- 1 -              II Kž 527/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 527/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika A. J. E., zbog kaznenog djela iz Glave 18. Kaznenog zakonika Sjedinjenih američkih država, članak 371. i dr., odlučujući o žalbi izručenika A. J. E. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 3. studenog 2020. broj Kv I-160/2020-96 o jamstvu i istražnom zatvoru, u sjednici održanoj 21. prosinca 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba izručenika A. J. E. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, u kaznenom predmetu protiv izručenika A. J. E., zbog kaznenog djela iz Glave 18. Kaznenog zakonika Sjedinjenih američkih država, članak 371. i dr., na temelju članka 104. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) u vezi s člankom 47. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine", broj 178/04. – dalje: ZOMPO), protiv izručenika A. J. E. određen je istražni zatvor, dok je jamstvo određeno rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola broj Kir-253/2020 od 26. lipnja 2020. utvrđeno propalim te je određeno da se iznos od 700.000,00 kuna ima naplatiti u korist proračuna Republike Hrvatske.

 

Protiv tog rješenja žali se izručenik A. J. E. po obojici svojih branitelja, odvjetniku S. Đ. i odvjetniku M. M. U žalbi podnesenoj po branitelju, odvjetniku S. Đ. nisu izrijekom navedene žalbene osnove, a predloženo je pobijano rješenje ukinuti. U žalbi izručenika podnesenoj po branitelju, odvjetniku M. M. su kao žalbene osnove naznačene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 3. ZKP/08. te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a predloženo je pobijano rješenje preinačiti i istražni zatvor ukinuti te iznos jamstva vratiti izručeniku, podredno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Budući da se ove dvije žalbe međusobno sadržajno nadopunjavaju, bit će razmotrene kao jedinstvena žalba izručenika A. J. E.

 

Žalba nije osnovana.

 

U žalbi izručenika podnesenoj po branitelju, odvjetniku S. Đ. navodi se da taj branitelj izručenika nije pozvan na ročište koje je prethodilo donošenju pobijanog rješenja, a kako je on, a ne odvjetnik M. M., određen i kao opunomoćenik za primanje pismena za izručenika, to ni izručeniku nije uredno dostavljen poziv za to ročište. Smatra da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka (pri čemu ne navodi koja) te da je povrijeđeno pravo izručenika na pravično suđenje.

 

Prije svega, iz spisa predmeta proizlazi da je izručeniku A. J. E. rješenjem predsjednika Županijskog suda u Puli-Pola broj Su-260/2020-2 od 10. lipnja 2020. za branitelja po službenoj dužnosti postavljen odvjetnik M. M. (list 35). Podneskom od 12. lipnja 2020. izručenik zastupan po braniteljima, odvjetnicima M. M. i S. Đ. obavijestio je prvostupanjski sud da je njegova supruga za njegovu obranu i zastupanje u ovom predmetu opunomoćila kao njegove branitelje odvjetnika M. M. i odvjetnika S. Đ. te je zamoljeno da se sva daljnja pismena dostavljaju na adrese odvjetničkih ureda izabranih branitelja. U prilogu toga podneska je punomoć na hrvatskom i njemačkom jeziku u kojoj je navedeno da U. L. kao vjenčana supruga izručenika ovlašćuje odvjetnike M. M. i S. Đ. da zastupaju njezinog supruga u svim kaznenim, ekstradicijskim i drugim postupcima koji se protiv njega vode u Republici Hrvatskoj (listovi 36 do 37). Iz izloženoga, dakle, proizlazi da izručenik u ovom predmetu ima dva izabrana branitelja, i to odvjetnika M. M. i odvjetnika S. Đ., pri čemu iz prethodno spomenute punomoći ne proizlazi da bi bilo koji od njih bio opunomoćen i za primanje pismena za izručenika, dok u spisu predmeta ne postoji neka druga punomoć iz koje bi to proizlazilo. Stoga je za zaključiti da nijedan od ove dvojice izabranih branitelja izručenika, dakle ni odvjetnik S. Đ., nije opunomoćen i za primanje pismena za izručenika. Zbog toga nije osnovana žalbena tvrdnja da je poziv izručeniku za ročište koje je prethodilo donošenju pobijanog rješenja trebalo dostaviti njegovom branitelju, odvjetniku S. Đ. kao opunomoćeniku za primanje pismena.

 

Nadalje, sukladno odredbi članka 69. stavka 3. ZKP/08., okrivljenik može imati istodobno najviše tri branitelja, time da se obrana smatra osiguranom kad u postupku sudjeluje jedan od branitelja. Prema tome, poziv za ročište koje je prethodilo donošenju pobijane odluke bilo je dostatno dostaviti samo jednom od izručenikova dva branitelja, a tako je u konkretnom slučaju i postupljeno dostavom toga poziva odvjetniku M. M. Isto vrijedi i u pogledu dostave same pobijane odluke. Naime, sukladno odredbi članka 174. stavka 1. ZKP/08., ako se odluka i dopis ima dostaviti branitelju okrivljenika, a okrivljenik ima više branitelja, dostavit će se onom koga su oni odredili, a ako oni to nisu učinili, dostavit će se jednome od njih.

 

Naposljetku, nije osnovana ni žalbena tvrdnja da ni izručeniku nije uredno dostavljen poziv za to ročište. Naime, sukladno odredbi članka 129. stavka 2. ZKP/08., na ročište o određivanju istražnog zatvora pozivaju se državni odvjetnik, okrivljenik i branitelj okrivljenika. Međutim, ako zakonom nije drukčije propisano, sjednica vijeća održat će se i ako uredno pozvani državni odvjetnik, okrivljenik i branitelj ne dođu na sjednicu, ili ako okrivljenik ili branitelj nije uredno primio poziv zbog toga jer je promijenio boravište ne obavijestivši o tome sud ili zbog toga jer mu dostava nije bila moguća zbog njegove nedostupnosti. Upravo o ovom potonje navedenom je riječ u konkretnom slučaju budući da izručeniku nije bilo moguće dostaviti poziv za ročište zbog njegove nedostupnosti. Naime, a kako to proizlazi iz dopisa MUP-a, Policijske uprave istarske, Policijske postaje P. – P. od 27. listopada 2020., izručenik je uredno izvršavao obvezu određenu mjerom opreza da se javlja dva puta tjedno u Policijsku postaju P. – P. zaključno s danom 9. listopada 2020., kada je naveo da boravi u Kampu I., F., ..., a gdje je imao prijavu boravka od 5. do 9. listopada 2020., nakon čega se nije javljao po naloženim mjerama opreza u nadležnu postaju, a ne raspolaže se ni podacima gdje bi se mogao nalaziti niti je u evidencijama MUP-a zabilježeno da bi izašao iz Hrvatske. Prema tome, u konkretnom su slučaju bili ispunjeni svi uvjeti za održavanje ročišta i bez prisutnosti izručenika.

 

S obzirom na navedeno, nema govora o tome da bi od strane prvostupanjskog suda bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. niti da je povrijeđeno pravo izručenika na pravično suđenje.

 

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., žalitelj ističe da su u pogledu općeg uvjeta za određivanje istražnog zatvora, a to je postojanje osnovane sumnje da bi on počinio kaznena djela za koja se traži izručenje, u pobijanom rješenju izostali razlozi.

 

Međutim, ni istaknuti žalbeni navodi nisu osnovani. Prije svega, u obrazloženju pobijanog rješenja navedeno je da je izručenik uhićen po raspisanoj tjeralici Interpola Sjedinjenih Američkih Država, Ured W. zbog vođenja kaznenog postupka radi kaznenih djela ekološkog kriminala i drugih iz Zakona o čistom zraku, kao i to da je potom zaprimljena molba za izručenje Sjedinjenih Američkih Država uz priloženu dokumentaciju. Prema tome, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da osnovana sumnja proizlazi iz izdane tjeralice i molbe za izručenje. No, neovisno o tome, valja imati na umu da se ovdje radi o određivanju istražnog zatvora zbog izručenja koji se, sukladno članku 46. i članku 47. stavku 1. ZOMPO-a, određuje kada je osoba za kojom je raspisana međunarodna tjeralica uhićena, osim u slučaju kada postoji vjerojatnost da izručenje neće biti odobreno, koja vjerojatnost ovdje za sada ne postoji.

 

S obzirom na potonje navedeno, ne mogu se prihvatiti ni žalbene tvrdnje izručenika da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje istražnog zatvora jer da u konkretnom slučaju ne postoji ni vjerojatnost da bi on mogao biti izručen državni moliteljici. Žalitelj, naime, detaljno elaborira da se protiv njega u SR Njemačkoj vodi kazneni postupak zbog istih kaznenih djela za koja se u ovom predmetu traži njegovo izručenje od strane Sjedinjenih Američkih Država. Nastavno navodi da se on boravkom u Republici Hrvatskoj koristio pravom na slobodno kretanje koje se može ograničiti isključivo i jedino pod uvjetima koji su jasno i nedvosmisleno proklamirani u odlukama Suda Europske unije u predmetima Petruhin i Pisciotti u kojima je zaključeno da bi građaninu Europske unije bilo povrijeđeno pravo na slobodno kretanje i pravo na jednako postupanje ako bi država članica Europske unije (u ovom slučaju Republika Hrvatska) odobrila njegovo izručenje trećoj državi (ovdje Sjedinjenim Američkim Državama) iako postoji blaža mjera od mjere izručenja kojom se također jamči kazneni progon.

 

Naime, navedene odluke Suda Europske unije i u njima izražena pravna stanovišta potpuno su neprimjenjivi na ovaj konkretni predmet budući da ovdje, barem za sada, postoji samo molba za izručenje Sjedinjenih Američkih Država, a ne i europski uhidbeni nalog SR Njemačke ili neke druge države članice Europske unije.

 

Nakon što je potpuno i pravilno utvrdio sve za to odlučne činjenice, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je protiv izručenika A. J. E. osnovano odrediti istražni zatvor, a jamstvo utvrditi propalim i odrediti naplatu iznosa jamstva od 700.000,00 kuna u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

 

Naime, odredbom članka 104. stavka 2. ZKP/08. propisano je: "Ako okrivljenik postupi protivno uvjetima rješenja o jamstvu, rješenjem će se odrediti naplata iznosa jamstva u korist proračuna, a protiv okrivljenika će se odrediti istražni zatvor".

 

U konkretnom slučaju protiv izručenika A. J. E. je 10. lipnja 2020. rješenjem sutkinje istrage određen istražni zatvor na temelju odredbe članka 47. stavka 1. ZOMPO-a. Potom je rješenjem sutkinje istrage od 26. lipnja 2020. odlučeno da se istražni zatvor određen protiv izručenika A. J. E. može ukinuti ako on ili tko drugi za njega dade jamstvo, a sam izručenik obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište. Istim je rješenjem određeno da se jamstvo u visini od 700.000,00 kuna sastoji u polaganju gotovog novca, a kao uvjet jamstva izručeniku je određena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., i to obveza redovitog javljanja dva puta tjedno u Policijsku postaju P. – P. dežurnom policijskom službeniku postaje. Istim je rješenjem određeno i da će se, ukoliko izručenik postupi protivno uvjetima rješenja o jamstvu ili prekrši mjeru opreza, rješenjem odrediti naplata iznosa jamstva u korist proračuna Republike Hrvatske, a protiv izručenika će se odrediti istražni zatvor. Osim toga, izručenik je upozoren da se dužan odazivati sudskim pozivima u Republici Hrvatskoj i obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese jer će se u protivnom odrediti istražni zatvor te propast jamstva. Potom je rješenjem sutkinje istrage od 30. lipnja 2020. donesenim po uplati jamstva izručeniku ukinut istražni zatvor, a nakon što je on dao obećanje da se u postupku neće kriti i da neće bez odobrenja napustiti svoje boravište, te je ponovno upozoren na posljedice ukoliko postupi protivno uvjetima jamstva, tj. na to da će se protiv njega odrediti naplata jamstva u korist proračuna Republike Hrvatske, a njemu odrediti istražni zatvor.

 

Iz podataka u spisu predmeta nadalje proizlazi da je izručenik sudu uredno javljao svaku promjenu boravišta te da se uredno pridržavao izrečene mu mjere opreza kao uvjeta jamstva sve do 9. listopada 2020. Naime, dostava prijevoda molbe za izručenje izručeniku je pokušana na adresi u Kampu P., ..., B., kao posljednjoj adresi boravišta o kojoj je izručenik izvijestio prvostupanjski sud. Međutim, dostavnica je vraćena neuručena s naznakom sudskog dostavljača da je po izjavi vlasnika kampa izručenik oko 20. rujna 2020. napustio kamp. Potom je nakon provedene terenske provjere prvostupanjski sud 27. listopada 2020. obaviješten od strane MUP-a, Policijske uprave istarske, Policijske postaje P. – P. da je izručenik uredno izvršavao obvezu određenu mjerom opreza zaključno s danom 9. listopada 2020., kada je naveo da boravi u Kampu I., F., ..., a nakon toga se nije javljao te se ne raspolaže podacima gdje bi se mogao nalaziti niti je u evidencijama MUP-a zabilježeno da je izašao iz Republike Hrvatske.

 

Sve naprijed izložene činjenice, i po ocjeni ovoga suda, opravdavaju zaključak da je izručenik prekršio uvjete rješenja o jamstvu, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno i zakonito pobijanim rješenjem odredio naplatu iznosa jamstva u korist državnog proračuna, a protiv izručenika odredio istražni zatvor.

 

Kako, dakle, žalba izručenika nije osnovana, a ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 21. prosinca 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Ana Garačić, v.r.