno odredbama članka 123. do članka 133. Zakona o mirovinskom osiguranju te sukladno odredbama Uredbe kojima je propisan postupak provođenja medicinskih vještačenja u konkretnom slučaju.

Stoga, vezano za tužbeni navod tužitelja kako mu nije dostavljen nalaz i mišljenje vještaka valja reći da prema Uredbi nije propisana obveza dostave nalaza i mišljenja vijeća vještaka stranci, dok je tužitelj u tijeku cijelog postupka imao mogućnost uvida u spis predmeta pa tako i u nalaz i mišljenje vijeća vještaka.

Nadalje, navodi tužitelja da tijekom postupka nije adekvatno pregledan nisu osnovani niti je tužitelj po toj osnovi sud priložio bilo kakve dokaze.

Točno je da je tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja naveo pogrešan broj članka Zakona o mirovinskom osiguranju međutim navedena pogreška nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja.

Tvrdnje tužitelja kako nije razjašnjeno za koje koljeno je utvrđen postotak tjelesnog oštećenja odnosno da nisu uvažena trajna oštećenja drugih dijelova tijela sud ne može prihvatiti kao relevantne, budući je iz spisa tuženika, točnije već navedenih nalaza i mišljenja vještaka, vidljivo o ozljedi kojega koljena se radi, no isto je irelevantno budući za određivanje postotka oštećenja isto nije presudna činjenica.

Prema tome, a budući sud smatra da donošenjem pobijanog rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-06/20-01/03310051080, URBROJ: 341-99-05/3-20-2003 od 15. srpnja 2020. nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja, to je primjenom odredbe članka 57. stavka 1. ZUS tužbeni zahtjev tužitelja odbijen te je odlučeno kao pod točkom 1. izreke presude.

S obzirom da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom sam snosi troškove spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnog spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom 2. izreke presude.

 

U Osijeku 22. prosinca 2020.

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).