- 1 -              II Kž 536/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 536/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. V., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 3. prosinca 2020. broj Kv-I-170/2020 (K-67/2020), o određivanju mjere istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. prosinca 2020.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se žalba optuženog J. V. kao neosnovana.

 

II. Odbacuje se žalba odvjetnice M. F. S. kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog J. V. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 129. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), određen je istražni zatvor protiv optuženog J. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi J. V. osobno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i po branitelju po službenoj dužnosti odvjetniku D. R. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Žalbama se predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine istražni zatvor, podredno da se "žalba usvoji i predmet vrati na ponovno odlučivanje". S obzirom na to da se žalbe optuženika sadržajno nadopunjuju, iste su razmotrene kao jedinstvena žalba optuženika.

 

Žalbu protiv rješenja podnijela je i odvjetnica M. F. S., s prijedlogom da se "ukine Rješenje kojim se određuje istražni zatvor te dalje sukladno zakonu postupi".

 

Žalba optuženika nije osnovana, dok žalba odvjetnice M. F. S. nije dopuštena.

 

Prvenstveno, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio okolnosti pod kojima je počinio kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret, postavljajući sumnju u ispunjenje svih zakonskih obilježja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavaka 1. i 2. KZ/11. Tvrdi i da okolnost što je optuženik višestruko osuđivana osoba nedovoljna da bi se zaključilo da bi on boravkom na slobodi nastavio sa činjenjem kaznenih djela. Osim toga, navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je on osoba bez zaposlenja i prihoda.

 

Suprotno žalbenim navodima optuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora. Za svoju je odluku, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iznio jasne i valjane razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja istog ili počinjenja istovrsnog kaznenog djela od strane optuženika. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

 

Naime, postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti, proizlazi iz potvrđene optužnice. Iako je prvostupanjski sud u tom pogledu iznio šture razloge, oni su dostatni i jasni. Nadalje, iako optuženik u žalbi iznosi svoje viđenje događaja za koje se tereti, valja uputiti žalitelja da prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora, vijeće nije ovlašteno utvrđivati činjenice, ocjenjivati dokaze te odlučivati o kaznenoj odgovornosti optuženika nego utvrditi dostatan odgovarajući stupanj osnovane sumnje, koji u konkretnom slučaju nedvojbeno postoji.

 

Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na činjenici da je optuženik u periodu od 2010. do 2019. višestruko osuđivana osoba, pa suprotno navodima žalbe, i zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavaka 1. i 2. KZ/11. iz presuda Županijskog suda u Zagrebu broj K-60/14 od 21. svibnja 2014. i Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-481/19 od 9. svibnja 2015. U odnosu na ostala kaznena djela za koja je optuženik pravomoćno osuđen, razvidno je da se radi i o kaznenim djelima sa elementima nasilja i o kaznenim djelima protiv imovine. Nedvojbeno je da je optuženik povratnik, dijelom i specijalni, koji je pravomoćno osuđivan i zbog kaznenih djela počinjenih u Republici Njemačkoj, kontinuirano neusklađenog načina života, kojega niti ranije izrečene kazne, pa i one bezuvjetne, nisu odvratile od činjenja novih kaznenih djela, i to ovog za koje je ovdje osnovano sumnjiv da ga je počinio. Kada se te okolnosti dovedu u vezu sa njegovim osobnim navodima u pogledu vlastite nezaposlenosti (kako je to iznio prilikom prvog ispitivanja), onda je u pravu prvostupanjski sud kada zaključuje da na strani optuženika postoji konkretna i razborita bojazan da će on, boravkom na slobodi, ponoviti ista ili slična kaznena djela.

 

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, i ovaj drugostupanjski sud stava kako je nužno određivanje mjere istražnog zatvora protiv optuženog J. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani, te se ta opasnost, u ovom trenutku, ne može s uspjehom otkloniti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. Navedena odluka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti žalbenim navodima kako se istražni zatvor, da je postojala osnova, protiv optuženika mogla odrediti i ranije, što nije učinjeno, i to obzirom da se prije određivanja istražnog zatvora u ovom premetu, optuženik nalazio u istražnom zatvoru u drugom kaznenom premetu koji se vodi protiv njega pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu. Prema tome, nadležni je sud u ovom kaznenom predmetu ocjenjivao razloge za određivanje istražnog zatvora, prema prijedlogu ovlaštenog tužitelja, kada su se za to stvorili zakonski uvjeti, te je utvrdio da su ispunjeni svi zakonski preduvjeti za određivanje istražnog zatvora optuženom J. V.

 

Slijedom iznesenoga, budući da žalbenim navodima optuženika prvostupanjsko rješenje nije dovedeno u sumnju, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika je odbijena, kako je to odlučeno u točki I. izreke ovog rješenja.

 

Iako je u ovom kaznenom predmetu žalbu protiv pobijanog rješenja podnijela i odvjetnica M. F. S., ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je njezina žalba nedopuštena. Naime, odvjetnica M. F. S. je do 24. lipnja 2020., kada je došlo do suglasnog opoziva punomoći, bila izabrana braniteljica optuženika. Nakon opoziva, optuženiku je određen branitelj po službenoj dužnosti u osobi odvjetnika D. R., koji je nastavio braniti optuženika u ovom kaznenom predmetu.

 

Na temelju članka 464. stavka 1. u vezi članka 495. ZKP/08., žalbu protiv rješenja, između ostalih, može podnijeti branitelj optuženika. Branitelj optuženika, kada se radi o izabranom branitelju, je odvjetnik kojem je optuženik izdao punomoć za zastupanje u konkretnom kaznenom predmetu, a temeljem članka 68. ZKP/08., prava i dužnosti branitelja prestaju, između ostalog, kada optuženik opozove punomoć ili kad branitelj otkaže zastupanje i o tome obavijesti sud.

 

U konkretnom slučaju, nedvojbeno je da je došlo do opozivanja punomoći odvjetnici M. F. S., o čemu je sud i obaviješten, pa je žalba koju je podnijela odvjetnica M. F. S. nedopuštena jer je podnesena po neovlaštenoj osobi. U skladu s time, njezina je žalba odbačena, kako je to i odlučeno u točki II. izreke ovog rješenja.

 

Slijedom svega iznesenoga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. i članka 494. stavka 3. točke 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 21. prosinca 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Ana Garačić, v.r.