- 1 -              I Kž 697/2020-4

Broj: I Kž 697/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika R. D., zbog kaznenog djela iz čl. 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06. i 110/07., dalje: KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika R. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 16. studenog 2020. godine, broj Ik I-138/2020-21, u sjednici održanoj 21. prosinca 2020. godine,

r i j e š i o   j e :

Žalba zatvorenika R. D. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Sisku, na temelju čl. 59. st. 2.  Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) u vezi čl. 157. st. 1. i čl. 159. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00.-ispravak, 129/00., 59/01., 67/01.-ispravak, 11/02.-ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ) odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika R. D.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik R. D. po opunomoćeniku, odvjetniku M. P. zbog „pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno primijenjenog materijalnog prava, te bitne povrede odredaba kaznenog postupka, dakle svih žalbenih osnova.“ Predloženo je da se pobijano rješenje preinači i zatvorenika uvjetno otpusti, "pa makar i uz određivanje zaštitnog nadzora i određivanje jedne ili više posebnih obveza", podredno da se ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Spis predmeta je, sukladno čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi čl. 44. st. 2. ZIKZ-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Odlučujući o prijedlogu zatvorenika R. D. za uvjetni otpust podnesenom sukladno čl. 158. st. 1. ZIKZ-a, prvostupanjski sud je uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje ima u vidu odredba čl. 59. st. 2. KZ/11. te je, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno zaključio da prijedlog tog zatvorenika za uvjetni otpust nije osnovan, a svoju odluku je i valjano obrazložio.

Osporavajući pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda, žalitelj ističe da je isti utemeljen na mišljenju Kaznionice u G. prema kojemu u odnosu na njega nije ostvarena svrha kažnjavanja, pri čemu u tom mišljenju nisu navedeni jasni i nedvosmisleni kriteriji za to kada bi se smatralo da je svrha kažnjavanja u odnosu na njega ispunjena. Ističe da se na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora nalazi od 9. srpnja 2007., tako da je do sada izdržao više od polovine te kazne, odnosno izdržao je 2/3 te kazne, što je više od zakonskog uvjeta od ½ izdržane kazne za eventualni uvjetni otpust. Ovo tim više kada se ima u vidu njegov dosadašnji uredan tijek izdržavanja kazne zatvora.

U odnosu na istaknute žalbene navode prije svega treba navesti da je u izvješću Kaznionice u G., dakle kaznene ustanove u kojoj se zatvorenik sada nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora detaljno opisan zatvorenikov dosadašnji tijek izdržavanja te kazne, što uključuje i podatke o tome kada je on započeo izdržavati tu kaznu (9. srpnja 2007.), kada je izdržao polovinu te kazne (9. srpnja 2017.) i kada je predviđen istek te kazne (9. srpnja 2027.). Izražavajući svoje mišljenje o molbi zatvorenika za uvjetni otpust, ta je kaznena ustanova, odnosno njezin upravitelj naveo da tu molbu smatra preuranjenom zbog toga što zadnja četvrtina kazne nastupa 9. srpnja 2022. Međutim, u tom mišljenju, pa ni u cjelokupnom izvješću te kaznene ustanove, nije navedeno da ta kaznena ustanova smatra da u odnosu na zatvorenika nije ostvarena svrha kažnjavanja, kako to tvrdi ovaj žalitelj.

Nadalje, takvo je mišljenje kaznene ustanove prvostupanjski sud s pravom prihvatio kao stručno i objektivno. Potom je, uzimanjem u obzir svih odlučnih okolnosti, kako onih koje proizlaze iz tog izvješća, tako i onih koje proizlaze iz izvješća probacijskog ureda, očitovanja državnog odvjetnika te navoda samog zatvorenika i njegovog opunomoćenika na sjednici vijeća za uvjetne otpuste, i prema ocjeni ovoga suda, pravilno zaključio da zatvorenik treba nastaviti s izdržavanjem preostalog dijela kazne kako bi ista polučila svrhu, kao i zbog činjenice da je ostatak neizdržanog dijela kazne velik.

Naime, odredbom čl. 59. st. 1. KZ/11. propisano je da sud može otpustiti osuđenika s izdržavanja kazne zatvora ako je izdržao najmanje jednu polovinu kazne na koju je osuđen, ali ne manje od tri mjeseca, ako se osnovano očekuje da neće počiniti kazneno djelo te ako na to pristaje. Iz izričaja ove zakonske odredbe, dakle, proizlazi da je otpuštanje osuđenika s izdržavanja kazne zatvora prije negoli je u cijelosti izdržao tu kaznu samo mogućnost, no ne i obveza suda, i to uz daljnje uvjete navedene u toj zakonskoj odredbi.

Nadalje, svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11., a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo, treba se postići, ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja.

Uzevši u obzir visoki neizdržani dio jedinstvene kazne zatvora na koju je zatvorenik R. D. osuđen (kaznu je počeo izdržavati 9. srpnja 2007., a ista mu ističe 9. srpnja 2027., dakle, za izdržati mu je ostalo još preko šest i pol godina), kao i težinu počinjenih kaznenih djela zbog kojih je on pravomoćno osuđen, osobito dvaju kaznenih djela ubojstava iz čl. 90. KZ/97., i prema ocjeni ovoga suda na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. KZ/11. te je radi njezina ostvarenja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem jedinstvene kazne zatvora.

Pozitivne činjenice koje se odnose na zatvorenikov dosadašnji tijek izdržavanja kazne zatvora, a koje se apostrofiraju u žalbi zatvorenika kao činjenice zbog kojih je, prema njegovom mišljenju, trebalo prihvatiti njegov prijedlog za uvjetni otpust, imao je u vidu i prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o tom prijedlogu. Međutim, iste nisu ni najrelevantnije ni dostatne za pozitivnu odluku o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust. Pri tome je značaj činjenica da zatvorenik, osim za ova kaznena djela, nije osuđivan te da protiv njega nema u tijeku drugih kaznenih postupaka relativiziran okolnošću objektivne nemogućnosti za isto s obzirom na to da se on na izdržavanju ove jedinstvene kazne zatvora nalazi od 9. srpnja 2007., dok uključenost zatvorenika u tečajeve, programe osposobljavanja za rad i samo izvršavanje rada s visokim ocjenama tijekom izdržavanja kazne, kao i žalbene tvrdnje zatvorenika da je svjestan svojih djela samo potvrđuju da izdržavanje kazne zatvora ostvaruje svoju svrhu. Međutim, radi njezinog potpunog ostvarenja je, a imajući na umu prethodno izložene okolnosti, nužno da zatvorenik nastavi s njezinim izdržavanjem.

Okolnosti koje se odnose na starosnu dob i zdravstveno stanje zatvorenikovog oca i s tim u vezi njegovu potrebu za tuđom pomoći nisu od utjecaja prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu. Isto vrijedi i u odnosu na žalbene tvrdnje kojima zatvorenik upire na svoje zdravstveno stanje. Ono, međutim, može biti razlogom za odobravanje prekida izdržavanja kazne zatvora u smislu odredbe čl. 155. st. 2. toč. 1. ZIKZ-a.

Budući da žalba zatvorenika R. D. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 21. prosinca 2020.