Broj: Kž 337/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. G., zbog kaznenog djela iz članka 110. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 5. rujna 2017. broj K-3/17., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 25. rujna 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog Ž. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog Ž. G., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11. i kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke pobijanog rješenja, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok je pod točkom II. izreke, na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08., određeno da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Ž. G. po branitelju, odvjetniku V. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor zamijeni blažom mjerom „(jamstvo ili jedna ili više mjera opreza iz čl. 98. st. 2. t. 1.-10. ZKP/08)“, ili da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Naime, žalbenim navodom o tome da ne postoji činjenični supstrat koji bi ispunio sadržaj zakonske osnove istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., kao i da sud nije vodio računa o tome da je sastavni dio izreke rješenja o određivanju i produljenju istražnog zatvora, između ostalog, visina jamstva i oblik polaganja jamčevine koji mogu zamijeniti istražni zatvor, žalitelj upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koja se sastoji u tome da pobijano rješenje ne sadržava razloge o odlučnim činjenicama, a zbog čega se isto ne može ispitati. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, a nakon što je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, dao određene i jasne razloge za svoju odluku i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke određivanja, odnosno produljenja istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i one koji se odnose na postojanje osobitih okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti da će optuženi Ž. G., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo. Također, prvostupanjski sud je valjano obrazložio zašto smatra da se ista svrha primjene mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. ne može ostvariti primjenom neke od blažih mjera predviđenih ZKP/08. i to mjerama opreza. U odnosu na žalbeni navod da prvostupanjski sud nije vodio računa o tome da je sastavni dio izreke rješenja o određivanju odnosno produljenju istražnog zatvora i visina jamstva te oblik polaganja jamčevine koji može zamijeniti istražni zatvor (članak 124. stavka 2. točka 5. ZKP/08.), ističe se da je 27. srpnja 2017. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 70/17.) kojim je u članku 33. tog Zakona primjena mjere jamstva propisana samo kao zamjena za mjeru istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.), pa je primjena mjere jamstva u ovom konkretnom slučaju isključena.

Ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije nađeno da bi bila počinjena neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. 

Nadalje, ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, žalitelj u žalbi ponavlja navode istaknute u žalbama od 10. travnja 2017. i od 23. lipnja 2017. te osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda. Tako, osporavajući postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na svojoj strani, a time i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., optuženik pobija postojanje osnovane sumnje da je počinio kaznena djela na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, tvrdeći da se uopće postavlja pitanje njegove ubrojivosti tempore criminis, budući da se inkriminirani događaj zbio na dan kada se slavi "Martinje" i da je više prisutnih osoba bilo alkoholizirano, a između njih i optuženik, pri čemu je optuženik u trenutku vađenja u uzorku mokraće imao 3,80 g/kg apsolutnog alkohola. Međutim, žalitelju se ponavlja kao i u prethodnom rješenju (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. srpnja 2017. broj II Kž 240/2017-4) da je prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora potrebno utvrditi postojanje odgovarajućeg stupanja osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela, koje proizlazi iz potvrđene optužnice kao i dokaza na kojima se ona temelji, a što je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Pri tome postojanje odgovarajućeg stupnja osnovane sumnje kao opće pretpostavke primjene mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. nije doveden u sumnju rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. veljače 2017. broj I Kž 653/16-6 kojim su prihvaćene žalbe državnog odvjetnika i optuženika, ukinuta prvostupanjska presuda (Županijskog suda u Velikoj Gorici od 5. rujna 2016., broj K-3/15) i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku time da je i tada, a na temelju članka 484. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14) protiv optuženika produljeni istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. K tome, ocjenu izvedenih dokaza će dati raspravno vijeće prilikom odlučivanja o kaznenoj odgovornosti optuženika, a nakon provedene rasprave.

Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i postojanje onih osobitih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti da će optuženi Ž. G., u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo. Naime, postojanje takve opasnosti na strani optuženog Ž. G. proizlazi, kako iz načina počinjenja kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, tako i iz rezultata psihijatrijskog vještačenja ih kojeg proizlazi da je optuženik osoba s alkoholnom ovisnošću i dijagnosticiranim poremećajem ličnosti narcističkog tipa, zbog čega je preporučeno i izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti od alkoholu. Naime, unatoč dosadašnjoj neosuđivanosti optuženika, prema rezultatima psihijatrijskog vještačenja, kod njega postoji visok stupanj vjerojatnosti da će boravkom na slobodi ponoviti ista ili slična kaznena djela. Zbog toga je neophodno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to radi otklanjanja iteracijske opasnosti, a ista se svrha, imajući na umu brojnost, kvalitetu i značaj navedenih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora mjerama opreza kako se to predlaže u žalbi.

U odnosu na povredu načela razmjernosti, neprihvatljivi su žalbeni navodi optuženika o povredi tog načela, budući da je prvostupanjski sud, imajući na umu odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pa uzevši u obzir sve navedeno, i ovaj drugostupanjski sud smatra, da dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru nije došlo do povrede tog načela.

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 25. rujna 2017.