Broj: Kž 344/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. B.-K., zbog kaznenog djela iz članka 120. u vezi s člankom 118. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 1. rujna 2017. broj Kv I-89/17 (K-18/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 28. rujna 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog J. B.-K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog J. B.-K., zbog kaznenog djela iz članka 120. u vezi s člankom 118. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. i članka 127. stavka 4.  Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. i 70/17.- dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi J. B.-K. osobno kao i po braniteljima, odvjetniku mr. sc. Ž. G. i odvjetniku J. F., pa su navedene žalbe razmotrene kao jedinstvena žalba optuženog J. B.-K. Optuženik u žalbi ne navodi žalbene osnove, a iz sadržaja žalbi proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se istražni zatvor protiv njega ukine ili zamijeni nekom od mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Naime, optuženi J. B.-K., ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da ne postoje one osobite okolnosti koje opravdavaju produljenje istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Međutim, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i posebne pretpostavke te potom ispravno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora, to je činjenično stanje u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrđeno. Također, prvostupanjski sud je valjano obrazložio zašto smatra da se ista svrha primjene mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. ne može ostvariti primjenom neke od blažih mjera predviđenih ZKP/08.

Pri tome pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodom o tome da je produljenjem istražnog zatvora protiv optuženika povrijeđeno načelo razmjernosti, jer da se optuženik u istražnom zatvoru nalazi jednu godinu i deset mjeseci, a da je nakon donošenja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. srpnja 2017. broj I Kž-391/16-22 kojim je, prihvaćanjem žalbe optuženika, ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu od 3. svibnja 2016. broj K 6/16 i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće, upitna pravna kvalifikacija inkriminiranog mu kaznenog djela. Međutim, žalitelj gubi iz vida da je i nakon ukidnog rješenja Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem od 5. srpnja 2017. broj II Kž 247/17-4, postupajući u skladu s odredbom članka 484. stavka 3. ZKP/08., produljio istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., jer se okolnosti odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora u međuvremenu nisu promijenile.

Pri tome je potrebno naglasiti da je prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora potrebno utvrditi postojanje odgovarajućeg stupanja osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo, a što je u ovom konkretnom slučaju prvostupanjski sud i utvrdio, a o pravnoj kvalifikaciji djela ocjenu će dati raspravno vijeće nakon provedene rasprave. Stoga, imajući na umu razmjer između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, a sve sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., i ovaj drugostupanjski sud nalazi da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti, na što se također upire u žalbi.

Nadalje, u odnosu na žalbeni navod optuženika kojim ističe da bi se ista svrha radi koje je određen istražni zatvor protiv njega mogla postići primjenom mjera opreza, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio, a potom i zaključio da okolnost višestruke kažnjavanost optuženika za različita kaznena djela, a između ostalog i zbog kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede iz članka 99. stavka 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97.), uništenja i oštećenja tuđe stvari iz članka 222. stavka 1. KZ/97., razbojništva iz članka 218. stavak 1. KZ/97., dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 263. stavka 3. KZ/97, napada na službenu osobu iz članka 318. stavak 1. KZ/97., prijetnje iz članka 129. stavka 2. KZ/97., pokušaja protupravnog oduzimanja slobode iz članka 124. stavka 1. u vezi s člankom 33. KZ/97. i drugih, dovedena u vezu s okolnošću da je protiv optuženika u tijeku i kazneni postupak zbog kaznenog djela teške krađe, a da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da optuženik pokazuje karakteristike poremećaja osobnosti s narcističkim, disocijalnim i emocionalno nestabilnim karakteristikama, zbog čega se predlaže izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, onda su to sve okolnosti koje u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo. Stoga je primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08. nužna, dok se za sada ista svrha ne bi mogla ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom ZKP/08.

Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti produljenja primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog J. B.-K. nije dovedena u sumnju niti žalbenim navodima o tome da se u međuvremenu oženio i da bi trebao postati otac.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnosti i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci rješenja.

Zagreb, 28. rujna 2017.