- 1 -              Rev-x 664/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 664/2018-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja O. b. H. d.d., OIB: …, sa sjedištem u Z., zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu A. & A. d.o.o. u S., protiv tuženika J. T., OIB: …, iz T., zastupanog po punomoćniku Z. D., odvjetniku u T., radi isplate odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-525/18-2 od 22. veljače 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj P-934/17-8 od 26. listopada 2017., u sjednici vijeća održanoj  22. prosinca 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o  j e:

 

Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na troškove postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom broj: P-206/04 od 11. studenog 2008. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Trogiru broj: Ovr-1372/03 od 13. studenog 2003., te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.168.11,48 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26. rujna 2003. do isplate, te naknadi troškove protesta u iznosu od 4.686,00 kuna, kao i trošak ovršnog postupka (točka I. izreke).

 

              Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.111,00 kuna (točka II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik, navodeći da istu podnosi radi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud pobijanu odluku preinači.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tuženika nije osnovana i nije dopuštena u odnosu na troškove postupka.

 

Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje revident.

 

Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP na koju upućuje tuženik. Naime, ispravno je sud prvog stupnja na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Trogiru broj: Ovr-1372/03 od 13. studenog 2003., te naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.168.11,48 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26. rujna 2003. do isplate, te naknadi troškove protesta u iznosu od 4.686,00 kuna, kao i trošak ovršnog postupka.

 

Premda tuženik revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka, u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova. Iz tih navoda slijedi da tuženik pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

             

Radi navedenog valjalo je, na temelju članka 393. ZPP, reviziju tuženika odbiti i presuditi kao u izreci.

U odnosu na revizijske navode koji se odnose na troškove postupka valja napomenuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora,  da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje  litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

 

Ovakvo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-5656/2016 od 8. ožujka 2017.

 

Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 22. prosinca 2020.

 

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.