Broj: Kž 193/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika A. A., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, od 20. ožujka 2017. broj Kv-I-3/2017-5 (K-4/16), u sjednici održanoj 28. rujna 2017.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba osuđenika A. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem, odbijen je zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka, podnesen na osnovu čl. 498 st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08). Kazneni postupak, za koji se traži obnova, okončan je pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, broj K-4/16 od 4. ožujka 2016. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Kž-276/16 od 23. lipnja 2016., a kojom je A. A. osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. KZ/11.

              Protiv rješenja kojim je odbijen njegov zahtjev, osuđenik je, putem branitelja H. G., odvjetnika iz O., podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom prihvatiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje na način da se prihvati zahtjev i izrekne ili uvjetna osuda ili izrečena kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro.

              Na temelju čl. 474. st. 1. u svezi čl. 495. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu.

              Žalba je neosnovana.

              Pravomoćna presuda može se preinačiti, primjenom čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08, bez obnove kaznenog postupka ako se, nakon pravomoćnosti presude, pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude ili sud nije tada za njih znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

              Nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako okolnosti koje se navode u zahtjevu, nemaju takav značaj da bi, očito, dovele do izricanja blaže kazne.

Prilikom odabira vrste i mjere kazne, prvostupanjski sud je uzeo u obzir niz olakotnih okolnosti, te osuđeniku izrekao kaznu zatvora blizu propisanog minimuma za odnosno kazneno djelo. Osuđenik je, žaleći se na prvostupanjsku presudu, istaknuo i nove okolnosti, pa je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, razmatrao bolest majke i okolnost da je osuđenik živio sa izvanbračnom suprugom koja je bila trudna.

Navod istaknut u zahtjevu da se u međuvremenu dijete rodilo a osuđenik sklopio brak, same po sebi doista jesu nove okolnosti. Međutim, promatrajući te nove okolnosti u kontekstu ranije utvrđenih okolnosti, pa tako i trudnoće izvanbračne supruge osuđenika, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kako one nisu takve prirode da bi, u konkretnom slučaju, očito dovele do blaže osude.

Pravilna je, stoga, ocjena prvostupanjskog suda, kako okolnosti iznesene u zahtjevu ne udovoljavaju uvjetima iz čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08.

              S obzirom da ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje Vrhovni sud Republike Hrvatske, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 28. rujna 2017.