- 1 -              II Kž 523/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 523/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. H. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog S. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 12. studenog 2020. broj Kv-I-76/2020-6 (K-19/2020), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice i podnesenog prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije, u sjednici održanoj 21. prosinca 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba optuženog S. H. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. H. i podnesenog prijedloga za izricanje odgojne mjere prema maloljetnom R. H., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. u vezi članka 34. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), protiv optuženog S. H. produljen je istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke optuženom S. H. u istražni zatvor uračunato je vrijeme lišenja slobode od 22. svibnja 2020. nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. H. putem braniteljice, odvjetnice D. S. s prijedlogom da se odmah ukine istražni zatvor.

 

Žalba nije osnovana.

 

U žalbi se navodi da je u pobijanom rješenju počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. tako što ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u pogledu postojanja osobitih okolnosti iz kojih proizlazi opasnost da će ponoviti kazneno djelo, zatim u pogledu primjene mjera opreza i načela razmjernosti. Međutim, suprotno ovim tvrdnjama, sud je na trećoj stranici u zadnja četiri odlomka dao konkretno, a ne stereotipno obrazloženje (kako žalba tvrdi) za svaku od ovih okolnosti, a slaže li se žalitelj s argumentima prvostupanjskog suda je pitanje činjenične naravi.

 

Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju smjera žalba, a ispitivanjem rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka druga povreda na koju pazi po službenoj dužnosti.

 

Osporavajući osnovanu sumnju žalitelj dovodi u pitanje mogućnost žrtve-oštećenika da detaljno opiše inkriminirani događaj. Međutim, njegov iskaz s drugim prikupljenim dokazima te potvrđenom optužnicom, za sada potkrepljuje dovoljan stupanj vjerojatnosti da se događaj odvio na način opisan u optužnom aktu. Obrana će imati prilike na raspravi pred vijećem koje će odlučivati o kaznenoj odgovornosti, ponoviti svoje navode i dati interpretaciju osporenog dokaza, a Vrhovni sud Republike Hrvatske, nakon što je utvrdio relevantan stupanj osnovanosti sumnje, nije ovlašten ulaziti u pitanje prihvatljivosti i uvjerljivosti pojedinih dokaza u ovom stadiju postupka i u ovakvoj vrsti odluke.

 

Žalba optuženika dalje smatra da je prvostupanjski sud "povrijedio njegovo ustavno pravo na slobodu, kao temeljno ljudsko pravo, koje je zaštićeno Ustavom RH, kao i Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i sloboda" time što je u rješenju navedeno da "do sada izricane uvjetne kazne zatvora nisu utjecale na njega i odvratile ga od ponovnog počinjenja kaznenog djela". Međutim, žalitelj ispušta iz vida da je na više mjesta u pobijanom rješenju istaknuto da je optuženikovo počinjenje kaznenog djela, koje je predmet ovog postupka, za sada na razini osnovane sumnje, tako da je neosnovan ovaj žalbeni navod koji citiranu konstataciju izdvaja iz sadržaja i konteksta cjelokupnog rješenja. Stoga navedenim zaključkom prvostupanjski sud nije povrijedio niti Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak,76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.), a niti Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.).

 

Žalitelj je u pravu kada ističe da istražni zatvor nije kazna i da se ne smije pretvoriti u kaznu, no ovdje to nije slučaj budući da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru sedam mjeseci. Suprotno daljnjem žalbenom navodu da svrha istražnog zatvora nije i ne smije biti isključivo prevencija, u ovoj konkretnoj situaciji optuženi S. H. je lišen slobode upravo zato da se socijalna sredina zaštiti od novih kaznenih djela za koje je visoko predvidivo da ih optuženik može počiniti. Takva svrha istražnog zatvora proizlazi iz dikcije odredbe članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. pa nije jasno na što smjera ovaj žalbeni navod.

 

Žalba također navodi da optuženik do sada nije osuđivan zbog kaznenih djela nasilja "usmjerenih primarno na tjelesni integritet neke osobe" pa da ranija osuđivanost nije okolnost koja bi ukazivala na opasnost od ponavljanja djela. Međutim, kada se uzme u obzir da je optuženik u tri navrata osuđivan zbog kaznenih djela protiv imovine iz Glave dvadeset treće (XXIII:) KZ/11., a da se u ovom postupku tereti da je kazneno djelo pokušaja teškog ubojstva počinio iz koristoljublja (članak 111. točka 4. u vezi članka 34. KZ/11.), tada ovakav slijed stvari ukazuje na vjerojatnost da njegovo kažnjivo koristoljubivo ponašanje progredira prema sve težim i opasnijim oblicima zbog čega istražni zatvor predstavlja adekvatnu mjeru u onemogućavanju optuženika da nastavi sa sličnim postupanjem. Osim toga, događaj koji je predmet ovog postupka je obuhvaćen rokom kušnje iz ranije osude Općinskog suda u Varaždinu broj K-12/2019. od 26. travnja 2019. pa ta okolnost ukazuje da prijetnja kaznom nije optuženog S. H. odvratila od kaznenog djela za koje se ovdje tereti. Kod takvog stanja stvari, okolnost rođenja drugog djeteta ne dovodi u pitanje nužnost daljnje primjene istražnog zatvora.

 

S obzirom na to da žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 21. prosinca 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v.r.