- 1 -              Rev 599/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 599/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. C. iz Z., R. 11, OIB …, zastupanom po punomoćniku M. T., odvjetniku u Z., protiv tuženika G. P. iz Z., M. M. 9, OIB …, zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici u V. G., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2499/2015-2 od 5. svibnja 2015. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-305/13-48 od 5. veljače 2015., u sjednici održanoj 22. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku G. P., iz Z., M. M. 9, OIB: … platiti tužitelju M. C., iz Z., R. 11, OIB: … iznos u visini od 299.257,68 sa zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2009. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem, eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa u visini od 39.732,48 EUR-a prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kao neosnovan.

 

III. Tuženik G. P., iz Z., M. M. 9, OIB: … dužan je tužitelju M. C., iz Z., R. 11, OIB: … naknaditi parnični trošak u iznosu od 73.562,50 kn, sve u roku od 15 dana."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-305/13-48 od 5. veljače 2015., u dijelu pod stavkom I. i III. izreke, i sudi :

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju 299.257,68 kn s zateznom kamatom od 25. ožujka 2009. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena i naknaditi troškove parničnog postupka u svoti od 73.562,50 kn, kao neosnovan.

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove prvostupanjskog parničnog postupka u svoti od 57.500,00 kn, u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbe u svoti od 6.250,00 kn uroku od 15 dana."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st .1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba paničnom postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužitelja.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granica razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 299.257,68 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2009. pa do isplate i to s osnova obveze vraćanja stečenog bez osnove.

 

Iako tužitelj u uvodnom dijelu reviziji navodi da drugostupanjsku presudu pobija iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, on taj revizijski razlog nije određeno naveo a niti obrazložio. Tako iz revizije tužitelja nije za prepoznati koja bi to određena bitna povreda odredaba parničnog postupka bila počinjena u postupku pred nižeestupanjskim sudovima. Stoga taj revizijski razlog nije uzet u obzir (čl. 386. ZPP).

 

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz sadržaja revizije tek je za prepoznati da tužitelj smatra da je drugostupanjski sud pogrešno primjenio odredbu čl. 210. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/93, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO). Stoga revizija tužitelja razmatrana je u okviru tako naznačenog revizijskog razloge pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Nižestupanjski sudovi, između ostalog, utvrdili su slijedeće činjenice:

 

- da je tvrtka F. d.o.o. isporučila tvrtki K. d.o.o. građevinski materijal (gdje se tvrtka K. d.o.o. bavila izgradnjom stanova), a da je za uzvrat K. d.o.o. trebala tvrtki F. d.o.o. prodati dva stana,

 

- da konačni ugovor o prodaji tih stanova nisu sklopljeni (nad tvrtkom K. d.o.o. proveden je stečajni postupak),

 

- te da je tuženik u posjedu predmetna dva stana s namjerom da stekne vlasništvo istih.

 

Na utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo.

 

Prema odredbi čl. 210. st. 1. ZOO kad imovina neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odnosno odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.

 

Kada je predmetni građevinski materijal isporučen tvrtki K. d.o.o., tada ta imovina nije prešla u imovinu tuženika (kako to smatra tužitelj) već u imovinu te tvrtke. Okolnost što bi tuženik bio u posjedu predmetna dva stana (za koje namjerava steći vlasništvo) nema značaj prelaska imovine tvrtke F. d.o.o. u imovinu tuženika (sve u smislu odredbe čl. 210. st. 1. ZOO). Stoga tuženik nije niti u obvezi vratiti tužitelju predmetni građevinski materijal odnosno naknaditi mu vrijednost toga materijala. Dakle već iz samog tog razloga pravilno je drugostupanjski sud postupio kada je odbija predmetni tužbeni zahtjev tužitelja.

 

S obzirom da tužitelj znatnim dijelom sadržaja reviziju pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o postojanju pravnog odlučnih činjenica, za ukazati je da je riječ evidentno o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.

 

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužitelja, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 22. prosinca 2020.