- 1 -              Revd 2481/2020-2

Broj: Revd 2481/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja I-ovrhovoditeljice Z. Z., OIB …, iz O., koju zastupa punomoćnica V. P. M., odvjetnica u Z., II-ovrhovoditeljice B. V., OIB …, iz Z., koju zastupa punomoćnica H. S., odvjetnica u Z., III-ovrhovoditelja G. J., OIB …, iz Z., IV- ovrhovoditelja D. V. OIB …, iz M., kojeg zastupa punomoćnica H. S., odvjetnica u Z., protiv ovršenika S. T., OIB …, iz Z., radi ovršne naplate novčane tražbine, odlučujući o prijedlogu I-ovrhovoditelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-Ovr-2167/2019-2 od 4. veljače 2020., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-11/19-7 od 21. lipnja 2019., u sjednici održanoj 22. prosinca 2020.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog I-ovrhovoditeljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-Ovr-110/2018-5 od 9. siječnja 2020. se odbacuje.

Obrazloženje

Ovrhovoditeljica Z. Z. je podneskom od 6. travnja 2020. predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-Ovr-2167/2019-2 od 4. veljače 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu

Ovršenik nije odgovorio na prijedlog.

Prijedlog je nedopušten.

Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da naznačena pitanja nisu važna za rješenje ovog ovršnog postupka (prvo pitanje) i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (sva tri pitanja).

Ovrhovoditeljica je u prijedlogu naznačila slijedeća pravna pitanja radi kojih predlaže da se dopusti podnošenje revizije:

„1. Mora li ovrhovoditelj pokrenuti novi ovršni postupak da bi pristupio ovrsi koja je u tijeku, ako pred sudom već teče postupak u kojemu je u skladu sa zakonom ovrhovoditelj podnio zahtjev za ponovnu prodaju nekretnine?

2. Je li sud ovlašten odbiti kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za ponovnu prodaju nekretnine koji je u ovršnom postupku podnesen u zakonom propisanom roku, iz razloga jer je u međuvremenu pokrenut ovršni postupak drugog ovrhovoditelja na istom predmetu ovrhe?

3. Je li sud dužan upravljati postupkom i primijeniti pravila o pristupanju ovrsi ako su na istom predmetu ovrhe podneseni zahtjevi dva ovrhovoditelja?“

Kao razlog važnosti naznačenih pitanja u prijedlogu je navedeno da sudska praksa viših sudova o tim pitanjima nije jedinstvena, te se pozvao na odluke Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-189/2017 od 18. travnja 2017., Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ovr-43/18-2 od 14. siječnja 2019. i Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž Ovr-118/2016 od 14 prosinca 2019.

Pitanja se odnose na primjenu odredbe čl. 97. st. 8. Ovršnog zakona (Narodne novine 57/96, 29/99, dalje: OZ), kojom je propisano postupanje suda nakon neuspješne prodane nekretnine u ovršnom postupku, a koja glasi: „Ako nekretnina ne bude prodana ni na trećem ročištu, sud će postupak obustaviti. Ovrhovoditelj je ovlašten nakon proteka tri mjeseca od održanoga trećega ročišta ponovno zahtijevati prodaju nekretnine, ali tada pod uvjetima kao da prvi put predlaže ovrhu. U troškove ovrhe priznat će se i troškovi prethodnih pokušaja prodaje nekretnine.“

U ovom slučaju nekretnina nije prodana ni na trećem ročištu, te je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj Ovr-770/13 od 25. veljače 2015. obustavio ovrhu i to rješenje je postalo pravomoćno 15 prosinca 2015.

Stoga prvo pitanje nije važno za rješenje ovog postupka i za procesnopravnu i materijalnopravnu poziciju tužitelja, jer ovršni postupak više nije u tijeku.

Nadalje, naznačena pitanja u cjelini nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjskog rješenja nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem u odlukama drugostupanjskih sudova navedenih u prijedlogu, u kojima nije ni bilo riječi o primjeni odredbe č. 97. st. 8. OZ.

Naime, u drugostupanjskim rješenjima je odlučeno o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenju o obustavi ovrhe i brisanju zabilježbe ovrhe u zemljišnim knjigama, odnosno promjeni odredbe č. 85. OZ (ŽS Rijeka poslovni broj Gž Ovr-189/2017, ŽS Dubrovnik poslovni broj Gž Ovr-118/2016), te o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi, odnosno primjeni odredbe čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ , (ŽS Zadar poslovni broj Gž Ovr-43/18-2).

Stoga nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije i intervenciju revizijskog suda, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP odbaciti prijedlog kao nedopušten i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 22. prosinca 2020.