Poslovni broj: 8 UsIpn-36/20-8

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

    Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Milke Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužitelja A.d..S., B., OIB:., zastupanog po direktorici I. J., a ona po opunomoćeniku J. A. M., odvjetniku u S., V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon neposredne i javne rasprave, zaključene 11. prosinca 2020. godine u prisutnosti tužitelja i odsutnosti tuženika, 21. prosinca 2020. godine,

 

                                                         

                                                         p r e s u d i o  j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, KLASA: UP/II-471-02/18-01/170, URBROJ: 513-04-20-3 od 21. travnja 2020. godine.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan.

 

 

                                                           Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-471-02/18-01/170, URBROJ: 513-04-20-3 od 21. travnja 2020. godine tužitelj je u bitnom naveo: da pogrešno tuženik zaključuje da se radilo o korištenju osobnog automobila za osobni prijevoz; da su tužitelj i društvo P.H. d.. povezana društva a da je tužitelj jedini osnivač i ima 100% udjela u društvu P.H. d..; da je navedeno društvo osnovano radi konkretnog poslovnog projekta koji je tijekom realizacije propao i da su nekoliko godina građevinski radovi bili potpuno obustavljeni i da je prijetio stečaj; da je radi sprječavanja navedenog scenarija ulagao ogroman trud i sredstva, riskirajući opstanak samog sebe, što je rezultiralo dovršetkom zgrade i prodajom etažnih cjelina; da društvo P. H. zbog blokade računa nije mogao dobiti kredit a ni leasing , pa da je tužitelj štiteći svoje poslovne interese uzeo vozilo na leasing te isto vozilo ugovorom ustupio navedenom društvu kako bi ga mogao koristiti direktor društva P. H. d.., koji ima prebivalište u S., budući da je isti radi obavljanja poslova navedenog društva morao putovati u Z. gdje je sjedište društva; da se u konkretnom slučaju radi o poslovnom odnosu dva trgovačka društva (društvo majka i kćer) a ne pojedinca (fizičke osobe) i pravne osobe; da se tuženik poziva na članak 61. stavak 1. točka a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost koji je vrijedio do 31. prosinca 2016. godine, a u konkretnom slučaju se radi o obračunu PDV-a za 2017. godinu, što predstavlja procesnu povredu što čini rješenje nezakonitim. Predložio je da se  tužba usvoji i preinači osporeno rješenje tuženika, podredno da se rješenje poništi uz naputak za daljnje postupanje.              

Tuženik je odgovorio na tužbu, navodeći kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-471-02/18-01/91, URBROJ: 513-07-17-18-1 od 17. travnja 2018. godine.

Navedenim poreznim rješenjem u točki I. izreke, tužitelju se utvrđuje manje obračunati porez na dodanu vrijednost za 2017. godinu u iznosu od 26.582,28 kn. Točkom II. naloženo je tužitelju da, na za to propisani račun, uplati utvrđeni iznos obveze te da obračuna i uplati daljnje kamate. Točkom III. do V. tužitelju je naloženo da provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama, određen je rok od 8 dana za izvršenje rješenja računajući od njegove izvršnosti, te je tužitelj upozoren da će se ukoliko ne izvrši uplate iz točke II. a u utvrđenom roku, da će se naplata izvršiti ovrhom.

Na ročištu za raspravu održanom pred ovim sudom 11. prosinca 2020. godine nije pristupio nitko za tuženika iako je uredno pozvan a izostanak nije opravdao, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenik tužitelja je iskazao da ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva, te predložio da se sasluša zz tužitelja i zz društva kćeri P.H. d.. Z. A. R.. Popisao je trošak pristupa na ročište u iznosu od 250 bodova ili 2.500,00 kuna uvećano za PDV-a.

Sud je odbio prijedlog da se  sasluša zz tužitelja i A. R. zz društva kćeri P. H. d.. Z., kao nepotreban, cijeneći da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze, pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez saslušanja svjedoka.

              U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 21. travnja 2020. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih prijedloga za izvođenje dokaza i nisu popisale trošak upravnog spora.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je poreznim rješenjem tužitelju pravilno i zakonito obračunat porez na dodanu vrijednost za 2017. godinu u iznosu od 26.582,28 kuna.

Među strankama je sporno da li je tužitelju osporeno korištenje pretporeza s osnova mjesečnog najma automobila u leasingu, troška goriva i troška održavanja osobnog automobila po prefakturiranim računima društva P. H. d.. Z..

Prema stanju spisa proizlazi da je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Split, kod tužitelja obavilo porezni nadzor o kojem je sastavljen zapisnik od dana 27. ožujka 2018. godine, protiv kojeg je tužitelj podnio prigovor, kojeg porezno tijelo nije prihvatilo već je dana 17. travnja 2018. godine donijelo porezno rješenje.

Porezno tijelo je osporilo iskazani odbitak pretporeza po prefakturiranim računima društva P. H. d.. Z., koji se odnosi na  mjesečni najam automobila u leasingu, trošak goriva i trošak održavanja osobnog automobila.

Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj Ugovorom o najmu sklopljenim sa V. L. d.. unajmio osobni automobil Toyota Land Cruiser 3,0 D-4D Premium Automatic.

Nadalje je iz spisa vidljivo da je tužitelj kao društvo majka, sa društvom P.H.d..., društvo kćer, dana 10. veljače 2014. godine sklopio Ugovor o korištenju vozila Toyota Land Cruiser 3,0 D-4D Premium Automatic.

Prema stanju spisa i navodima tužbe nesporno je da je tužitelj sklopio ugovor o leasingu za predmetni automobil s ciljem da isti ustupi društvu kćeri P.H. d..

Člankom 2. Ugovora od 10. veljače 2014. godine tužitelj je dopustio društvu P. H. d... i to za potrebe A. R., ovlaštene osobe društva P. H. d.., korištenje vozila, na način da će navedeno društvo tužitelju ispostavljati račune za utrošak goriva učinjenog karticom INA-e, trošak registracije, održavanja, te troškove mjesečnog najma (rate leasinga).

Člankom 57. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13 do 115/16, dalje: Zakona) propisano je da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti i da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članka 58., 59., 60., 61. i 62. Zakona.

Člankom 61. stavak 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13, 99/13, 148/134, 153/13, 143/14, 115/16, dalje: Zakon) propisano je: “ (2) Porezni obveznik ne može odbiti 50% pretporeza obračunatog za nabavu ili najam osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz uključujući nabavu svih drugih dobara i usluga u vezi s tim dobrima. Nije dopušten odbitak pretporeza za nabavu prijevoznih sredstava koji se odnosi na iznos iznad 400.000,00 kuna nabavne vrijednosti po pojedinom sredstvu“.

Naime, člankom 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 115/16) izmijenjen je članak 61. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13, 99/13, 148/134, 153/13, 143/14), između ostalog na način kako je naprijed navedeno.

Navedena izmjena i dopuna Zakona o porezu na dodanu vrijednost, odnosno izmijenjena odredba članka 61. Zakona stupila je na snagu dana 01. siječnja 2017. godine  te je bila na snazi tijekom 2017. godina  koja je bila predmet poreznog nadzora.

Poduzetnici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako su među ostalim ispunjeni uvjeti da nije isključeno pravo na odbitak pretporeza te da je isporuka obavljena poduzetniku u poduzetničke svrhe.

Slijedom navedenih odredbi Zakona proizlazi da porezni obveznik ima pravo da odbitkom pretporeza umanji poreznu osnovicu, ali samo ako su za to ispunjeni zakonom propisani uvjeti.

Kako se odredbom članka 61. stavak 2. ne dopušta odbitak pretporeza po računima  koji se odnose na najam osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz, uključujući nabavu svih dobara i usluga u vezi s tim dobrima, zakonito je tužitelju osporen pretporez, jer se radi o kogentnoj zakonskoj odredbi.

U konkretnoj situaciju predmetni osobni automobil koji je tužitelj uzeo u najam (leasing) koristio je zaposlenik (odgovorna osoba) drugog trgovačkog društva (društva kćeri), pa se ne bi radilo o korištenju vozila u poduzetničke svrhe, jer korištenje automobila ne povećava primitke i gospodarske (financijske) vrijednosti u okviru registrirane djelatnosti  kod samog tužitelja, pritom cijeneći da se radi o samostalnim trgovačkim društvima, i da činjenica vlasništva  tužitelja nad navedenim društvom kćeri nije od utjecaja.

Sama činjenica da se je tuženik netočno naveo broj članka Zakona, iako se sadržajno u bitnom ista odredba ne razlikuje od važeće, ne daje osnova da bi se osporeno rješenje tuženika  zbog navedenog ocijenilo nezakonitim i poništilo.

Slijedom navedenog osporeno rješenje tuženika je zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12,152/14 i 29/17; dalje: ZUS-a) odbiti tužbeni zahtjev, odnosno presuditi kao u izreci presude.

Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora je odbijen, sukladno članku 79. ZUS-a, budući da je tužbeni zahtjev odbijen.

 

                                              

                                                 U Splitu 21. prosinca 2020. godine

                                                                                                     S U D A C

 

      Studenko Vuleta, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

   Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske    (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl.66.st.5 ZUS-a).