Broj: Kž 461/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika E. V., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u svezi s čl. 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 28. srpnja 2017. broj K-29/09 (Kv-I-138/17), u sjednici održanoj 5. listopada 2107.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba osuđenika E. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 498. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08), odbijen je zahtjev osuđenika E. V. za obnovu kaznenog postupka, koji je podnesen na temelju čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđenik E. V., putem Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog primjene materijalnog prava, s prijedlogom ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu.

U skladu s odredbom čl. 495., u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je povodom podnesenog izvanrednog pravnog lijeka, u postupku odlučivanja, sudjelovao sudac koji je trebao biti isključen od obavljanja sudske dužnosti u ovom kaznenom predmetu.

Pravomoćnom presudom, koju čini presuda Županijskog suda u Puli-Pola, od 16. travnja 2013. broj K-29/09 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, od 23. svibnja 2016. broj I-Kž-678/13, E. V. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2., u svezi s čl. 52. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci. U donošenju presude Županijskog suda u Puli-Pola sudjelovao je, kao predsjednik vijeća, isti sudac koji je, kao član vijeća, sudjelovao u odlučivanju povodom podnesenog zahtjeva za tzv. nepravom obnovom kaznenog postupka.

Žalitelj, međutim, zanemaruje odredbu čl. 505. st. 3. ZKP/08, koja propisuje kada sudac neće sudjelovati u rješavanju o zahtjevu za obnovu kaznenog postupka, sa izuzetkom slučaja iz čl. 498. ZKP/08. Kako je zahtjev podnesen na temelju čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08., radi se o procesnoj situaciji kada sudac može sudjelovati u odlučivanju, premda je sudjelovao u donošenju presude u prijašnjem postupku.

Nije u pravu osuđenik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelj ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da je sud „ ... pogrešno primijenjeno materijalno pravo ...“ jer nije cijenio mišljenje državnog odvjetnika o osnovanosti zahtjeva zbog bolesti roditelja osuđenika. Međutim, žalbena tvrdnja kako sud nije prihvatio prijedlog državnog odvjetnika za ublažavanje kazne, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.

Suprotno navodima žalitelja, činjenično stanje je potpuno utvrđeno, a prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da okolnosti koje se navode u zahtjevu, nemaju takav značaj da bi, očito, dovele do izricanja blaže kazne.

Pravomoćna presuda se može preinačiti bez obnove kaznenog postupka, ako se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude ili sud nije tada za njih znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Osuđeniku je olakotnim cijenjen protek vremena od počinjenja djela, njegova ranija neosuđivanost, obiteljska situacija i činjenica što je oženjen i otac dvoje malodobne djece o kojima materijalno skrbi i njegova obveza doprinositi uzdržavanju kćeri. Prilikom odabira vrste i mjere kazne, otegotnim je cijenjeno dulje vremensko razdoblje njegove kriminalne aktivnosti, kao i visok iznos pribavljene imovinske koristi. Promatrajući utvrđene okolnosti, u kontekstu osuđenikove skrbi o roditeljima, a što jeste nova okolnost, pravilno je prvostupanjski sud procijenio kako ta okolnost, u smislu čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08, ne može utjecati na kaznu. Naime, radi se okolnosti koja je za članove obitelji osuđenih osoba očekivana i česta posljedica, ali ona nema takvo svojstvo da bi, očito, dovela do blaže osude.

S obzirom da žalbeni navodi nisu osnovani, a ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje Vrhovni sud Republike Hrvatske, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 5. listopada 2107.