- 1 -              Rev 140/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 140/2018-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B., OIB:... i Z. B., OIB:..., oboje iz S., koje zastupa punomoćnik R. B., odvjetnik u V., protiv tuženika E. C. s. r. l., I., i V. O. d.o.o., V., koje zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u Z., i po protutužbi tuženika, radi isplate, te radi utvrđenja ništetnosti i poništenja ugovora, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-83/2015-2 od 12. listopada 2017., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici broj P-242/12-26 od 27. studenoga 2014., u sjednici održanoj 22. prosinca 2020.

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-83/2015-2 od 12. listopada 2017. u dijelu kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu za utvrđenje ništetnosti ugovora odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

              Revizija tuženika protiv iste presude u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za poništenje ugovora odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima da tužiteljima solidarno isplate 65.000,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom pobliže određenom izrekom presude (toč. I. izreke); odbijen je zahtjev za plaćanje kamate preko dosuđenog u toč. I. izreke (toč. II. izreke); odbijen je protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora od 20. listopada 2010. sklopljenog između tužitelja, s jedne strane, i tuženika E. C. s. r. l., i B. d.o.o. iz S., s druge strane (toč. III. izreke); odbijen je eventualno kumulirani zahtjev (pogrešno u presudi nazvan alternativni) za poništenje istog ugovora (toč. IV. izreke) te su tuženici obvezani tužiteljima naknaditi troškove postupka u iznosu od 45.612,50 kn (toč. V. izreke).

 

              Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. III. i IV. izreke, dok je u preostalom dijelu drugostupanjskim rješenjem žalba tuženika prihvaćena i prvostupanjska presuda ukinuta te predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženici podnijeli su reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da ovaj sud ukine obje presude i premet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno da ih preinači prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva.

 

Revizija djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1.  ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl.373.a i 373.b toga Zakona.

 

U ovom predmetu ne radi se o radnom sporu koji ima u vidu odredba čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, niti je presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373. b ZPP pa dopuštenost revizije ovisi o vrijednosnom kriteriju.

 

Odredbom čl. 35. ZPP propisano je da kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom Zakonu, mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev.

 

U ovoj pravnoj stvari tuženici kao protutužitelji istaknuli su dva zahtjeva, za utvrđenje ništetnosti i za poništenje ugovora.

 

Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP, ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

              Zahtjevi u ovoj pravnoj stvari ne proizlaze iz iste činjenične osnove pa se vrijednost predmeta spora za svaki od tih zahtjeva određuje prema vrijednosti tog pojedinog zahtjeva i u situaciji kad je vrijednost predmeta spora naznačena u jednom iznosu, naznačeni iznos vrijednosti predmeta spora dijeli s po broju zahtjeva, a u odnosu na zahtjev za poništenje ugovora i po broju tužitelja.

 

Vrijednost predmeta spora naznačena je u iznosu 501.000,00 kn te podijeljena na naprijed opisani način u odnosu na zahtjev za poništenje ugovora ne prelazi propisani iznos za dopuštenost revizije.

 

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP reviziju tuženika protiv dijela presude kojim je odlučeno o zahtjevu za poništenje ugovora odbaciti kao nedopuštenu.

 

U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženici temelje na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i bitne povrede iz čl. 345. st. 1. u vezi čl. 375. st. 5. ZPP, koja posljedično dovodi do bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP učinjene po drugostupanjskom sudu.

 

Postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tuženici temelje na tvrdnji o nerazumljivosti i nejasnoći izreke presude, jer da se iz izreke ne može razabrati u kojoj formi je drugostupanjski sud donio koju odluku, zbog čega da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

Osnovana je tvrdnja da izreka odluke od 12. listopada 2017. nije sastavljena u uobičajenoj formi, međutim zbog toga nije nerazumljiva ni nejasna, jer se primjenom odredbi čl. 368. i 369. ZPP jasno može zaključiti da je u dijelu kojim je prvostupanjska presuda potvrđena odluka donesena u formi presude, dok je u dijelu kojim je prvostupanjska presuda ukinuta odlučeno rješenjem.

 

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Tvrdnja je revidenata da drugostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim žalbenim navodima u pogledu zaključivanja prvostupanjskog suda o naknadnom odobrenju ugovora. Eventualna nedostatnost obrazloženja drugostupanjske presude međutim nije o odlučnoj činjenici i ne dovodi do nedostataka presude zbog kojih se ista ne bi mogla ispitati i to zbog nastavno navedenih razloga.

 

Predmet spora je protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora od 20. listopada 2010., koji zahtjev tuženici temelje na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da ugovor u ime tuženika E. c. s.r.l. nije bio sklopljen po ovlaštenoj osobi.

 

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013. zauzeto je shvaćanje "Tužbenim zahtjevom se ne može osnovano zahtijevati utvrđenje ništavosti pravnog posla koji je sklopljen od strane neovlaštene osobe jer je odredbom čl. 88. st. 3. Zakona o obveznim odnosima propisano da se smatra da takav ugovor nije ni sklopljen.".

 

Budući da slijedom iznesenog nije osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora temeljen na tvrdnji da ugovor nije sklopljen po ovlaštenoj osobi, revizijski navodi o postojanju bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava vezani na naknadno odobrenje ugovora, ne utječu na donošenje drugačije odluke.

 

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti ugovora odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 22. prosinca 2020.