- 1 -              I Kž-Us 91/2020-4

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 91/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika A. R., zbog kaznenog djela iz članka 298. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08.; dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: državni odvjetnik) i branitelja optuženika A. R., Z. B., odvjetnika iz Z., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 1. srpnja 2020. broj K-Us-23/2018., u sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o  i  r i j e š i o   j e :

 

I. Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u odluci o troškovima te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika u ostalom dijelu, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženik A. R. za kazneno djelo iz članka 298. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97., na temelju članka 298. stavka 2. KZ/97. osuđuje na kaznu zatvora od 2 (dvije) godine.

 

III. Odbija se kao neosnovana žalba branitelja optuženika A. R., Z. B., odvjetnika iz Z. te se u ostalom pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, optuženik A. R. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, izbjegavanja carinskog nadzora iz članka 298. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. te je na temelju članka 298. stavka 2. KZ/97. osuđen na kaznu zatvora od dvije godine. Na temelju članka 67. KZ/97. prema optuženiku je primijenjena uvjetna osuda te je određeno da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik A. R. u vremenu provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) optuženik A. R. oslobođen je obveze da naknadi u cijelosti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja.

 

Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. prihvaćen je imovinskopravni zahtjev oštećene Republike Hrvatske te je naloženo optuženiku A. R. platiti oštećenoj Republici Hrvatskoj iznos od 441.997,55 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

Protiv te je presude žalbu podnio državni odvjetnik zbog odluke o uvjetnoj osudi i troškovima postupka (članak 471. stavci 1. i 2. ZKP/08.), predlažući „da Vrhovni sud Republike Hrvatske, prihvaćajući žalbu, presudom preinači prvostupanjsku presudu te optuženom A. R. izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora i obveže ga na naknadu troškova kaznenog postupka“.

 

Protiv presude se žali i branitelj optuženika A. R., Z. B., odvjetnik iz Z., zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se umanji iznos imovinskopravnog zahtjeva.

 

Branitelj optuženika Z. B., odvjetnik iz Z., podnio je i odgovor na žalbu državnog odvjetnika, predlažući da se ta žalba odbije kao neosnovana, dok državni odvjetnik na žalbu optuženikovog branitelja nije podnio odgovor.

 

Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženikovog branitelja nije osnovana.

 

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud neosnovano oslobodio optuženika obveze naknade troškova kaznenog postupka, pozivajući se na njegovu višegodišnju nedostupnost pravosudnim tijelima te činjenicu da se radi o državljaninu strane države.

 

Naime, kako se to pravilno ističe i u žalbi državnog odvjetnika, člankom 148. stavkom 6. ZKP/08. kao razlog za oslobođenje obveze da optuženik naknadi u cijelosti ili djelomično troškove kaznenog postupka propisano je loše imovinsko stanje te ako bi plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje optuženikovo uzdržavanje ili osoba koje je on dužan uzdržavati, no, ne i nedostupnost ili državljanstvo druge države. Stoga je u odnosu na troškove postupka trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08. ukinuti pobijanu presudu u tom dijelu te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o troškovima postupka, kako je i odlučeno u točki I. izreke ove presude i rješenja.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud razmotriti dostupne podatke o optuženikovom imovnom stanju te sukladno tome donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku o troškovima postupka, vodeći računa o odredbi članka 148. stavka 6. ZKP/08.

 

U pravu je državni odvjetnik i kada tvrdi da u konkretnoj situaciji nije bilo mjesta za izricanje uvjetne osude optuženiku, odnosno da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik A. R. proglašen krivim, njegovu ulogu u počinjenju djela, pri čemu je upravo on zajedno s N. B. organizirao grupu radi prenošenja preko carinske crte izbjegavajući mjere carinskog nadzora cigarete čija su proizvodnja i promet ograničeni, međunarodni element počinjenja djela te višekratnost poduzimanja radnji, što upućuje na upornost u počinjenju djela. Također je veći značaj trebalo dati i visini iznosa za koji je optuženikovim protupravnim postupanjem oštećen Državni proračun Republike Hrvatske, a s pravom smatra državni odvjetnik da je optuženiku, unatoč tome što se je radilo o dijelu kriminalne aktivnosti za koju je u predmetnom postupku proglašen krivim, trebalo otegotnim cijeniti i osuđivanost u Bosni i Hercegovini zbog istovrsnih kaznenih djela. Stoga je, uvažavajući sve navedeno i unatoč proteku deset godina od vremena počinjenja djela, prema ocjeni ovog suda optuženika A. R. za kazneno djelo iz članka 298. stavka 2. KZ/97. trebalo osuditi na kaznu zatvora od dvije godine bez primjene uvjetne osude. Upravo navedena kazna zatvora primjerena je okolnostima počinjenja djela, težini i pogibeljnosti djela te stupnju krivnje optuženika i može utjecati, kako na optuženika, tako i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Izrečena kazna sadržava dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženik prouzročio počinjenjem djela i dostatnu društvenu osudu za počinjenje djela. Stoga je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u ostalom dijelu, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08., pobijana presuda preinačena u odluci o kazni na način opisan u točki II. izreke ove presude i rješenja.

 

              Nasuprot tome, nije u pravu branitelj optuženika kada smatra da je optuženika trebalo obvezati na plaćanje nešto nižeg iznosa imovinskopravnog zahtjeva.

 

Naime, pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, branitelj optuženika smatra, s obzirom na činjenicu da je prema činjeničnom opisu djela 13 kartona sa 6440 kutija cigareta bilo pronađeno i oduzeto te da nije završilo na tržištu u Republici Hrvatskoj, nego je uništeno, da se na isto ne može primijeniti obveza plaćanja carina, trošarina i PDV-a pa da se zbog toga ne može niti obvezati optuženika na plaćanje tog iznosa jer bi naplata tog iznosa dospjela tek kupnjom cigareta od strane krajnjeg korisnika.

 

No, protivno takvim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud obvezao optuženika A. R. na plaćanje cjelokupnog iznosa od 441.997,55 kuna za koji je iznos najmanje na ime carina, trošarina i PDV-a oštećen proračun Republike Hrvatske. Naime, optuženik je organizirao grupu koja je prokrijumčarila u Republike Hrvatsku najmanje 37250 kutija cigareta za koje nije plaćena carina, trošarine i PDV-a i njegova namjera je bila da sve te cigarete dospiju do krajnjih kupaca na području Republike Hrvatske bez plaćanja navedenih davanja, a to je ključno za obvezivanje optuženika na plaćanje imovinskopravnog zahtjeva, a ne činjenica da jedan dio tih cigareta mimo optuženikove volje nije završio na ilegalnom tržištu u Republici Hrvatskoj. Stoga je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu optuženikovog branitelja trebalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u točki III. izreke ove presude i rješenja.

 

Slijedom svega navedenog, a budući da prilikom ispitivanja pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 21. prosinca 2020.