1                             Poslovni broj: 16 UsIjn-24/19-14  

 

Poslovni broj: 16 UsIjn-24/19-14

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA                                                             

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje V. M. kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja O. M., Z. 3, zastupanog po odvjetničkom društvu Lj. – V. & p. d.o.o. S., S. ., protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Dubrovnik, Vukovarska 16, Dubrovnik, radi korištenja pomorskog dobra, nakon javne rasprave održane i zaključene 14. prosinca 2020., objavom odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS), 21. prosinca 2020.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Dubrovnik Klasa: UP/I-342-24/19-03/312 Urbroj: 530-04-11-19-2 od 31. srpnja 2019.

                                         

    r i j e š i o   j e   

 

1.              Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Odbija se tužiteljev prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

 

                           

                                                                          Obrazloženje

 

 

Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-342-24/19-03/312 Urbroj: 530-04-11-19-2 od 31. srpnja 2019. tužitelju se naređuje zabrana upotrebe i gospodarskog korištenja pomorskog dobra kojeg u naravi čini dio kat. čest. 2944/31 k.o. M. – M. na lokaciji S. P., lokacija br. 1, površine od 92 m2, izvan obuhvata postojećeg koncesijskog odobrenja Klasa: 053-01/18-01/570 izdanog 21. lipnja 2018., a koja uključuje zabranu obavljanja djelatnosti, obustavu građenje i/ili izvođenje radova te svaki drugi oblik uporabe ili korištenja predmetnog dijela pomorskog dobra i njegovih pripadnosti (točka 1.) koje rješenje je izvršeno 26. srpnja 2019. na licu mjesta, postavljenjem službenog znaka te ograđivanjem dijela kat. čest. 2944/31 k.o. M. – M., izvan obuhvata postojećeg koncesijskog odobrenja, zaštitnom trakom s napisom Stop inspekcija – zabrana korištenja, bez donošenja posebnog rješenja o izvršenju (točka 2.).

Pravodobno po opunomoćeniku podnesenoj tužbi tužitelj osporava pobijano rješenje navodima u kojima u bitnome ističe kako je isto doneseno od nenadležnog tijela pozivom na odredbe Zakona o lučkim kapetanijama koji u konkretnom slučaju nije primjenjiv. Ovo stoga što je stanje na terenu uspostavljeno danom izdavanja koncesijskog odobrenja 21. lipnja 2018., dok je navedeni Zakon u primjeni od 1. siječnja 2019. Spori kako se izvan obuhvata koncesijskog odobrenja nalaze kiosk kućica, dijelovi terase s drvenim podom, klupica, stolovi od metala i drva, stolice raznih oblika, itd. Tužitelj da ima Ugovor o zakupu šumskog zemljišta sklopljen 28. svibnja 2018. s Ministarstvom poljoprivrede Republike Hrvatske kojim je zakupljena ukupna površina od 213 m2 zemljišta na lokaciji S. P. u M. na razdoblje od pet godina, između ostalog, i radi zakupa nekretnine oznake k.č. 2944/7, z.k.č. 311/13 k.o. M. Predmetna kućica, stolovi, klupa za odmor postavljeni su izvan granica pomorskog dobra, izvan obuhvata dodijeljenog koncesijskog odobrenja, na temelju zaključenog pravnog posla s odobrenjem vlasnika zemljišta. Uz to, tužitelj je ishodio i suglasnost za postavljanje privremenog kioska. Predmetni dio pomorskog dobra tužitelj duži niz godina koristi na temelju valjane pravne osnove, i za isto plaća naknadu. Protupravnost da se ne ogleda ni u jednom dijelu poslovanja tužitelja na predmetnom dijelu pomorskog dobra, s obzirom da je isto utemeljeno na odobrenjima za rad izdanim od nadležnih tijela, a za upotrebu pomorskog dobra za potrebe obavljanja ugostiteljske djelatnosti svake godine plaća naknadu, sve sukladno obvezama iz koncesijskog odobrenja.

U osporenom rješenju izostalo je navođenje okolnosti koje u smislu odredbe članka 42. stavak 4. Zakona o lučkim kapetanijama zahtijevaju hitno izvršenje. U konkretnom slučaju ovlaštena službena osobe prekoračila je granice svoje ovlasti (članak 12. stavak 1.) i provođenjem usmenog rješenja tužitelja onemogućila u obavljanju registrirane djelatnosti za koju posjeduje valjana odobrenja za rad, zbog čega tužitelj trpi štetne posljedice. Smatra kako su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 26. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima, zbog čega predlaže da sud odluči o odgodnom učinku osporenog rješenja kojeg predlaže tužbom poništiti.   

U odgovoru na tužbu tuženik uzvraća kako nadležnost za postupanje proizlazi iz odredbe članka 10. Zakona o lučkim kapetanijama (Narodne novine, br. 118/18) i članka 92. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, br. 158/13, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/14). Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Klasa: 011-01/17-01/215 Urbroj: 530-02-1-1-17-4 od 22. prosinca 2017. da su propisani poslovi i zadaci koje obavlja državni službenik raspoređen na inspektorsko službeničko mjesto „viši kontrolor službe kontrole sigurnosti plovidbe stranih brodova“. Protivno tužiteljevim tvrdnjama, inspekcijski nadzor nije započeo 21. lipnja 2018., već je postupak po službenoj dužnosti u smislu članka 40. Zakona o općem upravnom postupku pokrenut 26. srpnja 2019. kada je i proveden inspekcijski nadzor prema odredbama Zakona o lučkim kapetanijama i članka 92. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Pri tome se poziva na pravno shvaćanje Imovinsko – pravnog odjela Upravnog suda Republike Hrvatske od 19. studenog 2007. i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci U-I-2510/01 od 6. prosinca 2006. Tijekom inspekcijskog nadzora predmetnog dijela pomorskog dobra 26. srpnja 2019. po nalogu ovlaštenog službenika izvršen je geodetski premjer od strane trgovačkog društva T. d.o.o. za geodetske poslove radi premjera površine pomorskog dobra kojeg tužitelj koristi izvan obuhvata izdanog koncesijskog odobrenja te izrade geodetske skice s preklopljenim katastarskim planom. Na taj način utvrđene su točne mjere i dimenzije površina na predmetnom dijelu pomorskog dobra, unutar i izvan obuhvata koncesijskog odobrenja, te je utvrđeno da ukupna površina koju na predmetnom dijelu pomorskog dobra k.č. 2944/31 k.o. M. – M. koristi tužitelj iznosi 184 m2, od čega 92 m2 bez valjanog koncesijskog odobrenja, temeljem kojeg premjera je ovlašteni geodet i stalni sudski vještak za geodetske poslove A. R. izradio geodetski snimak – skicu s preklopljenim planom na temelju kojeg se vodi katastarski operat/zemljišne knjige, broj predmeta 202_2019 od 30. srpnja 2019. Inspekcijskom nadzoru kojim je utvrđeno kako dio pomorskog dobra kojeg tužitelj koristi bez koncesijskog odobrenja da je nazočila S. Č., kao osoba koja prema podacima iz sudskog registra zastupa tužitelja. Tuženik je tijekom nadzora utvrdio kako je tužitelj kiosk – kućicu većim dijelom postavio na pomorsko dobro unutar k.č. 2944/31, dakle, na pomorsko dobro izvan obuhvata izdanog koncesijskog odobrenja, a manjim dijelom izvan pomorskog dobra na k.č. 2944/7, koja čestica je predmet sklopljenog Ugovora o zakupu šumskog zemljišta od 28. svibnja 2018. Time što 92 m2 pomorskog doba na dijelu k.č. 2944/31 koristi u svrhu obavljanja ugostiteljske djelatnosti bez koncesijskog odobrenja, tužitelj postupa protivno odredbi članka 7. stavak 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.

Tuženik se ni u jednom trenutku nije pozvao na odredbu članka 105. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, kojom se daje ovlast inspektoru za donošenje usmenog rješenja kojim se može odmah narediti njegovo izvršenje radi sprečavanja radnje zbog koje može nastati neposredna opasnost za život i zdravlje ljudi, životinjski i biljni svijet ili velika materijalna šteta, iz razloga što takva ovlast nije primjenjiva u danim okolnostima niti je odgovarala rezultatima inspekcijskog nadzora. Tuženik je između više ovlasti koje ime prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama te Zakonu o lučkim kapetanijama odlučio primijeniti onu ovlast za koju je smatra da odgovara danim okolnostima, da je razmjerna potrebi zbog koje se ovlast primjenjuje te s kojom će u najkraćem roku postići njezin cilj. Tuženik je ograđivanjem dijela pomorskog dobra kojeg tužitelj koristi izvan obuhvata izdanog koncesijskog odobrenja, istog spriječio u daljnjem stjecanju protupravne imovinske koristi, a ne izmakle koristi od obavljanja registrirane ugostiteljske djelatnosti. Protivi se prijedlogu za određivanjem odgodnog učinka i predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

U podnesku od 21. listopada 2020. tužitelj dodaje kako je u postupku koji je prethodio donošenju rješenja povrijeđena odredba članka 30. i 117. Zakona o općem upravnom postupku te je izradom vještačenja po nalogu tuženika, u kojem je tužitelju onemogućeno sudjelovati odnosno prigovoriti, povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka u upravnom postupku.  Tužitelj, za područje na koji se odnosi osporeno rješenje, ima potpisan ugovor o zakupu šumskog zemljišta koji je odobren i od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. Predlaže kao zainteresiranu sobu uključiti Hrvatske šume te od Ministarstva graditeljstva pribaviti rješenje o tipskom projektu od 1. lipnja 2017. Pokretne stvari postavljene su u skladu s Uredbom o načinu i kriterijima za davanje u zakup šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 50/18) kako to proizlazi iz obavijesti Ministarstva poljoprivrede od 6. ožujka 2019. Klasa: 321-04/18-01/64 Urbroj: 525-11/0902-19-12. Tužitelj za isto područje plaća dvostruki iznos (Hrvatskim šumama i G. M.). Kako se ne bi nanosila šteta prirodi i zaštićenom krajobrazu cijeli ugostiteljski objekt sastavljen je od montažnih komponenti koje nisu trajno povezene s tlom. Protupravnost se ne ogleda niti u jednom dijelu poslovanja tužitelja koji registriranu djelatnost obavlja temeljem odobrenja nadležnih tijela (odobrenje G. M., koncesijski ugovor, Ugovor s Hrvatskim šumama). Potom citira više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske odnosno presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u kojima je utvrđena povreda načela jednakosti oružja, koja stajališta smatra primjenjivim u konkretnom slučaju. 

Tijekom spora održana je rasprava na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Na ročištu održanom 14. prosinca 2020. zamjenik opunomoćenika tužitelja dodaje kako je zbog predmetne nekretnine na kojoj tužitelj uživa koncesiju pokrenut izvanparnični postupak radi osiguranja dokaza između tužitelja i Hrvatskih šuma d.o.o., koje predlaže kao zainteresirane osobe uključiti u spor. Ustraje u izvođenju dokaza očevidom uz sudjelovanje vještaka. Tužitelj je korisnik koncesije na temelju dva sklopljena ugovora.

Opunomoćenik tuženika protivi se prijedlogu za izvođenje predloženih dokaza jer katastarska čestica 2944/31 k.o. M. odgovara zemljišnoknjižnoj čestici 311/18 k.o. M. upisanoj kao pomorsko dobro. To što tužitelj ima sklopljen ugovor o zakupu s Hrvatskim šumama d.o.o. ne znači da može raspolagati česticom koja ima status pomorskog dobra. Tužitelj da nikada nije imao koncesiju, već koncesijsko odobrenje za obavljanje djelatnosti na površini od 80 m2 , dok je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da tužitelj koristi dvostruko više od dozvoljenog. Pored toga, ističe kako je Vijeće za davanje koncesijskog odobrenja G. M. tužitelju oduzelo koncesijsko odobrenje, o čemu se pred ovim sudom vodi spor koji je u tijeku. 

Opunomoćenik tužitelja popisao je trošak zastupanja u upravnom sporu.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo u kojem je doneseno osporeno rješenje kao i isprave priložene tijekom spora, dok je odbio prijedlog za izvođenjem dokaza (očevid uz sudjelovanje vještaka, saslušanje svjedoka, pribavljanje spisa iz upravnog postupka Hrvatskih šuma d.o.o. i dr.), jer se pravilna i na zakonu osnovana presuda može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Među strankama nije sporno kako je tužitelju zabranjena upotreba i gospodarsko korištenje pomorskog kojeg na način kako je to navedeno u izreci usmenog rješenja.

Stranke ovog spora imaju suprotstavljeno stajalište je li donošenju takvog rješenja prethodilo točno utvrđenje činjeničnog stanja o kojem ovisi pravilna primjena materijalnog prava, te s tim u vezi je li usmenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Osporeno rješenje doneseno je u primjeni odredbe članka 43. stavak 3. Zakona o lučkim kapetanijama (Narodne novine, br. 118/18) kojim je propisano kako ovlašteni službenik tijekom pregleda pomorskog dobra, kada okolnosti slučaja zahtijevaju hitno izvršenje, radi onemogućavanja daljnjeg protupravnog postupanja koje je u suprotnosti s odredbama zakona i drugih propisa kojima se uređuje pomorsko dobro i koncesija na pomorskom dobru te sigurnost plovidbe, može donijeti usmeno rješenje kojim se subjektu nadzora naređuje zabrana upotrebe ili gospodarskog korištenja pomorskog dobra, koja uvijek uključuje i zabranu obavljanja djelatnosti na pomorskom dobru, obustavu građenja i/ili izvođenja radova na pomorskom dobru te svaki drugi oblik upotrebe ili korištenja pomorskog dobra i njegovih pripadnosti, koja se izvršava na licu mjesta, pečaćenjem objekta nadzora ili postavljanjem službenog znaka, bez donošenja posebnog rješenja o izvršenju.

Prema odredbi članka 7. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, u daljnjem tekstu: ZoPDML) za posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra može se, u zakonom propisanom postupku, fizičkim ili pravnim osobama dati koncesija (stavak 1.), a za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru koja ne isključuje niti ograničuje opću upotrebu pomorskog dobra, pravnim ili fizičkim osobama daje se koncesijsko odobrenje (stavak 2).

Prema odredbi članka 53. Zakona o lučkim kapetanijama primjena ovlasti mora biti razmjerna potrebi zbog kojih se poduzimaju (stavak 2.), a između više ovlasti ovlašteni službenik primijenit će onu kojom se s najmanje štetnih posljedica i u najkraćem vremenu postiže njezin cilj (stavak 4.).

Prema odredbi članka 3. ZoPDML pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom (stavak 1.), čine ga unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje (stavak 2.).

Prema odredbi članka 14. ZoPMDL granicu pomorskog dobra utvrđuje Povjerenstvo za granice Ministarstva, na prijedlog županijskog povjerenstva za granice (stavak 1.), protiv rješenja Povjerenstva za granice Ministarstva može se uložiti žalba (stavak 6.).

Iz stanja spisa proizlazi kako je ovlašteni službenik tuženika 26. srpnja 2019.  inspekcijskim nadzorom utvrdio kako tužitelj obavlja gospodarsku ugostiteljsku djelatnost na nespornom dijelu pomorskog dobra u okviru ugostiteljskog objekta pod nazivom „S. B. B.“, u naravi dijelu čest. 2944/31 k.o. M. – M. unutar obuhvata postojećeg koncesijskog odobrenja Klasa: 053-01/18-01/570 od 21. lipnja 2018., valjanog do 31. prosinca 2020., prema kojem je dozvoljeno korištenje kioska do 12 m2 i pripadajuće terase 80 m2, kao i na površini od 92 m2 unutar iste predmetne čestice izvan obuhvata koncesijskog odobrenja.

Tijekom postupka izrađen je geodetski snimak – skica s preklopljenim katastarskim planom kojim je utvrđen i označen dio č.zem. 2944/31 (z.k.č.zem. 311/18) koji tužitelj koristi unutar odnosno izvan koncesijskog odobrenja. 

Uvidom u javno dostupne zemljišne knjige Općinskog suda u M., broj ZK uloška: 10344  utvrđeno je kako je z.k.č.zem. 311/18 upisana kao opće dobro - pomorsko dobro (Prijedlog broj: IP-DO-5020/17 22. svibnja 2017., rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, upravnog pomorskog prometa, pomorskog dobra i luka KLASA: UP/I342 -01/08-1/146 od 29. prosinca 2008.).

Kod ovako provedenog postupka pravilno je utvrđenje iz osporenog rješenja kako tužitelj gospodarski koristi pomorski dio kojeg u naravi čini dio čestice koja se nalazi izvan obuhvata koncesijskog odobrenja. Tuženik je u obrazloženju osporenog rješenja te u odgovoru na tužbu, tužbene navode otklonio na način koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Pomorsko dobro u svrhu ugostiteljske djelatnosti može se koristiti jedino i isključivo uz prethodno pribavljeno koncesijsko odobrenje, pa tužitelj neosnovano smatra kako je pravo gospodarskog korištenja stekao temeljem Ugovora o zakupu šumskog zemljišta sklopljenog s Ministarstvom poljoprivrede Republike Hrvatske. Ovo stoga što je ZoPMDL-om, kao posebnim zakonom, uređen režim i način korištenja pomorskog dobra. Stoga tužitelj česticu koja je upisana kao pomorsko dobro može gospodarski koristiti za obavljanje gospodarske djelatnosti samo ukoliko je koncesijsko odobrenje pribavio od nadležnog vijeća (članka 39. stavak 2. ZoPMDL) kojeg u konkretnom slučaju nije ishodio.

Stoga su, protivno tužiteljevim tvrdnjama, navedena utvrđenja pouzdana osnova za donošenje usmenog rješenja kojim se tužitelju zabranjuje upotreba pomorskog dobra u dijelu i na način kako je to navedeno u izreci osporenog rješenja. U konkretnom slučaju u okviru zakonom propisanih ovlasti koje proizlaze iz odredbe članka 43. stavak 3. Zakona o lučkim kapetanijama ovlaštena službena osoba imala je legitimno pravo i obvezu zabraniti daljnju upotrebu i gospodarsko korištenje pomorskog dobra, prilagođavajući sadržaj usmenog rješenja okolnostima konkretnog slučaja.                                                                                                          

Kod izloženog, po ocjeni ovog suda osporeno rješenje zasnovano je na zakonu iz razloga prethodno navedenih u obrazloženju ove presude, pri čemu nije utvrđen koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 128. stavak 1. ZUP-a, pa je na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a presuđeno kao u izreci. 

Budući je ovaj spor riješen presudom, prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe valjalo je odbiti kao bespredmetan, te riješiti kao u točki 2. izreke rješenja.

O troškovima upravnog spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

 

 

U Splitu 21. prosinca 2020.

 

 

S U T K I N J A 

 

Miranda Gulišija Jurišić,v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

 

 

Za točnost otpravka - ovlašteni službenik

I. B.