Poslovni broj Gž-1607/2020

 

 

 

                                                                     

                            Poslovni broj Gž-1607/2020

 

 

 

                                         

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. B. S., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Š. i B. M. d.o.o. S. B., protiv tuženika K. V. iz B. S., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz S. B., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-762/2016 od 26. studenog 2019., 21. prosinca 2020.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-762/2016 od 26. studenog 2019. i sudi:

 

              „Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. A. Č. iz S. B., poslovni broj Ovrv-4086/16 od 13. listopada 2016. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 37.218,41 kn sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos počev od 2. kolovoza 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja odgovara eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

              Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.“

 

 

Obrazloženje

 

              Točkom I. izreke presude suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. A. Č. iz S. B., posl.br. Ovrv-4086/16 od 13. listopada 2016. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 37.218,41 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od 2. kolovoza 2013. do isplate, dok je točkom II. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.972,00 kn.

 

Protiv te presude žali se tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

 

U žalbi, u bitnome, osporava postojanje duga spram tužitelja. Navodi da je preuzimanjem kukuruza izvršen prijeboj međusobnih potraživanja, a osporava i visinu utužene tražbine.

 

Predlaže preinačiti presudu suda prvog stupnja, podredno ukinuti ju i predmet vratiti na ponovni postupak sudu prvog stupnja.

 

              Žalba tuženika je osnovana.

 

Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik preuzeo od tužitelja 19.520,00 kg kukuruza kojeg nije platio pa ga je obvezao na isplatu potraživanog iznosa od 37.218,41 kn pozivom na odredbu članka 65. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO).

 

Donošenjem pobijane odluke prvostupanjski sud počinio je apsolutno bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza. Osim toga, sud prvog stupnja nije čak ni naveo odlučne razloge na kojima temelji utvrđenje da je između stranaka postupka postojao ugovorni odnos iz kojega proizlazi obveza isplate potraživanog iznosa.

 

Naime, u ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tuženik preuzeo 19.520,00  kg kukuruza od tužitelja,  već je sporno je li mu taj kukuruz pozajmljen ili je njime podmirena tražbina koju je imao tuženik prema suprugu z.z. tužitelja, T. B., te ukoliko je kukuruz pozajmljen bi li tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju  potraživani novčani iznos.

 

Ovaj žalbeni sud primjenom odredbe članka 373.a ZPP-a analizom provedenih dokaza, prvenstveno iskaza z.z. tužitelja B. B., utvrdio bitne činjenice i izveo je drugačiji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

Iz sadržaja iskaza z.z. tužitelja proizlazi da je između njezinog supruga T. B. i tuženika bio sklopljen ugovor o zajmu i da je temeljem tog dogovora tužitelj (pravna osoba) pozajmio tuženiku 20 tona kukuruza kojeg je tuženik bio u obvezi vratiti pa kako protekom godine dana od preuzimanja to nije učinio, izdan mu je predmetni račun.

 

Kako sama z.z. tužitelja iskazuje da je predmetni kukuruz pozajmljen tuženiku, a ne prodan, znači da tužitelj kao zajmodavac nije izvršio predaju novca tuženiku kao zajmoprimcu, slijedom čega nema ni obveze tuženika za vraćanjem potraživanog novčanog iznosa od 37.218,41 kn.

 

Naime, u smislu odredbe  članka 499. stavak 1. ZOO-a ugovor o zajmu je konsezualni ugovor  prema kojem se zajmodavac obvezuje zajmoprimcu predati određeni iznos novca  ili određenu količinu drugih zanimljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje da mu nakon određenog vremena vrati isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari, iste vrste i kvalitete. Budući da je nesporno da tužitelj nije predao novac  tuženiku – zajmoprimcu, to ni tuženik nema obveze tužitelju vratiti zahtijevani iznos.

 

Stoga je, ne ulazeći u ispitivanje osnovanosti drugih žalbenih navoda, valjalo preinačiti pobijanu presudu u dijelu glavne tražbine iz točke I. izreke i odbiti tužbeni zahtjev ukidanjem platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

 

Tuženiku koji je kroz žalbenu fazu postupka u cijelosti uspio u sporu dosuđeni su i ukupni opravdani troškovi postupka, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. u vezi s člankom 155. ZPP-a. Tuženiku su primjenom tbr. 7. točka 1. i Tbr. 9. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) priznati troškovi zastupanja na ročištu od 14. veljače 2018., 14. svibnja 2019. i 16. listopada 2019. u iznosu od 1.000,00 kn za svako od tih ročišta, dok mu je primjenom tbr. 9. točka 2. Tarife za zastupanje na ročištu od 11. rujna 2019. priznat iznos od 500,00 kn što ukupno iznosi 3.500,00 kn, odnosno uvećano za iznos PDV-a 4.375,00 kn (Tbr. 42. Tarife), dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

             

U Rijeci, 21. prosinca 2020.

 

 

Sutkinja

 

Brankica Malnar