REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7

Posl.br. 20 Gž-724/2019-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Crnković,predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, člana vijeća i suca izvjestitelja i Branke Ježek Mjedenjak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. B. Z. d.d., OIB: …zastupanog po punomoćniku J. J., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika H. O. iz S. B., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz S.B., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, posl.br. Povrv-37/2018-9 od 21. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2020.,

p r e s u d i o j e

Prihvaća se žalba tužitelja, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, posl.br. Povrv-37/2018-9 od 21. prosinca 2018. godine i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 58.514,41 eur u protuvrijednosti kuna
po srednjem tečaju PBZ d.d. na dan plaćanja sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na
iznos glavnice od 57.657,58 eur u protuvrijednosti kuna počev od dana 23.11.2017. do isplate
po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i da mu naknadi trošak
parničnog postupka u iznosu od 47.841,76 kn, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Citiranom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik
isplati iznos od 58.514,41 eur u protuvrijednosti u kunama sa zakonskim zateznim kamatama,
te je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 30.625,00 kn.

Protiv citirane presude žalbu je podnio tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga iz
članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; dalje-ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem
tužbenog zahtjeva.

2 Poslovni broj 20 Gž-724/2019-3

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 58.514,41 eur u
protuvrijednosti u kunama sa zakonskim zateznim kamatama. Navedeni iznos predstavlja dugovanje temeljem Ugovora o pozajmici od 20. prosinca 2016. godine.

Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik
temeljem Ugovora o pozajmici zaključenog dana 20. prosinca 2016., na dan 22. studenog 2017. duguje tužitelju 442.275,96 kn; da je točkom 7. Ugovora ugovoreno da radi osiguranja plaćanja tražbine iz ovog Ugovora založni dužnik-tuženik ustupa banci-tužitelju tražbinu u iznosu od 155.000,00 eur s pripadajućom kamatom po Ugovoru o nenamjenskom depozitu P.B.Z. Perspektiva u valuti broj ... oročenom do konačne otplate pozajmice, čime banka stječe založno pravo na toj tražbini, te da je ugovoreno da tuženik, kao založni dužnik, ovlašćuje banku da, sukladno članku 337. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, bez ikakve njegove daljnje suglasnosti, a po otkazu ovog Ugovora, može bez intervencije suda ili drugog ovršnog tijela koristiti sredstva oročena prema Ugovoru o nenamjenski oročenom depozitu u svrhu naplate svih dospjelih tražbina iz ovog Ugovora, a da Ugovor o nenamjenski oročenom depozitu ostaje u depou banke sve do konačne otplate pozajmice.

Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je rješenjem o osiguranju istog suda poslovni
broj POb-289/16-15 od 16. ožujka 2017. zabranjeno tužitelju, između ostalog, da po nalogu
tuženika isplati ½ deviznog depozita tuženiku ili trećim fizičkim ili pravnim osobama,
položenog na tuženika, a koji se vodi pod brojem ..., te da ta privremena mjera ostaje na               snazi sve do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pod brojem POb-289/16.

Prvostupanjski sud utvrđuje da je prema Ugovoru o pozajmici od 20. prosinca 2016.
tužitelj imao mogućnost naplatiti u cijelosti potraživanje jer da se zabrana odnosi samo na
raspolaganje po nalogu tuženika, a da tužitelju nije trebao nikakav nalog tuženika za isplatu prema Ugovoru o pozajmici obzirom da je na sredstvima po depozitu tužitelj ima založno pravo koje je zasnovano prije određivanja privremene mjere broj POb-289/16-15 od 16. ožujka 2017. Kako je, dakle, tuženik umjesto ispunjenja svoje obveze, sukladno članku 7. točka 1. Ugovora o pozajmici od 20. prosinca 2016., ustupio tužitelju svoju tražbinu sklapanjem Ugovora o ustupanju, tuženikova obveza da se ugasila sukladno odredbi članka 88. Zakona o obveznim odnosima. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.

Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, ali osnovano
navodi tužitelj u žalbi da nije pravilno primjenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom
zahtjevu, te je stoga presudu valjalo preinačiti.

U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporna visina dugovanja temeljem Ugovora o
pozajmici od 20. prosinca 2016. godine, već je sporno da li je taj dug prestao time što se tužitelj treba(o) naplatiti iz tražbine (oročenog deviznog depozita) koju mu je tuženik ustupio radi osiguranja i na kojoj ima založno pravo.

Ovaj sud je mišljenja da su osnovani tužiteljevi navodi da tuženikova obveza isplate utuženog iznosa nije prestala iz razloga kako se navodi u nastavku obrazloženja.

Naime, člankom 7. Ugovora o pozajmici od 20. prosinca 2016. godine ugovoreno je osiguranje radi vraćanja pozajmice na način da je tuženik, kao založni dužnik, ustupio tužitelju tražbinu u iznosu od 155.000,00 eur po Ugovoru o nenamjenskom depozitu oročenom do konačne otplate pozajmice, čime je tužitelj stekao založno pravo na toj tražbini. Stavkom 1. citiranog članka tuženik je ovlastio tužitelja da bez ikakve njegove daljnje suglasnosti, a po otkazu Ugovora o pozajmici, može radi naplate dospjelih tražbina iz Ugovora o pozajmici koristiti, bez intervencije suda ili drugog ovršnog tijela, sredstva oročena prema Ugovoru o nenamjenskom depozitu.

Dana 28. kolovoza 2017. u cijelosti je dospjela obveza na plaćanje duga iz navedenog
Ugovora. Tužitelj je naplatio dio duga iz ½ dijela oročenih deviznih sredstava tuženika, te je preostao dug u utuženom iznosu. Visina preostalih ½ dijela oročenih sredstava bila bi dovoljna za podmirenje ostatka duga, no ovaj sud je mišljenja da je tužitelju zabranjeno naplatiti se iz preostalih ½ dijela oročenih sredstava zbog privremene mjere. Naime, rješenjem o osiguranju istog suda poslovni broj POb-289/16-5 od 16. ožujka 2017. godine zabranjeno je tužitelju da po nalogu tuženika isplati ½ deviznog depozita tuženiku ili trećim osobama. Iako tužitelju članak 7. Ugovora o pozajmici daje ovlaštenje da svoju tražbinu naplati s navedenog računa (deviznog depozita) bez ikakve daljnje tuženikove suglasnosti, mišljenje je ovog suda da članak 7. Ugovora o pozajmici sadrži nalog tuženika i da bi namirenje tužitelja iz preostalih ½ dijela oročenih sredstava bilo u protivnosti sa zabranom iz privremene mjere, odnosno predstavljalo bi kršenje privremene mjere.

Naime, navedenom privremenom mjerom je zabranjeno raspolaganje sa ½ dijela oročenih sredstava dok se u parničnom postupku, koji se vodi radi utvrđenja bračne stečevine pod poslovnim brojem POb-289/16 između tuženika i njegove supruge, ne utvrdi kome pripada tih ½ dijela oročenih sredstava. Ta zabrana odnosi se na svakoga, pa i na tužitelja, bez obzira što tužitelj ima založno pravo na toj tražbini jer je zabrana nastupila (16. ožujka 2017.) prije nego su nastupile pretpostavke za namirenje tužitelja iz oročenog depozita (28. kolovoza 2017.)

Slijedom navedenog, obveza tuženika u utuženom iznosu nije prestala, pa kako visina
iste nije sporna, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i obvezati tuženika da tužitelju
isplati utuženi iznos.

S obzirom na preinačenje prvostupanjske presude, valjalo je preinačiti i odluku o
parničnom trošku i tužitelju dosuditi parnični trošak. Parnični trošak tužitelja obuhvaća nagradu za sastav prijedloga za ovrhu sa PDV-om (5.000,00 kn +1.250,00 kn), javnobilježničku nagradu (4.772,76 kn), nagradu za sastav podneska od 17.10.2018. s PDV-om (5.000,00 kn+1.250,00 kn), nagradu za zastupanje na ročištima 18.10.2018. i 12.11.2018. s PDV-om (1.250,00 kn+5.000,00 kn+1.562,50 kn), nagradu za zastupanje na ročištu za objavu presude s PDV-om (500,00 kn+125,00 kn), nagradu za sastav žalbe s PDV-om (6.250,00 kn+1.562,50 kn), te sudske pristojbe na presudu (4.773,00 kn) i na žalbu (9.546,00 kn), ukupno 47.841,76 kn.

 

Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a.

 

U Rijeci, 21. prosinca 2020.

Predsjednik vijeća

Larisa Crnković